Biblija (Tomislav Dretar)

Druga Samuelova knjiga

Davud doznaje za smrt Saulovu

11 Poslije smrti Saulove Davud se vrati, budući potukao Amaleke. Davud ostade dva dana u Siklagu^[1].
2 Treći dan, jedan čovjek stiže iz tabora, od Saula. On imaše razderanu *odjeću i glavu pokrivenu zemljom. No, stižući kod Davuda, on pade na zemlju i pokloni se.
3 Davud mu reče: ” Otkud dolaziš ti? ” On mu reče: ” Ja sam izmakao iz tabora Izrailovog. “
4 Davud mu reče: "Kako se ta stvar dogodila? Ispričaj mi! “ On reče: ” Narod je pao u rasulo, a potom palo je mnogo mrtvih među narodom; i potom, Saul i njegov sin Jonatan su mrtvi. “
5 Davud reče svom mladom izvjestitelju: ”Kako znaš ti da je Saul mrtav, kao i njegov sin Junuztan?“
6 Mladi čovjek mu reče: ”Ja sam se slučajno našao na brdu Gilboa^[2]. Bijaše tu Saul, oslonjen o svoje koplje, i bijaše kola i konjanika koji su se skupili uz njega. ^[3].
7 On se okrenuo i vidio me. On me pozvao, a ja rekoh: Nazočan!
8 On mi je rekao: Ko si ti? A ja sam njemu rekao: Ja sam jedan Amalecit^[4].
9 On mi je rekao: Ostani pokraj mene, hoćeš li, podari mi smrt, jer sam zapao u neku slabost, iako imam još uvijek svoj dah.
10 Ja sam ostao pokraj njega, i ja mu dakle dadoh smrt, jer sam znao da neće preživjeti svoj pad. Ja sam uzeo njegovu dijademu koju imaše na glavi i narukvicu koju nosiše na ruci. Ja samih donio mom Gospodaru.“
11 Davud uze svoju odjeću i potrga ju. Svi njegovi sudruzi učiniše isto.
12 Oni ožališe, oplakaše i *postiše sve do naveče za Saula, za njegovog sina Junuztana, i za narod ALLAHOV i za kuću Izrailovu^[5], koji bijahu pali pod mačem.
13 Davud reče mladom izvjestitelju: ” Otkuda si ti? “ On reče: ” Ja sam sin jednog amalecitskog izbjeglice. “
14 Davud mu reče: ”I ti nisi imao straha pružiti ruku za ubiti Mesiha^[6] ALLAHOVOG?“
15 Davud pozva jednog od momaka i reče: ” Priđi i udari ga. “ On ga zakla.
16 Davud mu reče: ” Nek' tvoja krv bude na tvoju glavu^[7], jer ti si sam izjavio govoreći: Ja sam taj koji je dao smrt Mesihu ALLAHOVOM. “

Tužaljka Davudova o Saulu i Jonatanu

17 Tad Davud načini ovu tužaljku o Saulu i o njegovom sinu Jonatanu.
18 On reče:

( Za kazivati sinovima Judinim. Luk. To je upisano u knjizi Pravednikovoj^[8]).

19 Čast Izrailova, počiva na tvojim

obroncima!

Oni su pali, junaci!

20 Ne objavljujte to u Gatu,

ne oglašavajte to po ulicama

Aškelona^[9],

iz straha da kćeri Filistinske

ne obraduju se,

da kćeri *neobrezanih

ne poskoče od veselja.

21 Planine Gilboa,

ne primajte ni rose ni dažda,

ne prekrivajte se više

plodnim poljima!

Jer, ondje bi oskvrnut štit

junacima,

štit Saulov koji ne bijaše

bio nauljen^[10].

22 ničim osim krvlju žrtava, masnim

od junaka,

luk Junuztanov, koji ne uzmaknu

nikad,

i mačem Saulov, koji se ne vra-

ća se suh.

23 Saul i Junuztan, ljub-

ljeni,

nerazdvojivi u životu i

u smrti,

brzi nego orlovi,

srčaniji nego lavovi!

24 Kćeri Izrailove, plačite nad Saulom,

koji vas odijHavaše purpurom i

uresima

koji draguljima od zlata pretrpavaše

vaše haljine.

25 Oni su pali u punom jeku boja,

junaci!

Junuztane, koji ležiš na svojim

obroncima!

Koliku patnju osjećam zbog tebe, još

Junuztane,

brate moj!

A toliko te voljeh!

Tvoje prijateljstvo bijaše za mene

jedno čudo

ljepše od ljubavi

žena.

26 Oni su pali, junaci!

Propalo je oružje ratno!

U Hebronu, Davud je posvećeni kralj Jude

2 1 Poslije toga Davud zamoli ALLAHA: ”Trebam li ja uzići u jedan od Judinih gradova? “ ALLAH mu reče:” Uziđi. “Davud reče: ”Kamo ja trebam uzići?“ ALLAH reče: ”U Hebron^[11].“
2 Davud se uspne onamo kao i njegove žene, Ahinoam Izreelova i Abigail, žena Navala iz Karmela.
3 Davud dade jednako da se uspnu i njegovi sudruzi, svaki sa svojom porodice, i oni se smjestiše u gradovima Hebrona^[12].
4 Ljudi Judini dođoše i ondje oni *pomazaše

Davuda kao kralja nad kućom Judinom.

Dođoše reći Davudu: ” Ono su ljudi iz Javeša iz Galada koji su ukopali Saula. “

5 Davud posla glasonoše ljudima iz Javeša^[13] galadskog i reče im: ” Budite blagoslovljeni, vi koji ste izvršili ovaj čin vjernosti prema vaše Gospodaru Saulu i koji ste ga pokopali. “
6 Sada, nek' ALLAH postupi prema vama s vjernošću i odanošću. Ja također, postupiću glede vas s istom dobrotom, jer ste vi tako učinili.
7 A sada, nek vaše ruke budu čvrste. Budite srčaniji ljudi. Da, vas Gospodar Saul je mrtav, ali znajte također da me kuća Judina pomazala za biti njenim kraljem. “

Išbošet označen kao kralj Izraila

8 Abner, sin Nerov, zapovjednik vojske Saulove, bijaše odveo Išbošeta, sina Saulova, i dao ga prevesti u Mahanaim^[14].
9 On ga načini kraljem za Galad, Asurite i Izreel, kao i nad Efraimom, Benjaminom i cijelim Izrailom.
10 Išbošet, sin Saulov imaše 40 godina kad postade kraljem nad Izrailom, a vladaše dvije godine. Ali, kuća Judina sljeđaše Davuda.
11 Vrijeme koje Davud provede u Hebronu kao kralj kuće Judine bi sedam godina i šest mjeseci.

Boj između Jude i Izraila u Gabaonu

12 Abner, sin Nerov, i sluge Išbošeta, sina Saulova, izađose iz Mahanaima u smjeru Gabaona^[15].
13 Joab, sin Serujaov, i sluge Davudove izađoše također. Budući se susreli kod kotline Gabona, oni se smjestiše s jedne i s druge strane kotline.
14 Abner reče Joabu: ” Nek' se momci dakle dignu, i da se bore pred nama. “ Joab reče: ” Nek' se dignu! “
15 Oni se digoše i prebrojaše se: dvanaest za Benjamina i za Išbošeta, sina Saulova, i dvanaest slugu Davudovih.
16 Svaki zgrabi glavu protivniku svom i stavi mačem u slabine svog protivnika, i oni padoše zajedno. Nazvaše to mjesto Polje Stijena. Ono se nalazi u Gabaonu.
17 Boj bi veoma težak tog dana. Abner i ljudi Izrailovi biše potučeni pred slugama Davudovim.
18 Bijahu ondje tri sina SerujavljHava, Joab, Abisaj i Azahel. Azahel imaše nogu laku kao gazela poljska.
19 Azahel se baci u potjeru za Abnerom, kojeg slijeđaše ne skrećući, ni desno ni lijevo.
20 Abner se okrenu i reče mu: ” Jesi li to ti Azahelu? “ On reče; ” To sam ja. “
21 Abner mu reče: ” Skreni desno ili lijevo, uhvati jednog od momaka i uzmi za sebe njegov plijen.“ Ali, Azahel se nije htio udaljavati i prekidati progon.
22 Ponovo, Abner reče Azahelu: ” Odstrani se, prekini me slijediti! Hoću li te ja morati oboriti? Hoću li ja moći pogledati u lice tvojem bratu Jakubu? “
23 Ali, Azahel odbi odstraniti se. Tad ga Abner udari krajem svojeg koplja u trbuh. Koplje izađe na leđa. On pade ondje i umrije na mjestu. A svi oni koji stizaše na mjesto gdje Azahel bijaše pao zaustavljaše se.
24 Joab i Abisaj se bacise progon Abnera. Sunce je zalazilo kad oni stigoše u Giveat-Amau^[16], koja se nalazi istačno od Gijaha, na putu iz pustinje Gabaon.
25 Sinovi Benjaminovi se sakupise iza Abnera, stvoriše jedan blok i postaviše se na vrh jednog brijega.
26 Abner podviknu u smjeru Joaba: ” Hoće li mačem bez prestanka žderati? Ne znaš li ti da će ovo tužno završiti? Kad ćes ti dakle reći svojim ljudima da zaustave ovo bratoubilačko proganjanje? “
27 Joab reče: ”Živ bio ALLAH! Da ti ne bijaše govorio, ljudi ne bi prekinuli ovo bratoubilačko proganjanje prije sutrašnjeg jutra.“
28 Joab zasvira u rog: sav se narod zaustavi, prestade progoniti Izraila, i više se ne boriše.
29 Abner i njegovi ljudi hodaše u Arabi tokom cijele noći. Oni prijeđoše Jordan, prošavši sav Bitron i stigoše u Mahanaim^[17].
30 Kad Joab bi prekinuo proganjanje Abnera, on prikupi sav narod, na prozivci manjkalo je, među slugama Davudovim devetnaest ljudi i Azahel.
31 Sluge Davudove bijahu oborile 3.630 ljudi među Benjaminitima i Abnerovim ljudima.
32 Donesoše Azahela i ukopaše ga u grobu oca njegovog, u Betlehemu. Joab i njegovi ljudi hodaše cijele noći i, u svitanje dana, oni biše u Hebronu^[18].

3 1 Rat dugo trajaše između kuće Saulove i kuće Davudove^[19]. Davud ne prestajaše jačati, kuća Saulova ne prestajaše slabiti.

Sinovi Davudovi rođeni u Hebronu

(1Kr 3.1-4)

2 Sinovi se rodiše Davudu, u Hebronu. Njegov prvi rođeni bi Amnon, od Ahinoame Izreelove;
3 drugi, Kileav, od Abigajle, žene Nabalove, iz Karmela; treći Absalom, sin od Make, kćeri Talmajeve, kralja Gesurskog^[20].
4 četvrti, Adonijas, sin Haguitin; peti, Sefatja, sin Abitalin; 5 sesti, Jitream, od Egle, žene Davudove. Oni se rodiše Davudu, u Hebronu.

Abner se smućuje s Išbošetom

6 Za vrijeme dok trajaše rat između kuće Saulove i kuće Davudove^[21], Abner, on, ojačavaše svoj položaj u kući Saulovoj.
7 Saul bijaše imao jednu suložnicu koja se zvaše Rispa kćer AjavljHava. Išbošet reče Abneru: ”Zašto si ti išao k suložnici mog oca^[22]?“
8 Na te riječ i Abner zapade u strahovit gnjev i on reče: ” Jesam li ja jedna judejska pasja^[23] glava? Danas, ja vjerno postupam prema kući oca tvoga Saula, prema njegovoj braći i prema njegovim prijateljima. Ja te nisam pustio pasti u ruke Davudu. A sada, ti mi stavljaš zamjerke da skrećem s tom zenom, danas!
9 Nek' Allah učini Abneru to i tako još^[24], ako ja ne učinim za Davuda ono što mu je ALLAH prisegao:
10 oduzeti kraljevstvo kući Saulovoj i uspraviti prijestol Davudov nad Izrailom i nad Judom od Dana do Ber-Ševe^[25]. “
11 Išbošet ne mogaše uzvratiti ni jednu riječ Abneru, jer ga se plašio.

Abner se uortačuje s Davudom

12 Abner posla glasnike Davudu u svoje vlastito ime. On je rekao:”Čija je zemlja?“ I:”Zaključi sa mnom savez i ja ti pružam ruku za pripojiti sav Izrail.“
13 Davud odgovori: ” Dobro. Ja ću sklopiti jedan savez s tobom. Ja ti tražim samo jednu stvar: Ne dolazi pred mene, a da mi najprije ne dovedeš Mikalu^[26], kćer Saulovu, kad se budeš predstavljao. “
14 Davud posla glasonoše Išbošetu, sinu Saulovu. On je rekao: ” Daj mi moju ženu Mikal, koju sam ja stekao za stotinu prepucija filistinskih. “
15 Išbošet posla za uzeti ju od njenog muža, Paltijela, sina LaiŠeva.
16 Njen je muž doprati. Sve do Bahurima^[27], on ju slijediše plačući. Ali, Abner mu reče: ” Odlazi, vrati se! “ I on se vrati.
17 Abner pozva pregovarače sa *starješinama Izrailovim. On ime reče: ” Ima već dugo vremena da vi želite imati Davuda za kralja.
18 Sad je čas da se zauzmete. U stvari, ALLAH je izjavio glede Davuda: Rukom mojeg sluge Davuda, ja ću spasiti moj narod Izrail iz ruku Filistincima iz ruke svih njihovih neprijatelja. “
19 Abner povjeri to u uši Benjaminitima. Potom Abner ode povjeriti u uši Davudu, u Hebron, sve za sto imade dopuštenje od Izraila i sve kuće^[28] Benjaminove.
20 Abner, praćen od dvadeset ljudi, dođe naći Davuda u Hebronu. Davud pripravi jednu gozbu Abneru i njegovim pratiteljima.
21 Abner reče Davudu: ” Ja ću se se dati na okupljanje sveg Izraila kod mog Gospodara kralja. Oni će zaključiti jedan savez s tobom i ti ćeš vladati svuda gdje to želiš. “ Davud pusti otići Abnera i ovaj ode u miru.

Joab ubija Abnera

22 Ali sluge Davudove i Joab vratiše se iz pohoda, donoseći jedan ogroman plijen. Abner ne bijaše više u Hebronu, kod Davuda, pošto ga ovaj bijaše pustio otići u miru.
23 Kad Joab i sva njegova vojska bijahu došli, rekoše Joabu: ” Abner, sin Nerov, došao je kod kralja i ovaj ga je pustio otići u miru. “
24 Joab dođe kod kralja i reče mu: ” Što si to učinio? Evo Abner je došao kod tebe! Zašto si ga pustio otići tako? *
25 Ti poznaješ Abnera, sina Nerovog: on je došao obmanuti te, za saznati putove tvoje i sve što ti činiš. “
26 Izišao od Davuda, Joab posla izaslanike na trag Abnerov. Oni ga vratiše od žusterne u Siru^[29], a da to Davud ne zna.
27 Kad se Abner bi vratio u Hebron, Joab ga povuce u stranu u unutrašnjost vrata, kao za porazgovarati s njim spokojno. Ondje, on ga smrtno udari u trbuh, za osvetiti krv svojeg brata Azahela.
28 Kad Davud to doznade, on izjavi: ” Ja i kraljevstvo moje nedužni smo zauvijek pred ALLAHOM, za krv Abnerovu, sina Nerova.
29 Nek' padne na glavu Joaba i sve porodice njegove! Nek' ne prestane biti u kući Joabovoj ljudi pogođenih odljevom ili leprom, ili koji drže vreteno^[30], ili koji padaju od mača, ili koji manjkaju kruhom! “
30 To je zbog toga što je on pogubio njihovog brata Azahela u bitci kod Gabaona da Joab i njegov brat Abišaj bijahu ubili Abnera.
31 Davud reče Joabu i svem narodu koji bijaše s njim: ”*Rastrgajte svoju odjeću, pripašite si *torbe, i ožalite Abnera. “ I Kralj Davud iđaše iza nosila.
32 Ukopaše Abnera u Hebronu. Kralj se rasplaka nad grobom Abnerovim i sav narod proli suze.
33 Potom kralj načini jednu tuđžaljku o Abneru. On kaže: ” Da li je trebalo da Abner umre jednom besramnom smrti?
34 Tvoje ruke ne bijahu u

lancima,

ne staviše tvoje noge u

okove.

Kao sto se pada pred

zločincima,

ti si pao. “

I sav narod se dade u

plač nad njim.

35 Sav narod dođe potom uzeti nešto hrane u Davuda dok jos bijaše dan. Ali, Davud načini ovu prisegu: ” Nek' Allah mi učini to i opet tako^[31] ako, prije zalaska sunca, ja okusim kruha ili bilo što da jest! “
36 Sav to narod saznade i odobri; isto tako, sve sto je činio kralj nailaziše na odobravanje kod sveg naroda.
37 Sav narod i sav Izrail razumješe, onog dana, da ubojstvo Abnerovo, sina Nerova, ne bijaše djelo kraljevo.
38 Kralj reče svojim slugama: ” Ne znate li vi da jedan poglavar, jedan veliki čovjek je pao danas u Izrailu?
39 Ja, danas, ja sam slab, usprkos *kraljevskom pomazanju, a ti ljudi tamo, sinovi Serujaovi, tvrđi su od mene. Ali, nek' ALLAH vrati zlome prema zlobi njegovoj! “

Bana i Rekav ubijaju Išbošeta

4 1 Sin Saulov doznade da Abner bijaše umro u Hebronu. Ruke mu padoše i sav Izrail bi time potresen.

2 Bijahu dva čovjeka, dvojica zapovjednika družina, kod sinova Saulovih. Jedan se zvaše Bana, a drugi Rekav. Oni bijahu sinovi Rimonovi, Berotiti, sinovi Benjaminovi jer Berot^[32], on također, smatrao se Benjaminitom.
3 Ljudi Berotovi pobjegoše u Gitam^[33] i oni su ostali kao stanovnici sve do naših dana.
4 Ali Jonatan, sin Saulov, imaše jednog sina kljastog u obje noge. On imaše pet godina u vrijeme kad stiže iz Izreela novost koja se tiče Saula i Jonatana. Njegova dojilja ga uze za pobjeći, ona bijaše tako u žurbi za bježati da dijete pade i ostade hromo. Ono se zvalo Mefibošet^[34].
5 Dakle, sinovi Rimona iz Bereta, Rekav i Bana, pođoše i, po najvećeoj žezi dana, stigoše u kuću Išbošetovu. On bijaše legao za podnevnu sijestu^[35].
6 Oni prodriješe u unutrašnjost kuće, natovareni zitom, i udariše ga u trbuh. Potom Rekav i njegov brat bana pobjegoše.
7 Budući ušli u kuću dok on bijaše ležao na svom krevetu u spavaćeoj sobi, oni ga smrtno udariše i obezglaviše. Potom oni odnesoše njegovu glavu i putovaše cijele noći kroz Arabu^[36].
8 Oni donesoše glavu Išbošetovu Davudu u Hebron i rekoše kralju: ” Evo glave Išbošetove, sina Saulova, tvog neprijatelja, koji te htijaše ubiti. ALLAH je dao mom Gospodaru kralju punu osvetu, u ovaj dan, nad Saulom i nad njegovim potomstvom. “
9 Davud odgovori sinovima Rimonovim iz Bereta, Rekavu i Bani njegovom bratu: ” živ bio ALLAH, koji me oslobodio svake propasti!
10 Onaj koji mi najavi: Saul je mrtav, držao se također donositeljem dobre vijesti. Eh dobro, ja ga dadoh uhititi i ubiti u Siklagu^[37]. To je bilo za platiti tu dobru vijest!
11 Još jači razlog kad zlikovci ubiju jednog pravednika u njegovoj kući, u njegovom krevetu! Ne trebam li vam ja sada zahtijHavati njegovu krv, koja je na vašim rukama, i izbrisati vas sa zemlje? “
12 Davud dade jednu zapovijed momcima; oni ih ubiše, odsjekoše im ruke i noge i objesiše u kotlini Hebrona. Uzeše glavu Išbošetovu i ukopaše u grob Abnerov, u Hebronu.

Davud je posvećen za kralja Izraila

(1 Kr 11.1-3)

5 1 Sva plemena Izrailova dođoše naći Davuda u Hebronu i reći mu: ” Evo nas, mi smo tvoja kost i tvoje meso^[38].

2 Ima dugo vremena veće, kad Saul bijaše našim kraljem, ti bijaše taj koji je izvodio i vraćao Izrail. A ALLAH ti je rekao: Ti si taj koji će napasati Izrail moj narod i ti si taj koji će biti glava Izrailu^[39]. “
3 Sve *starješine Izrailove dođoše naći kralja u Hebronu, a kralj Davud zaključi jedan savez u njihovu korist u Hebronu, pred ALLAHOM, a oni *pomazaše Davuda kao kralja Izrailovog.
4 Davud imaše 30 godina kad postade kraljem. Vladaše 40 godina.
5 U Hebronu, on vladaše nad Judom sedam godina i šest mjeseci, u Jeruzalemu, on vladaše *33 godine nad svim Izrailom i Judom.

Davud se domože Jeruzalema

(*1 Kr 11.4-9; 14.1-2)

6 Kralj i njegovi ljudi iđaše na Jeruzalem protiv Jebuzita^[40] koji nastanjivaše zemlju. rekoše Davudu: ” Ti nećeš ući ovdje osim ako odstraniš slijepe i hrome.“ Bijaše to za reći: ” Davud neće ovamo ući. “
7 Davud se dočepa kule *Sionske tj *Grada Davudova.
8 Davud reče onog dana: ” Ko hoće udariti Jebuzite mora se domoći kanala! Što se tiče hromih i slijepih, Davud ih se gadio. “ Zato se kaže : ” Slijepi i hromi neće ući u Kuću^[41].
9 Davud se smjesti u tvrđi i nazva je "Grad Davudov". Potom Davud gradise posvuda uokolo, od Miloa^[42], prema unutrašnjosti.
10 Davud postajaše sve veći i veći a ALLAH, Allah sila, bijaše s njim.
11 Hiram, kralj Tira, posla jedno izaslanstvo Davudu s drvetom cedrovim, tesarima i kamenoklesarima, i oni izgradiše jednu kuću za Davuda.
12 Tad Davud znade da ALLAH ga bijaše postavio kraljem nad Izrailom i da bijaše uzdigao njegovo kraljevstvo zbog Izraila svojeg naroda.

Sinovi Davudovi rođeni u Jeruzalemu

(1 Kr *3.5-9; 14.3-7)

13 Davud uze još suložnica^[43] i žena u Jeruzalemu poslije svog dolaska iz Hebrona, i rodi se još Davudu sinova i kćeri u Jeruzalemu.
14 Evo imena onih koji mu se rodise u Jeruzalemu: Samua, Sobab, Natan i Sulejman;
15 Jibhar, Elisua, Nefeg i Jafija;
16 Elisama, Elijada i Elifelet.

Davudove pobjede nad Filistincima

(1 Kr 14.8-16)

17 Filistinci doznaše da Davud bijaše pomazan za kralja nad Izrailom. Svi se dakle Filistinci uspeše potrazi za Davudom. Davud to doznade i siđe u tvrđavu.
18 Filistinci stigoše i rasporediše se u dolini Refait^[44].
19 Davud upita ALLAHA: ” Trebam li se ja uspeti protiv Filistinaca? hoćeš li ih ti izručiti u moje ruke? “ ALLAH reče Davudu: ” Uspni se. Da, ja ću izručiti Filistince u tvoje ruke. “
20 Davud stiže u BalPerasim i, ondje, Davud ih pobijedi. On tad reče: ” ALLAH je učinio jedan prolom kod neprijatelja mojih kao sto se čini prolom otvoren vodama! “ Zato je tom mjestu dano ime BalPerasim^[45], tj.: ”Gospodar Proloma “
21 Oni ondje napustiše svoje idole, i Davud i njegovi ljudi ih odnesoše.
22 Ponovo, Filistinci se uspeše i rasporediše u dolini Rafait.
23 Davud ispita ALLAHA, koji izjavi: ” Ti nećeš napasti ih s čela. Zađi im straga i stići ćeš prema njima nasuprot fafarinkama.
24 Kad začuješ buku koraka po stabljikama fafarinke, tad pažnja. To će biti onda kad ALLAH bude izišao pred tobom da potuče vojsku Filistinaca.
25 Davud postupi kako mu ALLAH bijaše zapovjedio i pobi Filistince od Geve sve do ulaza u Gezer^[46].

Davud odlučuje odnijeti kovčeg u Jeruzalem

6 1 Davud okupi ponovo cvijet Izrailov, 30 tisuća ljdi.
2 Davud se stavi na put, on i sav narod koji bijaše s njim, od Bale Jehuda^[47] za uspeti *kovčeg Allahov na kojem bijaše izgovoreno *ime, Ime ALLAHA svemogućeg, sjedećeg nad *kerubinima.
3 Natovarise kovčeg Allahov na nova kola i odnesoše ga iz kuće Abinadabljeve, smještene na brijegu. Uza i Ahijoa, sinovi Abinadavljevi, voziše nova kola.
4 Odnesose ga iz kuće Abinadabljeve, koja je na brijegu, s kovčegom Allahovm, a Ahijo hodiše ispred kovčega.
5 Davud i sva kuća Izrailova skakaše od veselja pred ALLAHOM u zvonu svih glazbala cipri, citara, harfi, tamburina, sistruma i cimbala.
6 Oni stigoše na gumno u Nakon^[48]. Uza načini jednu kretnju u smjeru kovčega Božjeg i on ga zgrabi, jer volovi padoše.
7 Gnjev ALLAHOV se raspali protiv Uza i Allah ga ubi ondje za tu grješku^[49]. On umrije ondje, pokraj kovčega Božjeg.
8 Davud bi potresen, jer ALLAH bijaše otvorio jedan prolom navaljujući na Uza. Danas još to se mjesto zove Prolom Uzov.
9 Davud se uplaši ALLAHA onog dana i on reče: ” Kako bi kovčeg Allahov mogao stići kod mene? “
10 Davud se odreče tada premještanja kovčega ALLAHOVOG kod sebe, u Grad Davudov, i on ga vrati u kuću Obed-Edoma Gitita^[50].
11 Kovčeg Allahov dakle ostade u kući Obed-Edoma Gitita tokom tri mjeseca i ALLAH blagoslovi Obed-Edoma i svu kuće njegovu.

Dolazak kovčega u Jeruzalem

(1 Kr *15.25-16.3)

12 Dođoše reći kralju Davudu: ” ALLAH je blagoslovio kuću Obed-Edoma i sve koje njemu pripada zbog *kovčega Božjeg. “ Davud pođe tada i dade uznijeti kovčeg Allahov iz kuće Obed-Edomove u Grad Davudov, u radosti.
13 No tad, dok nosači kovčega ALLAHOVOG biše načinili šest koraka, on ponudi jednu *žrtv u od bika i masnog teleta.
14 Davud se svim silama vrtjese pred ALLAHOM Davud bijaše opasan jednim efodom od lana^[11].
15 Davud i sva kuća^[52] Izrailova uznese kovčeg ALLAHOV uz ovacije i u zvuku roga.
16 No, kad kovčeg ALLAHOV uđe u grad Davudov, Mikal, kći Saulova, nagnu se kroz prozor: ona vidje Davuda koji skakaše i vrtješe se pred ALLAHOM i ona ga prezrije svim svojim srcem.
17 Uvedose kovčeg ALLAHOV i izloziše ga na mjestu pripremljenom za njega u sred šatora koji Davud dade podignuti.
18 I Davud ponudi holokauste^[53] pred ALLAHOM i žrtve mira, on blagoslovi narod u ime ALLAHA, svemogućeg.
19 Potom on dade podijeliti svem narodu, svem mnoštvu Izrailovu, ljudima i ženama, jednu pogaču, jedan kolač od datulja i jedan kolač od suhog grožđa, po osobi i sav narod ode kućama svojim.
20 Davud se vrati za blagosloviti svoju kuću^[54]. Mikal, kćer Saulova, iziđe pred Davuda i reče mu: ”učinio si je čast danas, kralj Izrailov, razgolićujući se pred sluškinjama i robovima svojim kao što čini ljudska ništarija!“
21 Davud reče Mikali: ” Pred ALLAHOM, koji me izabrao i pretpostavio tvojem ocu i svoj kući njegovoj da bi me postavio kao glavu narodu ALLAHOVOM, nad Izrailom, to je pred ALLAHOM da sam skakao od veselja.
22 Ja ću se spustiti još niže i poniziti se u svojim vlastitim očima, ali, kod sluškinja, o kojima ti govoriš, ja ću biti poštovan. “
23 I Mikal, kćer Saulova, ne imade djeteta sve do svoje smrti.

Natanovo proročanstvo

( 1 Kr 17.1-15)

7 1 No, dok kralj bijaše u svojoj kući i dok mu ALLAH bijaše udesio jedan mir uokolo odstranjujući mu neprijatelje,
2 kralj reče *Pegamberu Natanu: ” Vidiš, ja sam smješten u jednoj kući od cedrovine, dok je *kovčeg Allahov smješten u sred jednog saTevrat od platna^[55]. “
3 Natan reče kralju: ” Sve što ti imaš namjeru činiti, učini, jer ALLAH je s tobom. “
4 No, te noći, riječ ALLAHOVA bi upućena Natanu, ovim izrazom:
5 ” Idi reći mom sluzi Davudu: Ovako govori ALLAH: Jesi li ti taj koji će mi sagraditi jednu Kuću da se ja smjestim u njoj?
6 Jer, ja se nisam smještao u neku kuću od dana kad sam učinio da se uspnu iz Egipta sinovi Izrailovi pa sve do ovog dana: ja sam putovao pod jednim *Šatorom i zaklonu jednog *boravišta.
7 Tokom sveg tog vremena dok sam ja putovao sa svim sinovima Izrailovim, jesam li ja uputio bar samo jednu riječ nekom od glava Izrailovih koje sam postavio da napasaju Izrail moj narod, za reći: Zašto mi niste izgradili jednu kuću od cedrovine?
8 Sada dakle, ti ćeš ovako govoriti mojem sluzi Davudu: Ovako govori ALLAH, svemogući: Ja sam taj koji te uzeo s ispaše, iza stada, da postaneš glava Izrailu^[56], narodu mom.
9 Ja sam bio s tobom posvuda gdje si ti išao: ja sam uništio sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja sam ti stvorio jedno tako veliko ime kako su velika imena svjetska.
10 Ja ću utvrditi jedno mjesto Izrailu mojem narodu, ja ću ga posaditi i on će ostati na svom mjestu. On neće više drhtati i zločinci neće više započinjati tlačiti ga kao nekada,
11 i kao od dana kad sam postavio sudce nad Izrailom mojim narodom. Ja sam ti dao mir odstranjujući neprijatelje tvoje. I ALLAH ti oglašava da će ti ALLAH načiniti jednu kuću^[57].
12 Kad se napune tvoji dani i ti budeš legao s očevima svojim, ja ću podići tvoje potomstvo poslije tebe, ono koje će biti izišlo iz tebe istog, i ja ću odlučno uspostaviti kraljevstvo njegovo^[58].
13 On je taj koji će sagraditi jednu Kuću za moje *Ime^[59] i ja ću za uvijek postaviti njegovo prijestolje kraljevsko.
14 Ja ću biti za njega jedan otac i on će biti za mene jedan sin. Počini li jednu grješku, ja ću ga kazniti služeći se ljudima kao štapom i čovječanstvom za udariti ga^[60].
15 Ali, moja vjernost neće se udaljiti od njega, kao što sam odstranio Saula, kojeg sam odstranio pred tobom^[61].
16 Pred tobom, tvoja kuća i tvoje kraljevstvo biće zauvijek postojani, tvoj tron zauvijek učvršćen. “
17 Natan govoriše prema svim tim riječima i prema svem tom viđenju.

Molitva Davudova

(1 Kr 17.16-27)

18 Kralj Davud se smjesti u prisutnost ALLAHOVU i izjavi: ” Ko sam ja, GOSPODE Bože, i što je kuća^[62] moja, da si me ti doveo dovde?
19 A to još bijaše premalo u tvojim očima, GOSPODE Bože:
20 ti si govorio također za kuću sluge svoga, za dugo vremena unaprijed.
21 Hoće li to biti jedna uputa ljudska^[63],
22 ALLAHU Gospodaru: nema nikog ravnog tebi i nema drugog Allaha, osim tebe, prema svemu onom što smo mi vlastitim ušima čuli.
23 Ima li na zemlji samo jedan narod jednak Izrailu tvom narodu, tom narodu koji je Allah išao otkupiti da bi ga učinio svojim narodom, dajući mu jedno ime i ispunjavajući za vas to veliko djelo i za tvoju zemlju strašne stvari, da li je i jedan narod usporediv tvojem narodu kojeg si ti iskupio iz Egipta, od tog naroda i od njegovih Allahova?
24 Ti si uspostavio Izrail narodom svojim za zauvijek ga učiniti narodom svojim, ti si postao njihov Allah.
25 A sada, GOSPODE Bože, riječ koju si ti izgovorio o tvom sluzi i njegovoj kući, održi ju zauvijek i učini kako si rekao.
26 Nek' tvoje *Ime bude slavljeno zauvijek, i nek' se kaze: ” ALLAH, svemogući, Allah je nad Izrailom. I nek' kuća tvog sluge Davuda ostane trajno u tvojoj prisutnosti.
27 U stvari, ti si taj, GOSPODE svemogući, Bože Izrailov, koji je upozorio svog slugu govoreći: Ja ću ti podići jednu kuću. Evo zašto je tvoj sluga našao smjelosti

uputiti tebi ovu molitvu.

28 A sada ALLAHU Gospodaru, ti si Allah, tvoje riječ i su istina i ti si govorio o toj sreći sluzi svojem.
29 Uzhtjedni sada blagosloviti kuću sluge svojeg, da bi zauvijek bila u prisutnosti tvojoj. Jer ti si taj, ALLAHU Gospodaru, koji je govorio, i tvojim blagoslovom kuća tvog sluge biće blagoslovljena zauvijek.

Davudove pobjede nad susjednim narodima

(1 Kr 18.1-13)

8 1 Poslije toga, Davud potuče Filistince i pokori ih. Davud oduze Filistincima njihovu prevlast^[64].

2 On potuče Moabite i izmjeri ih konopcem, poležući ih na zemlju. On odmjeri dva konopa za pobiti, a jedan cijeli konop za ostaviti ih na životu^[65]. I Moabiti postadoše za Davuda sluge podvrgnute plaćanju danka.
3 Davud porazi Hadadezera, sina RehovljHava, kralja Sova, kad ovaj bijaše stavio ruku na Rijeku Eufrat.
4 Davud mu uze 1.700 konjanika i 20.000 pješaka. Davud posječe potkoljenice svim zapregama. Ipak, on sačuva stotinu tih zaprega.
5 *Aramejci iz Damaska dođoše u pomoć Hadadezeru, kralju Sova. Ali Davud ubi *22.000 ljudi među Aramejcima.
6 Davud tad postavi upravitelja^[66] u Aramu Damaskom, i Aramejci postadoše za Davuda sluge podvrgnute nametu. ALLAH dade dakle pobjedu Davudu svugdje gdje on iđaše.
7 Davud uz zlatne naušnice koje nosiše sluge Hadadezerove i donese ih u Jeruzalem.
8 A u gradovima Hadadezerovim, Betahu i Berotaju^[67], kralj Davud uze jednu neizmjernu količinu bronze.
9 Toj, kralj Hamata^[68] doznade da Davud bijaše pobio svu vojsku Hadadezerovu.
10 On dakle posla svog sina Jorama kralju Davudu za pozdraviti ga i čestitati mu za rat i pobjedu nad Hadadezrom, jer Hadadezer bijaše neprijatelj Toju. Joram donese predmete od zlata, srebra i bronze.
11 Njih također, kralj Davud posveti ALLAHU uz srebro i zlato već posvećeno koje potjecaše od svih pokorenih naroda,
12 od Arama, o Moaba, od sinova Amonovih, od Filistinaca i od Amaleka^[69], kao i od plijena Hadadezera, sina Rehovljeva, kralja Sova.
13 I Davud si stvori jedno ime, kad pobijedi Aramejce u dolini Soli^[70], njih 18.000 na broju.
14 On postavi tada u Edomu upravitelje, u cijelom Edomu on postavi upravitelje, a svi Edomiti postadoše sluge Davudu. ALLAH dade dakle pobjedu Davudu kud god on iđaše.

Lista službenika Davudovih

(1 Kr 18.14-17)

15 Davud zavlada nad svim Izrailom. Davud vršiše pravo i pravdu nad svim svojim narodom.
16 Joab, sin Serujev, zapovijedaše vojskom; Jehosafat, sin Ahiludov, bijaše poklisar;
17 Sadok, sin Ahitubljev, i Ahimelek, sin Abiatarov, bijahu svećenici; a Seraja bi Pisar;
18 Benajahu, sin Jehojadov, zapovijedaše Keretincima i Peletincima^[71]; a sinovi Davudovi bijahu svećenici.

Davud prima Mefibošeta kod sebe

9 1 Davud reče: ”Ima li još i jednog preživjelog iz kuće^[72] Saulove, da postupim prema njemu s odanošću zbog Junuztana?“
2 Kuća Saulova imaše jednog slugu, zvanog Ziba. Pozvaše ga kod Davuda, i kralj mu reče: ” Jesi li ti Ziba? “ On reče: ” Tvoj sluga^[73]. “
3 Kralj reče: ” Nema li više ni jednog čovjeka iz kuće Saulove, da ja ispunim za njega jedan čin vjernosti odobren od Allaha? “ Ziba reče kralju: ” Ima još jedan sin Jonatanov, kljast u obje noge^[74]. “
4 Kralj mu reče: ” Gdje je on ? “ Ziba reče kralju: ”On je tačno u kući Makirovoj, sina Amielovog, iz Lo-Debara^[75]. “
5 Kralj Davud posla tražiti ga u kući Makirovoj, sina Amielovog iz Lo-Debara.
6 Mefibošet, sin Jonatana, sina Saulova, stiže k Davudu. On pade na lice i pokloni se. Davud reče: ” Mefibošete! “ On reče: ” Evo sluge tvoga. “
7 Davud mu izjavi: ” Nemaj nikakvog straha. Ja hoću postupiti prema tebi s vjernošću u znak poštivanja tvojeg oca Jonatana. Ja ću ti vratiti sve zemlje tvojeg pretka Saula i ti sam, uzimaćeš objed za stolom mojim.“
8 On se pokloni i reče: što je sluga tvoj, da bi ti skrenuo pogled svoj prema jednom crknutom^[76] psu kao što sam ja! “
9 Davud pozva Ziba, slugu Saulovog, i reče mu: ” Sve što je pripadalo Saulu i svoj njegovoj kući, ja dajem sinu tvojeg Gospodara.
10 Ti ćeš obrađivati zemlju za njega, ti, tvoji sinovi i sluge tvoje, ti ćeš donositi ono što će služiti ishrani sina tvojeg Gospodara. I Mefibošet, sin tvojeg Gospodara, uzimaće sve objede svoje za mojim stolom. “ A Ziba imaše petnaest sinova i dvadeset slugu.
11 Ziba reče kralju: ” Tvoj će sluga postupiti prema svemu što moj ALLAH kralj bude zapovjedio sluzi svojemu. Ali, Mefibošet jede za mojim stolom^[77] kao jedan od kraljevih sinova. “
12 Mefibošet imaše jednog sina imenom Mika. I svi koji stanovahu u kući Zibinoj bijahu u službi Mefibošetovoj.
13 Mefibošet stanovaše u Jeruzalemu, jer uzimaše sve svoje objede za stolom kraljevim. On bijaše kljast u obje noge.

Izaslanici Davudovi obešćašćeni

(1Kr 19.1-5)

10 1 Dogodi se da poslije toga umrije kralj sinova Amonovih^[78] i da njegov sin Hanun postade kraljem na njegovom mjestu.
2 Davud tada reče: ” Ja ću postupiti prema Hanunu, sinu Nahaševu, s onoliko vjernosti koliko otac njegov imaše prema meni. “ Davud mu dakle posla, posredstvom slugu svojih, svoje, izraze utjehe zbog oca njegovog. I sluge Davudove stigoše u zemlju sinova Amonovih.
3 Ali prinčevi Amonovi rekoše Hanunu, svojem Gospodaru: ” Ti zamišljaš da je Davud htio štovati oca tvoga kad ti je poslao te ljude za utješiti te? Nije li to za osmotriti grad, za uhoditi ga i porušiti, da Davud ti je poslao sluge svoje? “
4 Hanun zatvori sluge Davudove, obrija im pola glave, razreza njihovu odjeću po sredini sve do stražnjice i otpusti ih.
5 Izvijestiše Davuda, i on posla nekoga njima u susret, jer ljudi bijahu osramoćeni. Kralj im dakle dade reći: ” Ostanite u Jerihonu sve dok vaše brade ponovo ne porastu. Samo tada ćete se vratiti. “

Rat protiv Amonita i Arameja

(1Kr 19.6-19)

6 Sinovi Amonovi vidješe da su postali nepodnošljivi Davudu. Oni poslaše unajmiti Aramejce iz Bet-Rehoba i Aramejce iz Zoba, to jest 20.000 pješaka, kralj Maka, tisuću ljudi, i ljudi iz Toba^[79], *1.000 ljudi.
7 Davud to doznade i on posla Joaba i svu vojsku srčanih^[80].
8 Sinovi Amonovi iziđoše i stadoše u bojni poredak na ulaznim vratima. Aramejci iz Sova i Rehova i ljudi Tobljevi i Makabljevi bijahu posebno u polju.
9 Joab vidje da se treba suprostaviti se i sprijeda i otpozada. On izabra ljude iz cvijeta Izrailovog i postavi jedan red sučelice Aramejcima.
10 On povjeri ostatak vojske svom bratu Abisaju i uspostavi jedan red sučelice Amonu.
11 I on reče: ” Ako su Aramejci jači nego ja, ti ćeš doći meni u pomoće. A ako su sinovi Amonovi jači od tebe, ja ću doći tebi u pomoć.
12 Budi odlučan, i pokazimo se snažnima, za naš narod i za gradove naše Allaha. I nek' ALLAH učini što mu godi.
13 Tad Joab i njegova vojska se primaknuše za tući Aramejce. Ovi pak pobjegoše pred njima.
14 Kad sinovi Amonovi vidješe Aramejce u bijegu, oni i sami pobjegoše ispred Abišaja i vratiše se u grad. Joab se vrati iz svog pohoda protiv sinova Amonovih i vrati se u Jeruzalem.
15 Aramejci vidješe da bijahu pobijeđeni od Izraila. Oni se svi ujedinise.
16 Hadadezer posla glasonoše i stavi u pohod sve Aramejce s one strane Rijeke. Ovi stigoše u Helam^[81]. Sobak, zapovjednik vojske Hadadezerove, bijaše im na čelu.
17 Najaviše to Davudu. On pokupi sav Izrail^[82], prijeđe Jordan i stiže u Helam. Aramejci se staviše red nasuprot Davudu i zapodjenuše boj.
18 Ali, Aramejci pobjegoše ispred Izraila. I Davud pobi Aramejcima 700 zaprega i 40.000 konjanika. On udari na Sobaka, zapovjednika aramejske vojske koji ondje umrije.
19 Svi kraljevi, sluge Hadadezerove, vidješe da bijahu potučeni pred Izrailom. Oni dakle sklopiše mir s Izrailom i služiše mu. A Aramejce uhvati strah priteći u pomoć sinovima Amonovim.

Davud i Betsabeja

11 1 A, o povratku godine, u vrijeme kad kraljevi se stavljaju u pohod, Davud posla Joaba, sa svim svojim slugama i svim Izrailom. Oni sasjekoše sinove Amonove i postaviše opsadu pred Rabu^[83], dok Davud boraviše u Jeruzalemu.
2 Naveče Davud se diže sa svog kreveta. On se ode prošetati na terasi kraljevske kuće. Odozgo s terase on opazi jednu ženu kupati se. Žena bijaše veoma lijepa.
3 Davud posla prikupiti obavijesti o toj ženi i oni mu rekoše: ” Ali, to je Betsabeja, kćer Elijamova, žena Urija Hitita^[84]! “
4 Davud posla izaslanike da ju uzmu. Ona dođe k njemu i on leže s njom. Ona se očisti od svoje nečistoće^[85]. Potom se ona vrati kući svojoj.
5 žena osta trudna. Ona obavijesti Davuda i izjavi: ” Ja sam trudna. “
6 Davud posla reći Joabu: ” Pošalji mi dakle Hitita Urija. “ Joab posla dakle Urija Davudu.
7 Uri stiže kod njega; Davud upita kako je Joab, i narod, i rat.
8 Potom Davud reče Uriju: ” Siđi kući svojoj i operi svoje noge^[86]. “ Uri iziđe od kralja, praćen od jednog poklona kraljevog.
9 Ali, Uri leže pred vrata kraljeve kuće sa svim slugama svojeg Gospodara i ne siđe u svoju vlastitu kuću.
10 Dođoše reći Davudu: ” Uri nije sišao u kuću svoju. “ Davud reče Uriju: ” Ne stižeš li ti s putovanja? Zašto nisi sišao u kuću svoju? “
11 Uri reče Davudu: ” *kovčeg, Izrail i Juda stanuju u kolibama. Moj Gospodar Joab i sluge mojeg Gospodara taboruju u sred polja. A ja, hoću li ići u kuću svoju, jesti, piti

i spavati sa svojom ženom^[87]. Živ bio ti, tvojim vlastitim životom, ja neću učiniti tu stvar. “

12 Davud reče Uriju: ” Ostani danas još ovdje, a sutra ja ću te vratiti. “ Uri dakle ostade u Jeruzalemu tog dana i sutradan.
13 Davud ga pozva. On jeđaše i pijaše u prisutnosti njegovoj, i Davud ga opi. Uri naveče iziđe leći u svoj krevet sa slugama svojeg Gospodara, ali ne siđe kući svojoj.
14 Sutradan u jutro, Davud napisa jedno pismo Joabu i posla ga po Uriju.
15 Bijaše napisano u tom pismu: ” Stavite Urija u prvi red, u najžešći dio bitke. Potom, povucite se iza njega. On će biti pogođen i umrijeće. “

Urijeva smrt, muža Betsabejinog

16 Joab, koji je nadgledao grad, postavi dakle Urija na mjesto za koje znade da ima valjanih ljudi.
17 Gradski ljudi iziđoše i napadoše Joaba. Bijaše žrtava među narodom, među slugama Davudovim, i Uri Hitit umrije i on također.
18 Joab posla obavijestiti Davuda o svim okolnostima tog boja.
19 On dade glasonoši slijedeću zapovijed: ” Kad ti budeš završio izvjestavati kralja o okolnostima boja,
20 ako se kralj naljuti i ako ti kaže: Zašto ste se vi približili gradu za zametnuti boj? Niste li znali da se odapinju strijele s visine bedema?
20 Ko je dakle udario Abimeleha, sina Jerubesetova? Nije li to bila jedna žena koja mu je bacila jedan žrvanj s visine bedema, i tako je on umro u Tebesu^[88]? Zašto ste se približavali bedemu? Ti ćeš njemu reći: Tvoj sluga Uri Hitit mrtav je i on također. “
21 Glasonoša ode i dođe Davudu izvijestiti sve sve ono što ga Joab bijaše zaduzio.
22 Glasonoša reče Davudu: ” Ti ljudi bijahu jači od nas. Oni su napravili jedan ispad u našem smjeru u sred polja, ali mi smo uzvratili protuudarom sve do ulaznih vrata.
23 Strijelci su tad gađali tvoje sluge s visine bedema. Bilo je mrtvih među slugama kraljevim i tvoj sluga Uri Hitit je mrtav, i on također. “
25 Davud reče glasonoši: ” Ti ćeš ovako reći Joabu: Ne uzmi suviše za zlo ovu stvar. Mač proždire na jedan ili na drugi način. Pojačaj svoj napad protiv grada i sruši ga. Okrijepi ga tako. “
26 Žena Urijeva doznade da Uri, njen muž bijaše mrtav, i ona oplaka svog muža.
27 Žalost prođe, Davud ju dade potražiti i primi ju kod sebe. Ona postade njegovom ženom i rodi mu ona jednog sina. Ali, ono što bijaše učinio Davud omrznu ALLAHU.

Natan obznanjuje Davudovu grješku

12 1 ALLAH posla Natana Davudu. On ga ode potražiti i reče mu: ” Bijahu dva čovjeka u jednom gradu, jedan Bogat, a drugi siromah.
2 Bogataš imaše mnogo ovaca i goveda.
3 Siromah ne imaše ništa, izuzev jednu ovčicu, jednu malenu, koju bijaše kupio. On ju je hranio. Ona je rasla kod njega zajedno s njegovom djecom. Ona je jela od njegovog obroka, ona pijaše iz njegovog vrča, ona spavaše u njegovim rukama. Ona bijaše za njega kao jedna kćer.
4 Jedan gost stiže kod Bogataša. On ne imade srca uzeti od svojih ovaca i svojih goveda za pripravljanje objeda putniku stiglom kod njega. On uze siromahovu ovčicu i pripravi ju čovjeku došavšem k njemu. “
5 Davud pade u strahovitu srdžbu protiv tog čovjeka i reče on Natanu: ” živ bio ALLAH, on zaslužuje smrt, čovjek koji je to učinio.
6 A od ovčice daće se četverostruka naknada, zato što je učinio to i što nije imao srca. “
7 Natan reče Davudu: ” Taj čovjek, to si ti! Tako govori ALLAH, Allah Izrailov: Ja sam taj koji te *pomazao kao kralja Izrailovog i ja sam taj koji te iščupao iz ruke Saulove.
8 Ja sam ti dao kuću tvojeg Gospodara i stavio ti u ruke žene tvojeg Gospodara; ja sam ti dao kuću Izrailovu i Judinu^[89]; a ako je to premalo, ja ću ti dodati toliko.
9 Zašto si ti dakle prezrio riječ ALLAHOVU čineći ono što on prezire? Ti si udario mačem Urija Hitita. Ti si uzeo njegovu ženu za učiniti ju svojom ženom, ti si ga ubio mačem sinova Amonovih.
10 Eh dobro, mač se neće nikad odstraniti od kuće tvoje^[90], jer si me prezrio i što si uzeo ženu Uriju Hititu da bi bila tvojom ženom.
11 Ovako govori ALLAH: Evo ja ću učiniti da iskrsne tvoja nesreća iz tvoje vlastite kuće. Ja ću uzeti tvoje žene na tvoje vlastite oči i daću ih drugom. On će spavati s tvojim ženama pod očima ovog sunca^[91].
12 Jer ti, ti si činio to u potaji, ali ja, ja ću uraditi to pred svim Izrailom i na suncu. “
13 Davud tad reče Natanu: ” Ja sam zgriješio protiv ALLAHA. “ Natan reče Davudu: ” ALLAH, sa svoje strane, je prešao preko tvojeg grijeha. Nećeš umrijeti.
14 Ali, budući da si ti, u toj stvari, ozbiljno uvrijedio ALLAHA ili radije, njegove neprijatelje, sin koji ti je rođen, umrijeće. “
15 I Natan ode kući.

Smrt Betsabejinog djeteta

ALLAH udari dijete koje žena Urijeva bijaše rodila Davudu, i on pade bolestan.

16 Davud se obrati Allahu za maloga. On poče *postiti i, kad se noću vraćaše kući, on bi ležao na zemlji.
17 Starješine^[92] iz njegove kuće zahtijHavaše od njega da ga dignu, ali on odbi i ne uze nikakve hrane.
18 Sedmog dana, dijete umrije. Sluge Davudove strahovaše njemu reći da dijete bijaše mrtvo. Oni si u stvari govoriše: ” Dok dijete bijaše živo, mi smo mu govorili, ali on nas nije slušao. Sada, kako mu reći: Dijete je mrtvo? Zbila bi se nesreća! “
19 Davud vidje da njegove sluge o nečem šuškaju između sebe i Davud shvati da dijete bijaše mrtvo. Davud tada reče svojim slugama: ”Je li to, dijete, umrlo?“ Oni rekoše:” Ono je mrtvo. “
20 Tada, Davud se diže sa zemlje, opra se, namirisa i presvuće odjeću; potom on uđe u Kuću ALLAHOVU i pokloni se. Kad se vratio kući svojoj, on zamoli da mu se posluži objed i on jede.
21 Njegove mu sluge rekoše: ”Što ti to tamo radiš? “ Kad dijete bijaše živo, ti si postio i plakao radi njega, a sada kad je dijete mrtvo, ti se podižeš i ti jedeš! “
22 On reče: ” Dok dijete još bijaše živo, ja postih i plakah, jer sebi govorih: Ko zna? Možda će ALLAH imati milosti za mene i dati da dijete živi.
23 Ali sada, ono je mrtvo. Zašto bih postio? Hoću li ga ja povratiti? Ja sam taj koji će otići k njemu, ali ono, ono neće vratiti se k meni.“

Rođenje Sulejmanovo

23 Davud utješi Betsabeju, svoju ženu. On ode k njoj i leže s njom. Ona rodi jednog sina i Davud mu dade ime Sulejman. ALLAH ga zavolje
25 i posla reći to po posredovanju *Pegambera Natana. I on mu dade ime Jedidja tj. Ljubljeni od ALLAHA radi ALLAHA.

Davud se domogao grada Rabe

(1 Kr 20.1-3)

26 Joab napade Rabu^[93] sinova Amonovih i domože se kraljevskog grada.
27 Joab dakle posla glasonoše Davudu. On reče: ” Ja sam napao Rabu. Ja sam se čak domogao grada voda^[94].
28 Sada dakle, prikupi ostatak naroda, dođi opsjesti grad i domoći ga se, inače ja ću ga se domoći sam i on će nositi moje ime^[95]. “
29 Davud sakupi sav narod, pođe za Rabu, napade ju i domože je se.
30 On skide krunu njihovom kralju s glave, njena težina bijaše jedan talenat^[96] zlata, s dragim kamenjem; ona bi stavljena na glavu Davudu. I on odnese plijen iz grada u ogromnoj količini.
31 A njegovo narod, on ga posla da rukuje pilom, željeznim klinovima i željeznim sjekirama. On njih zaposli na prešanju cigala^[97]. Tako je on učinio za sve gradove sinova Amonovih. Potom Davud i sav narod vratiše se u Jeruzalem.

Amnon i Tamara

13 1 Evo što se dogodilo po tome. Absalom, sin Davudov, imaše jednu veoma lijepu sestru, zvanu Tamara. Amnon, sin Davudov, zaljubi se u nju.
2 Amnon se pričini bolesnim od tuge radi njegove sestre^[98] Tamare, jer ona bijaše djevica, i njoj učiniti nešto, u očima Amnonovim, bilo bi za čuđenje.
3 Amnon imaše jednog prijatelja zvanog Jonadab, sin Šimea, brata Davudova. Junuzdab bijaše jedan čovjek veoma promišljen.
4 On mu reče: ” Zašto dakle, sine kraljev, ti si tako potišten svakog jutra? Nećeš li me obavijestiti o tome? “ Amnon mu reče: ” To je Tamar, sestra mog brata Absaloma. Ja sam zaljubljen u nju. “
5 Jonadab mu reče: ” Lezi na svoj krevet i čini se bolesnim. Kad tvoj otac bude došao vidjeti te, ti ćeš mu reći: Dopusti da mi moja sestra Tamara dođe dati jesti: nek' pripremi hranu pred mojim očima, na takav način da ja vidim, nek' mi ju donese ona sama, i ja ću jesti. “
6 Amon leže i pričini se bolesnim. Kralj ga dođe vidjeti, a Amnon reče kralju: ” Dopusti mi da moja sestra Tamara dođe pripremiti pred mojim očima dva kolača, nek' mi ih donese, i ja ću jesti. “
7 Davud posla reći Tamari, u njenoj kući : ” Idi dakle kod tvog brata Amnona i pripravi mu hranu. “
8 Tamara ode kod svog brata Amnona. On bijaše ležao. Ona uze tijesta, izmijesi ga, pritavi kolace na njegove oči, i ispeče ih.
9 Potom ona uze tavu i isprazni ju pred njim, ali on odbi jesti. Amnon reče: ” Daj da svi iziđu odavde. “ I svi koji bijahu kod njega iziđoše.
10 Amnon reče Tamari: ”Donesi hranu u sobu, daj mi ju i ja ću jesti.“ Tamara uze kolače koje bijaše pripravila i donese ih svom bratu Amnonu u sobu.
11 Ona mu ponudi jesti. On ju zgrabi i reče: ” Dođi, lezi sa mnom, sestro moja! “
12 Ona njemu reče: ” Ne, brate moj, ne siluj me, jer to se ne čini u Izrailu. Ne počini to besramlje.
13 Ja, kamo ću odnijeti svoj sram? A ti, bićeš smatran za jednu gnusobu u Izrailu. Govori dakle kralju. On ti neće zabraniti oženiti^[99] me. “
14 Ali, on ne htjede slusati. On ju svlada, prisili ju i leže s njom.
15 Amnon je poslije toga žestoko zamrzje. Da, mržnja koju on ponese bi žešća no ljubav koju bijaše osjećao prema njoj. Amnon joj reče: ” Diži se. Odlazi! “
16 Ona mu reče: ” Ne, jer otpustiti me bilo bi veće zlo nego ono drugo, ono koje si ti već učinio. “ Ali, on ju ne htjede slušati.
17 On pozva momka koji ga služiše i reče mu: ” Istjeraj ovu djevojku od mene, i zabravi vrata iza nje! “
18 Ona nosiše jednu tuniku dugih rukava^[100], jer tako se odijevahu kćeri kraljevske dok bijahu djevicama. Sluga Amnonov ju izvede i zaključa vrata iza nje.
19 Tamara uze pepela i pokri si glavu, *rastrga svoju tuniku dugih rukava, stavi si ruke na glavu i pođe kričeći.
20 Njen brat Absalom joj reče: ” Da li tvoj brat Amnon bijaše s tobom? Sada, sestro moja ušuti. On je tvoj brat. Ne misli više o tome. “ Tamara dakle ostade, napuštena, u kući svog brata Absaloma.
21 Kralj Davud saznade za tu stvar i bi veoma ražešćen.
22 Absalom ne reče ni riječ i svojem bratu Amnonu, jer Absalom bijaše zamrzio Amnona, radi silovanja svoje sestre Tamare.

Absalom dade ubiti Amnona i pobježe

23 Dvije godine poslije, bi striženje kod Absaloma, u Bal-Hasoru, kod Efraima^[101]. Absalom pozva sve kraljeve sinove.
24 Absalom dođe kod kralja i reče: ” Molim te. Evo striženje je kod sluge tvog. Nek' kralj i njegove sluge pristanu pratiti slugu tvog. “
25 Kralj reče Absalomu: ” Ne, sine moj, molim te, ne idimo svi. Ne trebamo ti mi biti na teretu. “ On ustraja, ali kralj ne pristade otići onamo i on ga blagoslovi.
26 Absalom reče: ” Dopusti da barem moj brat Amnon nas prati. “ Kralj mu reče: ” Zašto bi te on pratio? “
27 Absalom uznastoja, i kralj pusti Absaloma i sve druge sinove otići s njim.
28 Absalom zapovijedi svojim slugama: ” Gledajte dobro! Čim Amnon bude imao srce veselo pod utjecajem vina i kad vam budem rekao: Udrite Amnona!, vi će te ga usmrtiti. Ne bojte se. Nisam li ja taj koji vam to zapovijeda? Smjelo i pokažite se srčanima! “
29 Sluge Absalomove učiniše ono što im Absalom bijaše zapovjedio. Svi se sinovi kraljevi digoše, zajaha svako svoju mulu i pobjegoše.
30 Oni još bijahu na putu kad novost stiže Davudu: Absalom bijaše poklao sve kraljeve sinove i ne ostade ni jedan.
31 Kralj se diže, *rastrga odjeću i leže na zemlju. Sve njegove sluge bijahu ondje rastrgane odjeće.
32 Jonadab, sin Šimeaba, brata Davudova, uze riječ i reče: ” Nek' moj ALLAH ne kaže da su svi mladići pogubljeni, sinovi kraljevi. Ne, Amnon je jedini mrtav. To bijaše na usnama Absalomu od silovanje njegove sestre Tamare.
33 Nek' dakle moj Gospodar kralj ne pomisli da su svi kraljevi sinovi mrtvi. Ne, Amnon je samo mrtav.“
34 Absalom pobježe. Momak zadužen za vrebanje podiže oči i vidje jednu brojnu družinu kako se pojavi iza njega, na padini planine.
35 Junuzdab reče kralju: ” Evo sinova kraljevih kako stižu. Sve se dogodilo kao što je rekao tvoj sluga. “
36 No, jedva je završio govoriti kad sinovi kraljevi stigoše. Oni zajecaše. Kralj i sve njegove sluge također snažno zajecaše.
37 Absalom pobježe i ode kod Talmaja, sina Amihurova kralja Gesura^[102]. I, za vrijeme sveg tog vremena, Davud bijaše u žalosti za svojim sinom.
38 Što se tiče Absaloma, on bijaše pobjegao i otišao u Gesur gdje ostade tri godine.

Povratak Absaloma u Jeruzalem

39 Kralj Davud prestade se ljutiti protiv Absaloma, jer se bijaše utješio od smrti Amnonove.
14 1 Joab, sin Serujaov, shvati da se srce kraljevo prikonilo Absalomu.
2 On posla tražiti u Tekoa^[103] jednu razboritu ženu i on joj reče: ” Pričini se kao da si u žalosti, odjeni žalobnu odjeću, ne namiriši se, ukrako, budi kao jedna žena koja je već dugo u žalosti za nekim umrlim.
3 Potom, idi naći kralja i govori mu na ovakav način.“ I Joab joj izreče sve što treba reći.
4 Žena iz Tekoa govoriše dakle kralju. Ona se baci licem prema zemlji, pokloni se i reče: ” U pomoć, moj kralju! “
5 Kralj joj reče: ” što ti je?“ Ona reče: ” Jao! Ja sam udovica. Moj je muž mrtav.
6 Tvoja sluškinja imaše^[104] dva sina. Njih dvojica, posvadili su se u polju. Nije bilo nikog da ih razdvoji. Jedan od njih dvojice zadade smrtni udarac svom bratu.
7 Tada, sva zadruga se podiže protiv tvoje sluškinje. Oni su rekli: Izruči bratoubojicu: mi ćemo ga usmrtiti za cijenu života njegovog brata kojeg je ubio i mi ćemo istim udarcem ukloniti nasljednika. Oni će tako ugasiti žeravicu^[105] koja mi ostaje, ne ostavljajući mojem mužu ni imena ni potomstva na licu zemlje. “
8 Kralj reče ženi: ” Idi kući. Ja ću dati zapovijed glede tebe. “
9 Žena iz Tekoa reče kralju: ” Grijeh na mene moj Gospodare kralju, i na moju obitelj! Kralj i njegov prijestol su tu nedužni. “
10 Kralj reče: Onaj koji će ti to govoriti, ti mi ga dovedi, i on neće više pokušavati navaljivati na tebe. “
11 Ona reče: ” Nek' se kralj udostoji spomenuti ALLAHA, svojeg Allaha, da osvetnik *krvi ne doda još krvoprolića i da ne ukloni mog sina.“ On reče: ” živ bio ALLAH, ni dlaka neće pasti tvojem sinu na zemlju! “
12 Žena reče: ” Dopusti da tvoja sluškinja kaže jednu riječ mom kralju. “ On reče: ” Govori! “
13 Žena reče: ” Zašto si ti dakle učinio jedan plan te vrste protiv narodu Allahovom? Prema onome što upravo reče kralj sam sebe okrivljuje ne vraćajući onoga koga je izgnao.
14 Da, mi ćemo umrijeti, poput vode prosute po zemlji i koja se ne može pokupiti, ali Allah nema srdžbe i on je odlučio da ne bude izgnan daleko od njega onaj koji je bio izgnan.
15 Sada, ako sam ja rekla mom Gospodaru kralju ono što upravo rekoh njemu, to je zato što se plašim naroda. Tvoja si je sluškinja rekla: Hajdemo govoriti kralju. Možda kralj učini ono što mu njegov rob bude rekao^[106].
16 ako kralj prihvati istrgnuti svog roba iz ruke čovjeka koji bi mi htio ukloniti baštinu^[107] Allahovu u isto vrijeme kad i mog sina.
17 Tvoja sluškinja si je rekla: može riječ mojeg ALLAHa kralja pridonijeti stišavanju. Jer moj Gospodar kralj je kao melek Allahov: on sasluša i dobro i zlo^[108]. Nek' ALLAH, Allah tvoj, bude s tobom. “
18 Kralj odgovori ženi: ” Ne skrivaj mi ništa ako ti ja postavim jedno pitanje. “ žena reče: ” Nek' se moj Gospodar kralj udostoji govoriti. “
19 Kralj reče: ” Je li to Joabova ruka koja te vodi u svem tom poslu? “ žena odgovori: ” Živ ti bio, moj Gospodaru kralju, niko ne može ići desno ili lijevo od svega toga što kaže moj Gospodar kralj. Da, to je tvoj sluga Joab koji mi je dao zapovijed i on je taj koji je odredio sluškinji tvojoj sve što ona treba reći.
20 To je za obrnuti situaciju što tvoj sluga Joab je učinio tako, ali moj Gospodar je mudar, jednako mudar kao melek Allahov: on zna sve što se događa na zemlji. “
21 Kralj reče Joabu: ” Jest. Stvar je uređena. Idi, dovedi mladog Absaloma.“
22 Joab se baci licem prema zemlji, pokloni se i blagoslovi kralja. Joab reče : ” Ja, tvoj sluga, ja znam danas da sam ja u milosti tvojoj, moj ALLAHe kralju, pošto je kralj učinio ono što je rekao sluga tvoj. “
23 Joab krenu na put i ode za Gesur^[109]. On dovede Absaloma u Jeruzalem.
24 Kralj reče: ” Nek' se povuče u kuću svoju i nek' se ne pojavljuje u mojoj prisutnosti.“ Absalom se povuče u kuću svoju i ne pojavi se u prisutnosti kraljevoj.

Davud se pomiruje s Absalomom

25 Ne bijaše niko u cijelom Izrailu tako lijep kao Absalom, tako hvaljen kao on: od nožnih tabana do tjemena glave, on bijaše bez grješke.
26 On si brijaše glavu na kraju svake godine, kako njegova kosa bijaše suviše teška. Kad bi se obrijao, on je vagao svoju kosu: 200 sikala^[110], u kraljevskoj mjeri.
27 Rodiše se Absalomu tri sina i jedna kćer zvana Tamara. Bijaše to jedna žena velike ljepote.
28 Absalom ostade dvije godine u Jeruzalemu ne pojavivši se u prisutnosti kraljevoj.
29 Absalom posla tražiti Joaba za poslati ga kod kralja, ali ovaj ne htjede doći k njemu. On posla jednog drugog glasonošu, ali on ne htjede doći.
30 On tad reče svojim slugama: ” Vi vidite polje Joabovo, pokraj mojeg, gdje ima ječma: idite i zapalite vatru ondje; Sluge Absalomove staviše dakle vatru u polje.
31 Tad Joab dođe potražiti Absaloma kući njegovoj i reče mu: ” Zašto su tvoje sluge stavile vatru u polju koje pripada meni? “
32 Absalom reče Joabu: ” To je što sam ja htio tebe moliti da dođeš ovdje za poslati te reći kralju: Zašto sam ja došao iz Gesura? Bolje bi bilo za mene još ostati ondje. Sada, ja hoću biti primljen u prisutnost kraljevu, i, ako ima u mene kakva grješka, nek' me pogubi! “
33 Joab se nađe kod kralja i podnese mu izvješće. Kralj dade pozvati Absaloma koji dođe k njemu i pokloni se licem prema zemlji pred kraljem. Tada kralj zagrli Absaloma.

Absalom spletkari za postati kraljem

15 1 No, poslije toga, Absalom si pribavi jedna kola i konje kao i 50 ljudi koji trcahu pred njim.
2 Ustavši u rano jutro, Absalom se drzaše na rubu ceste od vrata. Svaki put kad jedan čovjek, imajući neki proces, trebaše se naći kod kralja za moliti pravdu, Absalom ga pozivaše i govoriše mu: ”Iz kojeg si ti grada?" On bi odgovorio: ”Tvoj je sluga iz jednog od Izrailovih plemena^[111].“
3 Tad Absalom govoriše: ” Gledaj. Tvoja je stvar dobra i pravedna, ali nema nikog da te sasluša sa strane kralja. “
4 Absalom govoriše: ” Ah! da sam ja sudija^[112] u ovoj zemlji, meni bi dolazili svi oni koji imaju proces na sudu i ja bih im dijelio pravdu! “
5 A kad bi mu se čovjek približio za pokloniti se pred njim, on pružaše ruku, hvataše ga i grliše ga.
6 Absalom postupaše na takav način glede svih Izrailita koji bi se nasli kod kralja za moliti pravdu. A Absalom obmanjivaše ljude Izrailove.
7 No, na kraju četrdesete godine^[113], Absalom reče kralju: ” Dopusti mi otići u Hebron ispuniti zavjet koji sam učinio prema ALLAHU.
8 Jer tvoje je sluga načinio jedan zavjet za vrijeme boravka u Gesuru u Aram^[114]. On je rekao: Ako me stvarno ALLAH dovede u Jeruzalem, ja ću služiti ALLAHU. “
9 Kralj mu reče: ” Idi u miru. “ On se dakle stavi na put i ode u Hebron.
10 Absalom posla opunomoćenike u sva plemena Izrailova za reći: ” Čim začujete zvuk roga, vi možete reći: Absalom je postao kralj u Hebronu. “
11 Dvije stotine ljudi iz Jeruzalema bijaše pratilo Absaloma, uzvanici, pošli u potpunoj nedužnosti. Oni ne znadoše ništa o spletki.
12 Za vrijeme dok Absalom nudiše *žrtve, on posla tražiti Ahitofela GiJunuzuta, savjetnika Davudova, u njegov grad Gijo^[115]. Urota postade snažna i stranka Absalomova sve značajnija.

Davud bježi iz Jeruzalema

13 Jedan izvještač dođe reći Davudu: ” Srce ljudi Izrailovih se okrenulo prema Absalomu.“
14 Davud reče svim svojim slugama koji bijahu s njim u Jeruzalemu: ”Na put! Bježimo. Jer Absalom nam neće podijeliti milosti. Hajdete brzo, inače, on bi nas brzo mogao pohvatati, nanijeti nam zlo i posjeći grad oštricom mača.“
15 Sluge kraljeve rekoše kralju: ”Što god da je izbor mog Gospodara kralja, tvoje su sluge ondje. “
16 Kralj dakle iziđe pješice sa svom svojom porodice, ali kralj ostavi suložnice^[116] za čuvati kuću.
17 Kralj iziđe pješice sa svim narodom i zaustavi se kod posljednje kuće.
18 Sve njegove sluge dođoše kod njega, svi Keretinci, svi Peletinci. Svi Gititi, 600 ljudi došlih iz Gata^[117] u njegovoj pratnji, prođoše pred kraljem;
19 Kralj reče Itajiu Gititu: ” Zašto dolaziš i ti s nam? Vrati se i ostani s drugim kraljem, jer ti si jedan stranac, ti si čak izbjeglica za svoju zemlju.
20 Ti si stigao jučer, i danas da te ja povlačim za sobom, dok ja, ja idem u neizvjesnost? Vrati se i povedi svoju braću sa sobom. Vjernost i odanost^[118]! “
21 Itaj odgovori kralju i reče mu: ” Živ bio ALLAH i živ bio moj Gospodar kralj, za život i za smrt, ja ću biti tvoj sluga^[119]. “
22 Davud reče Itaju: ” Idi. Pođi. “ Itaj Gitit prođe, sa svim svojim ljudima i svom svojom djecom.
23 Sva zemlja plakaše velikim jecajima, i sav narod prođe. Kralj prođe potokom Sedron

^[120] i sav narod prođe nasuprot putu koji ide pustinjom.

24 Bijaše tu također Sadok, i s njim svi *leviti noseći *zavjetni kovčeg Allahov: oni odložiše kovčeg Allahov, a Abijatar se uspe sve dok sav narod koji bijaše izišao iz grada ne bi prošao.
25 Kralj reče Sadoku: ” Donesi kovčeg Allahov u grad. Ako mi je ALLAH sklon, on će me ponovo dovesti i dopustiti mi vidjeti ga ponovo, kao i njegovo boravište.
26 Ali, ako on izjavi: ja te neću, nek' mi učini što mu se sviđa! “
27 Kralj reče svećeniku Sadoku: ” Vidiš li ti? Vrati se u miru u grad. Tvoj sin Ahimas, i Jonatan, sin Abiatarov, vaša dva sina su s vama.
28 Gledajte, ja ću se zadržavati u prijelazu pustinje, sve dok mi vaša riječ ne donese novosti. “
29 Sadok i Abiatar odnesoše dakle kovčeg Allahov u Jeruzalem i tu ostadoše.

Davud šalje Husaja uhoditi Absaloma

30 Davud se uspinjase usponom Maslina^[121], on se uspinjaše plačući; imao je glavu zastrtu i hodaše bosonog. Sav narod koji ga pratiše imaše zastrtu glavu. Oni se uspinjaše plačući.
31 Dođoše reći Davudu: ” Ahifotel je među urotnicima, s Absalomom. “ Davud reče: ” Ja te molim, GOSPODE, učini ludima savjete Ahitofelofe! “
32 Davud stiže na vrh, ondje gdje se klanja pred Allahom, kad dođe njemu u susret Husaj Arkit, *razderane tunike i glave pokrivene zemmljom.
33 Davud mu reče: ” Ako ti pređeš sa mnom, ti ćeš biti na mom trošku.
34 Ali, ako se vratiš u grad i kažeš Absalomu: ja ću biti tvoj sluga, o kralju; donedavno ja bijah sluga tvojem ocu; eh dobro, sada ja sam tvoj sluga tada ćeš ti moći osujetiti Ahitofelove savjete.
35 I nećeš li ti ondje imati uza se svećenike Sadoka i Abiatara? Sve što budeš čuo o kući kraljevoj, ti ćeš izvijestiti svećenicima Sadoku i Abiataru.
36 Oni imaju ondje uza se svoja dva sina: Ahimasa za Safoka i Jonatana za Abiatara. Vi će te mi prenijeti njihovim posredstvom sve što budete čuli govoriti. “
37 A Husaj, prijatelj^[122] Davudov, vrati se u grad, u času kad je Absalom ulazio u Jeruzalem.

Davud i Siva

'16 1 Davud bijaše malo prešao vrh kad Siva, sluga Mefibošetov, dođe mu u susret, s jednim parom osamarenih magaraca, natovarenih s 200 kruhova, stotinu grozdova suhog grožđa, stotinu sezonskih plodova i jednu mješinu vina.
2 Kralj reče Sivi: ”Što je to tamo? “ Siva odgovori:” Magarci će služiti kao jahaće živinče kraljevoj porodice; kruh i plodovi, za hranu mladim ljudima; a vino, kao piće ljudima iscrpljenim u pustinji. “
3 Kralj reče: ”Ali, gdje je sin tvojeg Gospodara?“ Siva odgovori kralju: ”Eh dobro, on je ostao u Jeruzalemu, jer si je rekao: Danas, kuća Izrailova^[123] vratiće mi kraljevstvo moga oca. “
4 Kralj izjavi Sivi: ” Sva dobra Mefibošetova su od sada tvoja. “ Siva reče: ” Evo me, klanjam se. Ostani mi sklon, moj Gospodine kralju. “

Šimej proklinje Davuda

5 Kralj Davud stiže u Bahurim kad jedan čovjek izlazise iz njega. On bijaše iz istog klana kao i kuća^[124] Saulova i zvao se Šimej, sin Gerov. Sve dok izlaziše on izricaše kletve.
6 On bacaše kamenje na Davuda i na sve sluge kraljeve, a ipak, sav narod i svi junaci bijahu s desna i s lijHava Davudu.
7 Evo što govoriše Šimej u svojim kletvama: ”Odlazi, odlazi ništarijo krvoločna!
8 ALLAH je dao pasti na tebe svu krv^[125] kuće Saulove, na čijem si mjestu postao kraljem. ALLAH je vratio kraljevstvo u ruke tvojem sinu Absalomu, a tebe evo, u nesreći, jer ti si krvolok. “
9 Abišaj, sin Serujavljev, reče kralju: ” Zašto ovaj crknuti pas proklinje mog Gospodina kralja? Pusti me prijeći i ta odsječem mu glavu. “
10 Kralj reče: ”Što ima između mene i vas, sinova Serujavljevih? Ako proklinje i ako mu je ALLAH rekao: idi prokleti Davuda, ko mu može reći: Zašto si to učinio?“
11 Davud reče Abišaju i svim njegovim slugama: ” Ako moj sin, onaj koji je potekao od mene, hoće moj život, s jačim razlogom je ovaj Benjaminit; pustite ga kleti, ako mu je to ALLAH rekao.
12 Možda će ALLAH pogledati na moj jad i vratiti mi sreću, umjesto njegovog današnjeg prokletstva.“
13 Davud nastavi napredovati sa svojim ljudima, dok Šimej napredovaše padinom planine, njemu sa strane, nastavljajući proklinjati i bacati kamenje, sa svoje strane. On je također dizao prašinu.
14 Kralj i sva njegova vojska stiže preumorna. Ondje^[126], povratiše dah.

Husaj se pridružuje Absalomu

15 Absalom i sva vojska ljudi Izrailovih^[127] bijahu stigli u Jeruzalem. Ahitofel bijaše s njim.
16 Kad Husaj Arkit, prijatelj^[128] Davudov, stiže kod Absaloma, Husaj reče Absalomu: ”Živio kralj! Živio kralj!“
17 Absalom reče Husaju: ” Je li to tvoja vjernost prema tvom prijatelju? Zašto ti nisi otišao sa svojim prijateljem? “
18 Husaj reče Absalomu: ” Ne. Onoga koga je izabrao ALLAH, kao i sav narod i svi ljudi Izraila, to je onome žiji ja hoću biti i s kim hoću ostati.
19 Na drugom mjestu, koga ću ja služiti? Nije li to njegov sin? Isto kao što sam bio u službi tvojeg oca, ja ću biti u tvojoj službi. “

Absalom i suložnice Davudove

20 Absalom reče Ahitofelu: ” Savjetujte se međusobno o tome što nam je činiti. “
21 Ahitofel reče Absalomu: ” Pođi kod suložnica^[129] tvojeg oca koje je ostavio čuvati kuću.Tako će sav Izrail saznati da si se učinio nepodnošljivim ocu svome i ruka svih tvojih pristaša biće time ojačana. “
22 Digoše za Absaloma jedan šator na terasi i Absalom iđaše k svim suložnicama svojeg oca pred očima sveg Izraila.
23 Savjeti koje davaše Ahitofel u ono vrijeme imadoše vrijednost proročanstva. Takvi bijahu svi savjeti Ahitofelovi, kako za Davuda tako i za Absaloma.

Husaj proturječi savjetu Ahitofelovom

17 1 Ahitofel reče Absalomu: ” Pusti me izabrati 12.000 ljudi i poći u potjeru za Davudom? ove iste noći.
2 Ja ću ga sustići kad bude na kraju snaga, ja ću ga držati u strahu, sva njegova vojska će pobjeći, a ja ću udariti kralja kad ostane sam.
3 Tako ću ja povratiti sav narod prema tebi. Dosegnuti čovjeka kojeg ti tražiš jednako vrijedno je povratku svih: sav narod biće u miru. “
4 Mišljenje se učini dobro Absalomu i svim *starješinama Izraila.
5 Absalom reče: ” Pozovi dakle također i Husaja Arkita, da čujemo što će on reći, on također. “
6 Husaj se nađe kod Absaloma, i Absalom mu reče: ” Evo kako je Ahitofel govorio. Trebamo li mi učiniti ono što je on rekao? Ako ne, govori ti sam.
7 Husaj odgovori Absalomu: ” Savjet koji ti je dao Ahitofel nije dobar ovog puta. “
8 Potom Husaj reče: ” Ti i sam poznaješ svojeg oca i njegove ljude: to su junaci i razjareni poput medvjeda koji je izgubio svojeg medvjedića u polju. Tvoj je otac jedan ratnik, on neće sprovesti noći s narodom.
9 On je sad skriven negdje u nekoj rupi ili drugdje. No, čim počne bivati žrtava između naših. Neko će ga upoznati s time i reći: Ima gubitaka u narodu koji slijedi Absaloma!
10 Tada, čak i jedan takav koji ima srce lava osjetiće se slabim, jer sav Izrail zna da tvoj otac jest jedan junak i da su njegovi sudruzi hrabri.
11 Evo dakle što ja savjetujem: nek' se okupi kod tebe sav Izrail, od Dana do Ber-Ševe^[130], tako brojan kako je pijesak na obalama, ti sam ići ćeš u boj.
12 Mi ćemo ga dohvatiti ma na kojem mjestu se nalazio. Mi ćemo se postaviti spram njega kao rosa popadala po tlu: od njega i od njegovih drugara, neće ostati^[131] više niko.
13 Ako li uđe u jedan grad za sastati se, sav Izrail donijeti će užad u taj grad i mi ćemo ga odvući^[132] sve do potoka, tako da ne ostane ondje ni jedan piljak. “
14 Absalom i svi ljudi Izrailovi rekoše: ” Savjet Husaja Arkita je bolji no savjet Ahitofelov. “ ALLAH u stvari bijaše odredio da propadne savjet Ahitofelov koji je bio bolji, za donijeti nesreću na Absaloma.

Davud prelazi Jordan

15 Husaj reče svećenicima Sadoku i Abiataru: ” Evo što je Ahitofel savjetovao Absaloma i starješine Izrailove, i evo što sam ja savjetovao.
16 Sada dakle, pošaljite brzo izvijestiti Davuda. Recite mu: Ne zaustavljaj se ove noći u pustinjskim stepama, i čak moraš proći, inače, biće lak zalogaj kralj i sav narod koji ga prati. “
17 Junuztan i Ahimaš bijahu u Ein-Roguelu^[133]. Jedna sluškinja morade otići obavijestiti ih i oni moraše otići sami izvijestiti kralja Davuda, jer ne mogaše ulaziti u grad.
18 Ali, jedan mladi čovjek ih vidje i izvijesti Absaloma. Oni pođoše brzo obojica i stigoše u kuću jednog čovjeka u Bahurim^[134]. On imaše jedan bunar u svom dvorištu. Oni siđoše u njega.
19 Ona uze pokrivač i rastegnu ga preko bunara. Ona razastrije zrnevlje preko njega. Ne opažaše se ništa.
20 Sluge Absalomljeve uđose kod te žene, u kuću, i rekoše: ” Gdje su Ahimaši Junuztan? “ žena im reče: ” Oni su prešli®vodu^[135]. “ Oni bezuspješno tražaše i vratiše se u Jeruzalem.
21 Poslije njihovog odlaska, oni drugi uspese se iz bunara i odoše izvijestiti kralja Davuda. Oni rekoše Davudu: ” Na put! Prijeđite brzo vodu^[136], jer evo savjeta što je Ahitofel dao za vas. “
22 Davud se stavi dakle na put kao i sav narod što bijaše s njima prijeđoše oni Jordan. U zoru, ne ostade ni jedan jedini koji nije prešao Jordan.
23 Kad Ahitofel opazi da nisu izvršili njegov savjet, on osedla svoje magare, stavi se na put i ode kući svojoj. On dade zapovijedi svojoj porodice i objesi se. Poslije njegove smrti, on bi ukopan u grobnicu oca svoga.

Davud u Mahanaimu

24 Davud stiže u Mahanaim^[137] dok Absalom prelažaše Jordan, on i svi ljudi Izrailovi s njim.
25 Na čelu vojske Absalom bijaše umjesto Joaba stavio Amazu. A Amaza bijaše sin jednog čovjeka zvanog Jitra Izrailit, koji bijaše vjenčao Abigajlu, kćer Nahasevu i sestru Serujavljevu, majku Joabovu.
26 Izrail i Absalom postaviše svoj tabor u polju Galadskom^[138].
27 Od dolaska Davudovog u Manaham, Sobi, sin Nahasa, iz Rabe sinova Amonovih, Makir, sin Amielov, iz LoDebara, i Barzilaj Galadit, iz Roguelima^[139],
28 donesoše stvari za spavanje, vunenu robu, posuđe, kao i pšenice, ječma, brašna, prženog zrnevlja, boba, sočiva, prženog zrnevlja^[140],
29 meda, masla, ovaca i komada govedine što donesoše kao hranu Davudu i narodu koji bijaše s njim, jer si govoriše: ” Narod je pretrpio glad, umor i žeđ u pustinji.

Poraz Absalomljeve vojske

18 1 Davud pregleda narod koji bijaše s njim i postavi im na celo zapovjednike tisuća i zapovjednike stotina.
2 Potom Davud dade narodu znak za polazak; jedna trećina bijaše povjerena Joabu, jedna trećina Abišaju, sinu Serujavljevu, bratu Joabovu, jednu trećinu Itaju Gititu. Kralj reče narodu: ”Meni je također stalo izići^[141], s vama.“
3 Narod reče: ” Ti ne trebaš izići. Ako, u stvari, mi počnemo bježati, neće se obratiti pažnja na nas; čak i ako pomre polovica od nas, neće se pokloniti pažnja nama; ali sada, radi se od 10.000 kao mi^[142]. Dakle, bolje je da ti možeš nas spasiti počev od grada. “
4 Kralj im reče: ” Ja ću učiniti ono što se vama sviđa. “ Kralj stajaše pokraj vrata, dok narod izlažase po stotinama i tisućama.
5 Kralj dade ovu zapovijed Joabu, Abišaju i Itaju: ” Radi mene, polako, s mladim Absalomom! “ Sav je narod čuo kralja davati ovu zapovijed zapovjednicima glede Absaloma.
6 Narod iziđe u polje u susret Izrailu i bitka se odigra u sumi Efraimovoj^[143].
7 Ondje, narod Izrailov bi potučen pred slugama Davudovim. Bijaše mnogo gubitaka tog dana, 20.000 ljudi.
8 Boj se razvio po svem zemljinom širu. Tog dana šuma proguta^[144] više ljudi među narodom no što ih poždera mač.

Joab ubija Absaloma

9 Absalom se slučajno nađe licem prema slugama Davudovim. Absalom jahaše jednu mulu, a mula se zapetlja u granje jedne velike smrdljike. Glava AbsalomovljHava se uplete u smrdljiku i on se nađe između neba i zemlje, dok mula koja bijaše pod njim prođe dalje.
10 Jedan ga čovjek vidje i dođe reći Joabu: ”Vidio sam Absaloma obješenog o jednu smrdljiku. “
11 Joab reče svom izvjestitelju: ” Tako si ga vidio! Ali, zašto ga nisi udario i pogubio na mjestu? Ja bih ti dugovao tada deset sikala^[145] srebra i jedan pojas. “
12 Čovjek reče Joabu: ” Taman da ja sad odmjeravam u svojim rukama i tisuću sikala srebra, ja ne bih ponio ruke na kraljevog sina, jer na naše uši kralj ti je izdao ovu zapovijed, kao i Abišaju i Itaju: Pazite da niko ne dotakne mladog Absaloma.
13 Uostalom, da sam ja počinio to zlodjelo protiv njegovog život a, ništa ne bi izmaklo kralju, a ti sam, i ti bi se držao po strani. “
14 Joab reče: ” Ja neću tako čekati pred tobom! “ On dakle uze u ruku tri sulice i zabode ih u srce Absalomu, još živom u sred smrdljike.
15 Potom deset mladih ljudi, štitonoše Joabove, okružiše Absaloma i smrtno ga udariše.
16 Joab zasvira u rog i narod prestade progoniti Izrail, jer Joab zadrža narod.
17 Uzeše Absaloma i baciše ga u šumu, u jednu veliku jamu, i nabacaše odozgo ogromnu gomilu kamenja. Sav Izrail bijaše pobjegao, svako k svom šatoru^[146].
18 A Absalom bijaše poduzeo podići za svog života stelu koja se nalazi u Kraljevoj dolini^[147], jer si bijaše on rekao: ” Ja nemam sina za nastaviti moje ime. “ On dakle dade svoje ime steli. I danas ju se još zove spomenikom Absalomljevim.

Davud doznaje za smrt Absalomljevu

19 Ahimas, sin Sadokov, reče: ”Dopusti mi otrčati odnijeti dobru vijest kralju da je ALLAH učinio pravdu izvlačeći ga iz ruku njegovih neprijatelja.“
20 Joab mu reče: ”Ti ne bi bio donositelj jedne dobre vijesti u ovaj dan. Ti ćeš ju odnijeti jedan drugi dan, ali danas, ti ne bi odnio dobru vijest, jer se radi o smrti kraljevog sina.“
21 I Joab reče jednom Kušitu^[148]: ”Idi izvijestiti kralja o onom što si vidio.“ Kušit se pokloni pred Joabom i ode trčeći.
22 Ponovo, Ahimas, sin Sadokov, reče Joabu: ” Nek' bude što će biti! Ja ću trčati!. “ On mu reče: ” Trči! “ Ahimas, uze trčeći put ravnicom Jordana i preteče Kušita.
23 Davud bijaše sjedio između dvojih vrata^[149]. Pozornik se nalaziše na terasi pred vratima, na bedemu. On podiže oči i vidje jednog čovjeka kako trči sam.
25 Pozornik povika da obavijesti kralja. Kralj reče: ” Ako je sam, to je zato što ima dobru vijest za javiti. “ Dok se čovjek približavaše,
26 pozornik vidje jednog drugog trčati. On zavika vrataru: ” Evo jednog čovjeka koji trči sam. “ Kralj reče: ” Taj tamo također donosi jednu dobru vijest. “
27 Osmatrač reče: ”Ja prepoznajem način trčanja prvog: to ja onaj Ahimasov, sina Sadokovog.“ Kralj reče: ” To je jedan dobar čovjek. On dolazi za jednu veoma dobru vijest. “
28 Ahimas povika i reče kralju: ” Sve je dobro; On se pokloni licem prema zemlji pred kraljem i reče: ” Blagoslovljen budi ALLAH, Allah tvoj, koji je izručio ljude koji se bijahu digli protiv mog Gospodara kralja! “
29 Kralj reče: ” je li sve dobro s mladim Absalomom? “ Ahimas reče: ” Ja sam vidio da se mnogo komeša kad Joab posla jednog slugu kralju i tvog slugu, ali ja ne zanm zašto.“
30 Kralj reče: ” Odstrani se i ostani ondje. “ On se odstrani u ostade po strani.
31 Tad Kušit stiže. Kušit reče: ” Nek' moj ALLAH kralj sazna dobru vijest : ALLAH ti je učinio pravdu danas izvlačeći te iz ruku tvojih neprijatelja. “
32 Kralj reče Kušitu ” Je li sve dobro s mladim Absalomom? “ Kušit odgovori: ” Nek' imaju sudbinu tog mladića, neprijatelji mog Gospodara kralja i svi neprijatelji koji hoće tvoju nesreću. “

Davud oplakuje svog sina

19 1 Kralj zadrhta. On se pope u sobu iznad vrata i zaplaka. On govoriše hodajući: ” Moj sine Absalome, moj sine Absalome, moj sine Absalome, zašto ja nisam umro umjesto tebe! Absalome, sine moj, sine moj!
2 Obavijestiše Joaba: ” Evo, rekoše, kako kralj plače i oplakuje Absaloma. “
3 Pobjeda, tog dana, pretvori se u zalost za sav narod, jer narod bijaše čuo govoriti, onog dana: ” Kralj je vrlo uzbuđen radi svog sina. “
4 Narod, tog dana, kradomice se vrati u grad, kao što čini jedna narod koji je pobjegao iz boja.
5 Kralj, on, bijaše zastro svoje lice. Kralj kričaše na glas: ” Sine moj Absalome, Absalome, sine moj, sine moj! “
6 Joab dođe pronaći kralja u unutrasnjosti kuće. On reče: ” Ti danas sramom pokrivas lice slugama svojim koji su ti danas spasili život, kao i svojim sinovima i svojim kćerima, svojim žena ma i svojim suložnicama^[150].
7 Ti voliš one koji te mrze, a mrziš one koji te vole. Ti si danas proglasio da zapovjednici i sluge nisu ništa za tebe. Eh dobro, danas, ja znam to, da Absalom bijaše živ, a mi svi mrtvi, danas, eh dobro, ti bi to našao za normalno.
8 Sada, digni se, i idi govoriti *iz srca svojim slugama, jer, ja ti prisežem ALLAHOM, ako li ti ne odeš niko neće ovu provesti s tobom, i to će za tebe biti gora nesreća no sve nesreće koje su te zadesile od tvoje mladosti pa do sada. “
9 Tada, kralj se diže i ode sjesti k vratima, i objavi se svem narodu: ” Evo kralj sjedi pokraj vrata! “ I sav narod dođe u prisutnost kralju.

Davud pozvan vratiti se u Jeruzalem

Izrail se bijaše razbježao, svako k svojim šatorima^[151].

10 U svim plemenima Izrailovim^[152], sav narod se raspravljase. govoriše se: "Kralj nas je istrgao iz ruku neprijateljevih, on nas je oslobodio od ruke Filistinaca i, sada, on je morao pobjeći iz zemlje da bi izmakao Absalomu.
11 Što se tiče Absaloma, kojeg mi bijasmo *pomazali za biti nasom glavom, on je umro u ratu. što čekate vi sada za vratiti kralja? “
12 Kralj Davud, sa svoje strane, posla reći svećenicima Sadoku i Abiataru: ”Govorite *starješinama Judinim i recite im: Zašto biste vi bili posljednji za vratiti kralja kući, dok to što kaže sav Izrail je došlo do kralja?
13 Vi ste moja braća. Vi ste moja kost i meso^[153]. Zašto biste vi bili posljednji za vratiti kralja kući?
14 A vi kažite Amazu: Nisi li ti moja kost i meso? Nek' Allah mi učini to i opet tako^[154], ako ti ne zamijeniš Joaba kao stalni zapovjednik moje vojske! “
15 Davud primijeni mnijenje svim ljudima Jude, kao jednom čuvjeku. Oni poslaše reći kralju: ” Vrati se, ti i sluge tvoje! “

Davud posteđuje Šimeja

16 Kralj se vrati i stiže dakle k Jordanu. Juda bijaše došao u Gilgal^[155] za poći u susret kralju, za učiniti da kralj prijeđe Jordan.
17 Šimej^[156], sin Gerov, Benjaminit iz Bahurima, pohiti sići s Judinim ljudima u susret kralju Davudu;
18 bijaše s njim tisuću ljudi Benjaminovih, kao i Siva, sluga kuće^[157] Saulove, sa svojih petnaest sinova i svojih dvadeset slugu. Oni se moraše baciti u Jordan pred kraljem,
19 dok ga splav prelažaše, za prevesti kuću kraljevu i izvršiti ono što se smatralo dobrim. Šimej, sin Geravljev, budući se bacio pred noge kralju dok ovaj prelažaše Jordan,
20 reče kralju: ” Nek' mi moj ALLAH kralj ne upisuje na račun grijeh. Ne sjećaj se grješke koju tvoj sluga bijaše počinio u dan kad moj ALLAH kralj napuštaše Jeruzalem. Nek' ju kralj ne uzme k srcu!
21 Jer tvoj sluga zna ovo: ja sam zgriješio. Ali, danas, ja sam došao prethodeći svu kuću Jozefovu^[158], za sići u susret mom ALLAHu kralju. “
22 Abišaj, sin Serujavljev, umiješa se i reče: ” Je li to jedan razlog za ne pogubiti Šimeja, dok je on proklinjao Mesiha ALLAHOVOG? “
23 Davud reče: ”Što ima između mene i vas, sinovi Serujavljevi, da vi postupate prema meni danas kao optužitelji? Zar se danas neko u Izrailu pogubljuje? Nisam li ja danas siguran biti kraljem Izraila?
24 Kralj reče Šimeju: ” Ti nećeš umrijeti. “ I kralj mu to prisegnu.

Davud se izmiruje s Mefibošetom

25 Mefibošet, sin Saulov, siđe u susret kralju. Nije vodio brigu ni o svojim nogama ni o svojim brkovima, on nije oprao ni svoje odjeće, od dana kad kralj bijaše otišao sve do ovog dana kad se on vraćase živ i zdrav.
26 A, kad on stiže u Jeruzalem u susret kralju, kralj mu reče: ”Zašto ti nisi pošao sa mnom, Mefibošete? “
27 On reče: ” Moj Gospodine kralju, moj me sluga prHavario. Jer, tvoj si sluga bijaše rekao^[159] : Ja ću osedlati svoju magaricu za pojahati i otići s kraljem jer tvoj je sluga hrom.
28 On je oklevetao^[160] tvog slugu kod mog Gospodara kralja. Ali, moj Gospodar kralj je kao *melek Allahov. učini dakle što ti se čini dobrim.
29 U stvari, za mog Gospodina kralja, sva kuća mojeg oca nema drugih ljudi no onih koji zaslužuju smrt, a ipak ti si prihvatio svog slugu među one koji jedu za tvojim stolom. Imam li ja još prava? što ja još mogu iskati u kralja? “
30 Kralj mu reče: ” Zašto još besjediti? Ja izjavljujem: Ti i Siva, vi će te si podijetili zemlje. “
31 Mefibošet reče kralju: ” Nek' uzme čak sve, od casa kad se moj ALLAH kralj vratio svojoj kući živ i zdrav. “

Davud nagrađuje Barzilaja

32 Barzilaj^[161] Galadit bijaše sišao u Roguelim. On prijeđe Jordan s kraljem, uzimajući dopust kod Jordana.
33 Barzilaj bijaše vrlo star, on imaše 80 godina. On se bijaše pobrinuo o opskrbi kralja kad se ovaj bijaše povukao u Mahanaim, jer Barzilaj bijaše jedna ugledna osoba.
34 Kralj reče Barzilaju: ” Ti, nastavi sa mnom i ja ću opskrbljivati tvoje potrebe kod sebe u Jeruzalemu. “
35 Barzilaj reče kralju: ” Koliko mi je još godina za živjeti ostalo da bih se ja uspeo s kraljem u Jeruzalem?
36 Danas ja imam 80 godina. Mogu li ja razlikovati ono što je dobro od onoga što je zlo. Tvoj sluga može li cijeniti ono što jede i ono što pije^[162]? Mogu li ja još čuti glas pjevača i pjevačica? Zašto bi dakle tvoj sluga bio još jedan teret za mog Gospodina kralja?
37 Sve je to tačno za toliko da tvoj sluga prijeđe Jordan s kraljem. Zašto dakle bi mi kralj doznačivao jednu toliku naknadu?
38 Dopusti da se tvoj sluga vrati i da ja umrem u svom gradu pokraj groba mojeg oca i moje majke.Već evo tvojeg sluge Kimama. Nek' on nastavi s mojim Gospodinom kraljem i učini za njega što ti se bude dopadalo. “
39 Kralj reče: ” Nek' Kimam nastavi sa mnom, a ja ću učiniti za njega ono što će mu goditi, i sve što ćeš ti izabrati da mi išćeš , ja ću to učiniti za tebe. “
40 Sav narod prijeđe Jordan, i kralj ga prijeđe. Potom kralj zagrli Barzilaja i blagoslovi ga. Ovaj se vrati k domu svom.

Svađa između ljudi Jude i Izraila

41 Kralj nastavi prema Gilgalu^[163], a Kimam nastavi s njim. Sav narod Jude, kao i polovica naroda Izrailovog, bijahu preveli kralja.
42 stižući kod kralja, ljudi Izrailovi izjaviše kralju: ” Zašto naša braća, Judini ljudi, su te prigrabili za prevesti preko Jordana kralja i njegovu kuću^[164], dok svi ljudi Davudovi bijahu pokraj njega? “
43 Svi ljudi Judini odgovoriše ljudima Izrailovim: ” To je zato što mi je kralj bliži; I zašto te to razdražuje? Jemo li mi pojeli nešto što potječe od kralja? Je li nam nešto plaćeno za to?
44 Ljudi Izrailovi odgovoriše ljudima Judinim: ” Ja imam deset puta više prava nego ti na kralja i isto na Davuda. Zašto si me ti dakle podcijenio? Nisam li ja dakle prvi govorio da se vrati kralj?“ Ali, govor Judinih ljudi bi čvršći no onaj ljudi Izrailovih.

Ševa se pobunjuje protiv Davuda

20 1 Ondje se slučajno nalaziše jedna ništarija zvana Ševa, sin Bikrijev, Benjaminit.

On zatrubi u rog i izjavi:

” Mi nemamo dijela

s Davudom

mi nemamo baštine

sa sinom Jeseovim.

Svako k svojem šatoru, Izraile^[165]!“

2 Svi ljudi Izrailovi ponovo se digoše, napuštajući Davuda za slijediti Ševu, sina Bikrijeva. Ali, ljudi Judini ostadoše privrženi koraku svojeg kralja, od Jordana sve do Jeruzalema.
3 Davud se vrati kući u Jeruzalem; Kralj uze deset suložnica^[166] koje bijaše ostavio za čuvati kuću i stavi ih u jednu dobro čuvanu kuću. On ih obskrbljivaše, ali više nije išao k njima. One bijahu zatvorene sve do svoje smrti, u položaju udovice živog muža.

Joab ubija Amaza

4 Kralj reče Amazu: ” Sazovi mi sve Judine ljude za tri dana. Potom ostani ovdje. “
5 Amaza ode sazvati Judine ljude, ali on bi u zakasnjenju prema roku koji mu biješe odredio Davud.
6 Davud reče Abisaju: ” Sada, Seba, sin Bikrijev, više će nam naškoditi no Absalom. Uzmi sluge svojeg Gospodara^[167] i pođi u potjeru za Ševom, da ne bi našao utvrđene gradove za sebe i umakao nam na naše oči. “
7 Iza Abišaja iziđoše Joabovi ljudi, Keretinci, Peletinci, i svi junačni^[168]. Oni iziđoše iz Jeruzalema, u potjeru za Ševom, sinom Bikrijevim.
8 Oni se nalaziše kod velikog kamena koji je u Gabaonu kad Amaza stiže pred njih^[169]. Joab bijaše opremljen svojom bojnom opremom, na kojoj jedan stotnik nosiše jedan mač, pripasan o njegovim bedrima u svojim tokama. Kad ga izvuče, on ispade.
9 Joab upita Amaza: ” Jesi li ti dobro, brate moj? “ Desna ruka Joabova zgrabi Amazovu bradu za zagrliti ga.
10 Amaza nije obratio paznju na mač koji bijaše u ruci Joabovoj. Ovaj ga udari u trbuh i prosu njegova crijHava po zemlji. Ovaj umrije, a da mu Joab ne zadade drugi udarac.

Kraj Ševine pobune

Joab, sa svojim bratom Abišajem, stavi se u proganjanje Sebe, sina BikrijHava.

11 Jedan od momaka^[170] Joabovih bijaše ostao pokraj Amaza. Momak reče: ”Ko je pristalica Joabov, i ko je za Davuda, da slijedi Joaba! “
12 Međutim, Amaza se bijaše valjao u svojoj krvi na sred puta i čovjek opazi da se sav narod zaustavljaše. On dakle odvuče Amaza s puta u polje i baci na njega jedan pokrivač, kad vidje da svi oni koji dolaziše do njega se zaustavljaju.
13 Dok on bijaše udaljen od puta, svi ljudi prođoše, slijedeći Joaba u proganjanju Ševe, sina Bikrijeva;
14 Ovaj obiđe sva plemena Izrailova sve do Abel-Bet-Maka, i svi Beriti^[171] se okupiše, i pođoše njegovim slijedom.
15 Drugi ga dođoše opkoliti u Abel-Bet-Maka. Oni podigoše uz grad opkop, koji je dosezao razinu predziđa. Sav narod koji bijaše s Joabom pokopavaše bedem da bi ga srušio.
16 Jedna razborita žena podviknu iz grada: ” Slušajte! Slušajte! Recite Joabu: Približi se sve dovde. Hoću ti govoriti. “ Joab joj se približi, a žena mu reče: ”
17 Jesi li ti Joab? Joab odgovori: ” Jesam, to sam ja; “ Ona mu reče: ” Poslušaj riječ i svoje sluškinje. “ On odgovori: ” Slušam. “
18 Ona nastavi ovim riječima: ” Nekad se imaše običaj reći: Neka se pristupi jednom pitanju za savjet u Abelu^[172], i stvar je završena.
19 Ja sam to što ima od najmiroljubivijeg i najsigurnijeg u Izrailu. A ti, ti hoćeš uništiti jedan grad jednu prijestolnicu! U Izrailu.Zašto hoćeš ti uništiti baštinu ALLAHOV^[173]?“
20 Joab odgovori i reče: ” Užas, užas na mene ako ja uništim i razorim! Ne radi se o tome. Već jedan čovjek iz planine Efraimove^[174] zvani Ševa, sin Bikrijev, je ustao protiv kralja Davuda. Izručite ga, njega samog, i ja ću dignuti opsadu. “
21 Žena reče Joabu: ” Eh dobro, bacićemo ti njegovu glasu preko bedema. “
22 Žena priopći svem pučanstvu svoje razlozno stajaliste. Odsjekose glavu Ševi, sinu Bikrijevom, i baciše ju Joabu. Joab zasvira u rog, oni digoše opsadu i raspršiše se, svako prema svojim šatorima^[175]. Joab, on, vrati se u Jeruzalem kralju.

Lista Davudovih službenika

23 Davud zapovjedaše svoj vojsci Izrailovoj. Benaja, sin Jehojadajev, Keretincima i Peletincima^[176].
24 Adoram bijaše predpostavljeni za pripremne radove. Jehosafat, sin Ahiludov bijaše poklisar;
25 Ševa, pisar; Sadok i Abiatar; svećenici.
26 Bijaše također Ira, Jairit, Davud ga imaše za svećenika.

Gabaoniti i potomstvo Saulovo

21 1 Bijaše jedna glad u vrijeme Davudovo, tri uzastopne godine. Davud uzmoli ALLAHA i ALLAH reče: ”To pogađa Saula i tu krvoločnu kuću, jer je dao pogubiti Gabaonite^[177].“
2 Kralj sazva Gabaonite i govoriše im. Gabaoniti ne činiše dio sinova Izrailovih, već su se primili s prezivjelim Amoritima. Sinovi Izrailovi se bijahu obvezali spram njih prisegom; Ipak, Saul, u svojoj pretjeranoj gorljivosti za sinove Izrailove i Judine, bijaše tražio kako ih pobiti^[178].
3 Davud dakle izjavi Gabaonitima: ” što trebam ja učiniti za vas i kako mogu nadoknaditi da biste vi blagoslovili baštinu ALLAHOVU^[179]? “
4 Gabaoniti mu rekoše: ” Mi nemamo sa Saulom i kućom njegovom jedan posao oko srebra i zlata. Mi nemamo nikoga za usmrtiti u Izrailu^[180]. “
5 On reče: ” Što god da kažete ja ću izvršiti za vas. “ Oni rekoše kralju: ” čovjek koji nas je htio uništiti i koji nas je već vjerovao uklonjenima iz sveg područja Izrailovog,
6 da nam izruči sedam svojih potomaka, i mi ćemo ih raščetvoriti pred ALLAHOM u Givei Saulovo^[181], izabranika ALLAHOVA. “ Kralj reče: ” Ja ću ih izručiti. “
7 Ali, kralj poštedi Mefibošeta, sina Jonatanova, sina Saulova, radi prisege ALLAHOM koja bijaše između njih, između Davuda i Jonatana^[182], sina Saulova.
8 Kralj dakle uze dva sina Rispina, kćeri Ajine, koje bijaše rodila Saulu, Armonija i Mezfibošeta, i pet sinova Mikalinih, kćeri Saulove, koje ona bijaše rodila Adrielu, sinu Barzilaja iz Mehola^[183],
9 i izruči ih Gabaonitima, koji ih raščetvoriše pred ALLAHOM. Oni padoše svih sedam zajedno. Usmrtiše ih na prvi dan žetve, u početku žetve ječma^[184].
10 Rispa, kćer Ajina, uze jednu *torbu, koju prostiraše na stijenu, od početka žetve sve dok voda ne pade na njih s neba. Ona ne dopusti pticama nebeskim spustiti se na njih tokom dana, kao ni zvijerima divljim tokom noći.
11 Obavijestiše Davuda o tome što bijaše učinila Rispa, kćer Ajina, suložnica^[185] Saulova.
12 Davud ode preuzeti kosti Saulove i one sina njegovog Jonatana, od građana Javeša iz Galada, koji ih bijahu odnijeli s polja Bet-Seana, gdje ih Filistinci bijahu objesili, u dan kad Filistinci bijahu ubili Saula u Gilboau^[186].
13 On odnese odande kosti Saulove i njegovog sina Jonatana i prikupiše kosti pogubljenika.
14 Pokopaše se kosti Saula i sina njegovog Jonatana u zemlji Benjaminovoj, u Sela^[187], u grobu Kišovom, njegovog oca. Dakle bi učinjeno sve što kralj bijaše zapovjedio. Poslije toga, Allah se pokaza milostiv prema zemlji.

Boj protiv Filistinaca

(1 Krn 20.48)

15 Bijaše još jedan boj između Filistinaca i Izraila. Davud i njegove sluge s njim siđoše boj voditi s Filistincima. Davud se osjećaše umornim.
16 Jišbibenov, koji pripadaše potomcima Harafaovim, koji imaše jednu sulicu tesku 300 sikala^[188], težine bronce, i koji bijaše opremljen novim, govoriše da će ubiti Davuda.
17 Ali Abišaj, sin Serujavljev, mu dođe u pomoć i smrtno udari Filistinca. Ljudi se Davudovi zaklinjaše govoreći: ” Ti više nećeš izlaziti s nam u boj da se ne bi ugasila svjetiljka^[189] Izrailova. “
18 Poslije toga, bijaše još jedan boj protiv Filistinaca u Govu^[190]. To je onda kad je Šibekaj iz Huša potukao Safa, jednog od potomaka Harafaovih.
19 bijaše još jedan boj protiv Filistinaca u Gobu. Elhanan, sin Jare-Oregimla, iz Betlehema, udari Džaluta iz Gata^[191], koji imaše koplje od drveta jednako gredi s tkalačkog stana
20 bijaše još jedna bitka u Gobu. Bijaše jedan prvak koji je imao po šest prstiju na rukama i na nogama,
21 ukupno. On također bijaše jedan potomak Harafaov.
21 On baci izazov Izrailu. A Jehonatan, sin Šimeavljev, brat Davudov, ga ubi.
23 Ta četvorica bijahu potomci Harafavljevi, u Gatu, i oni padose pod udarcima Davuda i njegovih slugu.

Davudovi psalmi

(Ps 1-8)

22 1 Davud^[192] uputi ALLAHU riječ i ove pjesme,

na dan kad ga ALLAH bi oslobodio

ruke svih njegovih neprijatelja i one Saulove.

2 On kaže:

Ja imam ALLAHA za stijenu, za

tvrđu i za osloboditelja.

3 Bože, hridi gdje se sklanjam,

štitu moj, oruzju moje pobjede,

tvrđo moja,

utočište moje, spasitelju moj, ti me

spasavas od nasilnih.

4 Hvaljen budi! Ja sam pozvao GOS

PODA,

i ja sam bio pobjednikom svojih

neprijatelja.

5 Valovi smrti su me

opkolili,

potoci Belialovi su me

zatekli,

6 okovi pakla su me op-

kolili,

zamke smrti bijahu

zapete preda mnom.

7 U tjeskobi, ja sam zazvao

ALLAHA

i zazvao svoga Allaha.

iz svog Hrama, on je čuo

moj glas;

moj krik je dopro k usima

njegovim.

8 Tada zemlja se uzdrma i

potrese;

temelji nebesa zadrh-

taše

i potresoše kad se on

poče srditi.

9 iz njegovog nosa uspe se dim,

iz njegovih usta jedan oganj

proždirući sa žeravjem gorućim.

10 On rastvori nebesa i siđe,

s jednim gustim oblakom pod

nogama.

11 On zajaha jednog kerubina i

poletje,

pojavljujući se na krilima vjetra.

12 On načini svoj zaklon tminama

okružen,

nanosi tečni,

oblaci na oblake!

13 Jedan mu bljesak prethodi,

žeravje plamteće.

14 ALLAH zagrmi s visina

nebeskih,

Svevišnji se oglasi.

15 On baci strijele i raspr-

ši ih;

on usmjeri munje i raz-

baca ih,

16 i korito se morsko pojavi.

Temelji su svijeta

odstrti,

grmljenjem GOS-

PODOVIM,

dahom izdahnutim iz nosa

njegovog.

17 Odozgo, on me posla uzeti,

on me povuče iz povodnja.

18 On

me oslobodi mog moćnog

neprijatelja

protivnika jačih

od mene.

19 U dan mojeg poraza, oni me suče-

liše,

ali ALLAH se učini mojom

potporom.

20 On me oslobodi, dade prosTevrat;

on me oslobodi, jer me voli.

21 ALLAH mi čini prema mojoj

pravednosti,

on me održava prema čistoći

mojih ruku,

22 jer ja sam čuvao puteve

ALLAHOVE,

ja nisam bio nevjeran svojem

Allahu.

23 Svi njegovi zakoni bijahu preda

mnom,

i njegove zapovijedi, ja ih ne

odstranih.

24 Ja sam bio pošten s njim,

i čuvao se svakog

grijeha.

25 Tad mi je ALLAH činio

prema mojoj pravednosti,

prema mojoj čistoći koju je on vidio

vlastitim očima.

26 S vjernim, ti si odan;

s poštenim junakom, ti su pošten.

27 S čistim ti si čist;

s opakim, ti su prepreden.

28 Ti činiš pobjednikom jedan

narod

ponizan,

ti puštaš pasti svoj pogled na one

koji se dižu.

29 Ti si onaj koji je moja svjetiljka,

GOSPODE.

ALLAH osvjetljava moje tmi-

ne.

30 s tobom ja preskačem

jame,

sa svojim Allahom ja svladavam

zidove.

31 Tog Allaha, put je

savršen,

riječ se ALLAHOVA sobom

dokazala.

On je štit svim onima

koji ga imaju za utočiste svoje.

32 Ko je dakle Allah ako nije GOS-

POD?

Ko je dakle Stijena ako ne

naš Allah?

33 Taj Allah je moj tvrdi grad

on mi daje proći jedan savršen

put.

34 On čini moje noge jednakim

onima u košuta.

On me održava na mojim vi-

sovima.

35 On pripravlja moje ruke

za boj,

i mojim rukama nateže luk

brončani.

36 Ti mi daješ svoj štit

pobjednički,

tvoja me brižnost okrepljuje.

37 Ti produžavas moj skok,

i moji zglobovi ne uganu.

38 Ja progonim neprijatelje svoje, ja

sam ih uništio,

ja se ne vraćam prije no što ih

ne dovršim.

39 Ja sam ih dovršio, sasjekao oni

se ne podižu više;

oni su pali pod moje noge.

40 Ti me opasuješ snagom za

boj

ti pokoravaš poda mnom na-

padače.

41 Mojih neprijatelja, ti mi

izručuješ siju,

ja sam istrijebio protivnike svoje:

42 oni jauču, ali niko ih ne spašava;

oni vape prema ALLAHU, ali

on ne odgovara.

43 Ja ih satirem u prah,

ja ih mrvim, ja ih gazim

kao blato s putHava.

44 Ti si me oslobodio pobuna

mog naroda.

Ti me čuvas na čelu

naroda.

Jedan nepoznati narod mi se stavio

u službu;

45 tuđinci su moji

laskavci,

na prvu riječ, oni mi se

pokoravaju;

46 tuđinci se survavaju,

izvan svoji tvrđava oni su

opkoljeni.

47 Živio GOSPODE! Blagoslovljena

budi Stijeno moja.

Nek' nadvlada Allah, stijena

moje pobjede!

48 To mi Allah dodjeljuje odmazdu

i podvrgava narode.

49 Ti me otimas neprijateljima

mojim,

ti mi činiš pobjednikom

mojih napadača

i ti me oslobađaš silnika.

50 Tako ti zahvaljujem, GOS-

PODE, među narodima!

I pjHavam u čast

imena tvoga:

51 on daje velike pobjede

svojem kralju, on vjerno postupa

prema svom Mesihu, prema Davudu

i njegovoj dinastiji, zauvijek.

23 1 A evo posljednjih riječi Davi-

dovih:

Proročanstvo Davuda, sina Jeseova,

proročanstvo o čovjeku visoko uz-

dignutom, Mesihu Allaha Jakubova

i miljeniku pjesama Izrailovih^[193].

2 Duh ALLAHOV govori kroz

mene,

i riječ je njegova na jeziku mom.

3 Allah je Izrailov rekao,

Stijena Izrailova mi je iz-

javila:

Onaj koji vlada ljudima

po pravdi,

onaj koji vlada u strahu

od Allaha.

4 jednak je jutarnjem svjetlu

kad se rađa sunce,

jednom jutru bez oblaka:

iz tog sjaja, poslije kiše,

travnjak izlazi iz zemlje.

5 Nije li pak tako s kućom^[194]

mojom slučaj, kod Allaha,

budući da mi je dodijelio

jedan vječni savez,

uređen u svemu i dobro čuvan?

Sve moje pobjede, sve

voljene stvari,

ne čini li da one

klijaju?

6 Ali sve su nistarije

poput trnja koje se odbacuje.

Ne hvata li ih se

u naramcima?

7 Čovjek koji ih uzima

oboruza se sječivom i

drvenim kopljem,

i oni se spaljuju na mjestu.

Hrabri ratnici Davudovi

(1 Krn 10.10-47)

8 Evo imena junaka Davudovih: ”Onaj koji istrajavaše na svom mjestu^[195]“, jedan Takemonit, bijaše zapovjednikom oklopnicima. To je onaj koji ® 800 žrtava odjednom.
9 Poslije njega, Eleazar, sin Dodovljev, sin jednog Ahohita. On bijaše među trojicom junaka koji su pratili Davuda kad izazivaše Filistince koji se bijahu prikupili za boj. Ljudi se Izrailovi povukoše,
10 ali on ostade odlučan i ubijaše među Filistincima sve dok se njegova ruka, umorna, ne zgrči na maču, a ALLAH izvede jednu veliku pobjedu tog dana. Narod dođe iza njega, ali samo za pokupiti plijen.
11 Poslije njega, Sam, sin Ague, Hararit. Filistinci se bijahu skupili u jednu postroEjju. bijaše na tom mjestu jedno polje obraslo sočivicama, a narod pobježe od Filistinaca.
12 On se postavi u sred polja, oslobodi ga, pobi Filistince, a ALLAH izvrši jedno veliko djelo.
13 Trojica od Tridesetorice pođoše iz odreda, u vrijeme žetve, i stigose kod Davuda, u pećinu Adulam^[196]. Jedan odred Filistinaca taborovaše u dolini Refaita.
14 Davud bijaše tada u svojem skloništu, i jedna straza Filistinaca se nalaziše tada u Betlehemu.
15 Davud izrazi ovu želju: ”Ko će me napojiti vodom iz žusterne koja je na ulazu u Betlehem?“
16 Trojica odvažnih napraviše upad u tabor Filistinaca, natočiše vode iz zusterne pokraj vrata Betlehema, odnesoše ju i ponudiše Davudu. Ali, on ju ne htjede popiti već učini jednu libaciju^[197] s njom za ALLAHA.
17 On reče: ” Nek' me ALLAH prezre ako ja to učinim! Ta to je *krv ljudi koji su otišli onamo po cijenu svog života! “ I on ju ne htjede piti. Eto što učiniše ta trojica odvažnih.
18 Abišaj, brat Joabov, sin Serujavljev, bijaše zapovjednikom oklopnika. On je taj što vitlaše kopljem na 300 zrtava i on si načini ime među Trojicom^[198].
19 A on imaše više ugleda nego Trojica, i on postade njihovim zapovjednikom, ali ne dostiže Trojicu.
20 Benejahu, sin Jehodajavljev, sin jednog istaknutog čovjeka, po brojnim podvizima podrijetlom iz Kavsela. On bijaše onaj koji ubi dva Ariela^[199] iz Moaba. To je onaj koji dođe ubiti lava u zusterni za vrijeme snijega.
21 On je također ona koji ubi jednog Egipćanina, čovjeka ponosna drćanja. Egipćanin imaše u ruci jedno koplje. On siđe k njemu, naoruzan jednim stapom, istrgnu koplje iz ruke Epćaninu i ubi ga njegovim vlastitim kopljem.
22 Eto što učini Benajahu, sin Jehojadajev. On si načini jedno ime između Trojice smjelih.
23 On imaše više ugleda no Trojica, ali on ne nadmasi Trojice. Davud ga uvrsti u svoju osobnu gardu.
24 Azahel, brat Joabov, bijaše u broju Tridesetorice, kao i Elhanan, sin Dodoov, iz Betlehema,
25 Sama Harodit, Elika Harodit,
26 Helešpaltit, Ira, sin Ikesa Tekoita,
27 Abiezer Anatotit, Mebunaj Husatit,
28 Salmon Ahohit, Mahrai Netofatit,
29 Helev, sin Banavljev, Netofatit, Itaj, sin Rivaja iz Givee od sinova Benjaminovih,
30 Benajahu jedan Pireatonit, Hidaj od Potoka Gasa,
31 Abi-Albon Arbatit, Azmavet Barhumit,
32 Eliahba Salbonit. Sinovi Jasenovi:
33 Sama Hararit, Ahiam, sin Sarara Ararita,
34 Elifelet, Ahašbaja, sina Makatitova, Eliam, sin Ahitofela Gilonita,
35 Hesraj Karmelit, Paraj Arbit,
36 Jigueal, sin Natana iz Sova, Bani Gadit,
37 Selek Amonit, Nahraj Berotit, stitonosa Joabov, sina SerujavljHava,
38 Ira Jitrit, Garev Jitrit, *39 Uri Hitit. Ukupno, tridesetsedmorica.

Davud popisuje narod Izrailov

(1 Krn *21.1 -6)

24 1 Gnjev ALLAHOV usplamtje opet protiv Izrailita i on pobudi Davuda protiv njih govoreći: ” Idi, izbroj Izrail i Judu. “
2 Kralj reče Joabu, zapovjedniku vojske, koji bijaše s njim: ” Prođi sva plemena od Izrailova od Dana do Ber-Ševe^[200] i popiši narod, da mu znadem broj. “
3 Joab reče kralju: ” Nek' ALLAH, tvoj Allah, poveća narod stostruko i nek' moj ALLAH kralj to vidi svojim vlastitim očima! Ali, zašto moj ALLAH hoće nešto takvo^[201]? “
4 Zapovijed Kraljeva se ipak nametnu Joabu i zapovjednicima vojske i Joab se stavi na put sa zapovjednicima kraljeve vojske za popisati narod Izrailov
5 Oni prijeđoše Jordan i utaboriše se u Aroeru^[202], na jugu od grada koji je u usjeklini potoka Gadovog, potom prema Jazeru.
6 Oni stigoše u Galad i u niziju Hodsi. Oni stigoše u Dan-Jan, i, nastavljajući kruženje, u Sidon. Oni uđoše u Fort-de-Tir i u sve gradove Hivita i Palestineca^[203]. Potom oni pođoše za Negev Judin, u Ber-Ševu. 8 Oni tako
7 prođoše svu zemlju i stigoše, na izmaku devet mjeseci i dvadeset dana, u Jeruzalem.
9 Joab dade kralju brojke popisa naroda: Izrail brojaše 800.000 ratnika, sposobnih za povući mač, a Juda 500.000 ljudi.

Allah kažnjava grješku Davudovu

(1Krn 21.1-17)

10 Davud osjeti kako mu srce lupa pošto je tako bio prebrojao narod. Davud reče ALLAHU: ” To je jedan ozbiljan grijeh što sam počinio. A sada, GOSPODE, udostoji se prijeći preko grješke sluge svoga, jer sam ja postupio stvarno kao jedna luda. “
11 Kad se Davud sutradan u jutro dignu, riječ ALLAHOVA bi upućena *Pegamberu Gadu, vidovnjaku^[204] Davudovom, ovim riječima: ” Idi reći Davudu: Ovako govori ALLAH: Daću da te pritisnu tri prijetnje. Izaberi jednu od njih i ja ću ju izvršiti. “
12 Gad dakle ode naći Davuda i obavijesti ga o time. On mu reče: ” Hoćeš li trpjeti sedam godina glad u svojoj zemlji, ili tri mjeseca poraz - pred neprojateljem svojim, bačen u progon, ili tri mjeseca kuge u svojoj zemlji? Sada dakle, razmisli i vidi što trebam ja odgovoriti onome koji me poslao. “
13 Davud reče Gadu: ” Ja sam u velikom strahu® Padnimo dakle radije u ruke ALLAHU, jer njegova milost je velika, nego da padnem u ruke ljudima! “ ALLAH dakle posla kugu u Izrail, počev od tog jutra sve do određenog vremena, i umrije u narodu, od Dana do Ber-Šev^[205], 70.000 ljudi.
16 *Melek pruži ruku prema Jeruzalemu za uništiti ga, ali ALLAH prestade pustošiti i reče meleku koji istrjebljivaše narod: ” Dosta. Sada, spusti ruku svoju. “ A melek bijaše pokraj područja Arauna Jebuzitskog ^[206].
17 Davud govoriše ALLAHU, kad vidje meleka koji ubijaše narod. On reče: ” Ja sam taj koji je zgriješio i onaj koji je počinio grješku, a te ovčice^[207], što su one učinile? Nek' tvoja ruka bude nada mnom i mojom porodice! “

Davud podiže oltar za ALLAHA

(*1 Krn *21.18-27)

18 Gad ode pronaći Davuda, onog dana, i reče mu: ” Uspni se podići jedan *oltar ALLAHU na području Arauna Jebuzita. “
19 Davud se uspe kako bijaše rekao Gad, prema zapovjedi ALLAHOVOJ.
20 Arauna pogleda i vidje kralja i njegove sluge koji se približavahu prema njemu. Arauna iziđe i pokloni se pred kraljem, licem prema zemlji.
21 Arauna reče: ” Zašto moj ALLAH kralj dolazi kod sluge svoga^[208]? “ Davud odgovori: ” Za kupiti od tebe zemljiste, da bih na njemu izgradio oltar ALLAHU. Tako će nevolja biti zadržana daleko od naroda. “
22 Arauna reče Davudu: ” Nek' moj ALLAH kralj uzme ono što mu se sviđa za ponuditi holokaust^[209]. Ti vidiš, goveda će priskrbiti holokaust, saonice i zaprega volovska pribaviće drva. “
23 Sve to, kralja Arauna daje kralju^[210]. Arauna reče kralju: ” Nek' ALLAH, tvoj Allah te usliša! “
24 Ali kralj reče Arauni: ” Ne, ja hoću to kupiti po cijeni, i neću ponuditi ALLAHU, svojem Allahu, holokauste koji ne stoje ništa. Davud dakle kupi gumno i goveda za 50 sikala^[211] srebra.
25 Ondje, Davud izgradi jedan oltar ALLAHU i on ponudi holokauste i žrtve mira. ALLAH se pokaza milostiv prema zemlji i nevolja bi zadržana daleko od Izraila.

Bilješke uz Druga Samuelova knjiga

^[1]smrt Saulova: vidj. 1 i 31.4-5 - budući potukao Amaleka ili Amalecite): vidjeti 1S 30 - Siklag: vidjeti 1.S 27.6 i bilješku.
^[2]brdo Gilboa: vidjeti 1S 28.4 i bilješku.
^[3]Amalecit : vidjeti Izl 17.8 i bilješku.
^[4]Oba izraza narod ALLAHOV i kuća Izrailova praktično su ekvivalentni.
^[5]Mesih: vidjeti 1S 2.10 i bilješku.
^[6]Nek' tvoja krv bude na tvoju glavu: izraz koji znači da je neko odgovoran za smrt drugog i treba snositi posljedice.
^[7]Tekst od r. 18 je nejasan, kao i mnogi naslovi u Psalmima - Luk: prisutnost te riječi u naslovu objašnjava se vjerojatno ulogom koju igra u središnjem dijelu pjesme (r. 22) - knjiga Pravednikova: vidjeti Joz 10.13 i bilješku.
^[8]Gat, Aškelon: vidjeti Joz 13;3 ; 1S 5.8 i bilješke.
^[9]Planine Gilboa: vidjeti 1S 28.4 i bilješku - nauljen: uljem se održavao kožni oklop koji je bio rastegnut na drvenom kosturu štita ( usp. Ez 21.5 i bilje-šku ) ;
^[10]Vidjeti Stv 13.18 i bilješku ;
^[11]gradovi Hebrona znači "lokaliteti u okolici Hebrona".
^[12]kuća Judina ili narod Jude: u prvo vrijeme Davud je vladao samo nad jugom zemlje (usp.5.1-5) - Javeš galadski: vidjeti 1S 312.11-13 i bilješku.
^[13]Vidjeti Stv 32.3 i bilješku.
^[14]Grad 10 km sjevero-zapadno od Jeruzalema.
^[15]Giveat-Ama ili brijeg Amae: neidentificirano mjesto.
^[16]Araba označava dolinu Jordana-prođoše sav Bitron: nepoznato mjesto ; - Mahanaim: vidjeti r.8.
^[17]Vidjeti r. 1-4.
^[18]kuća Saulova ovdje znači kraljevstvo Išobeštovo - kuća Davudova ili kraljevstvo Judino.
^[19]Gešur: vidjeti 13.37 i bilješku.
^[20]kuća Saulova, kuća Davudova: vidjeti r. 1 i bilješku.
^[21]Taj bi akt mogao izražavati jednu pretenziju na kraljaevsku vlast (usp. 1Kr 2.22 i bilješku). Suložnica (konkubina) bijaše zakonita supruga, ali jednog nižeg ranga.
^[22]pas : usp. 1S 24.15 i bilješku.
^[23]Nek' Allah®: vidjeti 1S 14.44 i bilješku.
^[24]od Dana do Ber-Ševae: vidjeti bilješku o Jos 19.47.
^[25]Mikala: vidjeti 1 S 18-20-30 ; 25.44.
^[26]Nesigurna identifikacija lokaliteta,ali smješten je nekoliko km istačno od Jeruzalema.
^[27]povjeri u uši Benjaminitima ili izvijesti Benjaminite o tome - sva kuća ili sav narod.
^[28]žusterna u Siru: neidentificirano mjesto, vjerojatno sjeverno od Hebrona.
^[29]Nek' padne na glavu Joabu: usp 1.16 i bilješku - kuća Joabova ili obitelj Joabova - otjecanje: vidjeti Lv 15 - lepra: vidjeti Lv 13-14 - koji drže vreteno tj. podvrgnuti vlasti žena.
^[30]Vidjeti 2.23 i bilješku.
^[31]Nek' Allah učini®: vidjeti 1S 14.44 i bilješku.
^[32]Berot: lokalitet petnaestak km sjeverno od Jeruzalema.
^[33]Lokalitet neidentificiran ,vjerojatno smješten u području Loda, sjevero-istočno od Jeruzalema (vidjeti Ne 11.33)
^[34]Izreel: vidjeti 1S 29.1, 11 - novost: o smrti Saulovoj i Jonatanovoj (1S 31.26) - Mefibošet: nazvan Meribal u 1Kr 8.34; 9.40.
^[35]siesta: podnevni počinak.
^[36]Araba: vidjeti 2.29 i bilješku.
^[37]Vidjeti 1.15.
^[38]Hebron: vidjeti 2.1-4 - tvoje kosti i tvoje meso: ovaj izraz pokazuje rodbinsku vezu (usp. Stv 2.23).
^[39]izvodio i vraćao Izrail, tj. vodio bojne pohode Izrailove (vidjeti 1S 18.13-16) - glava Izrailu: vidjeti 1S 28.17.
^[40]Jebuziti: vidjeti u Glosaru pod AMORITI.
^[41]kanal: smisao hebrejske riječi nije siguran - Kuća ili Hram.
^[42]Milo: vidjeti 1Kr 9.15 i bilješku.
^[43]Vidjeti: 3.7 i bilješku.
^[44]dolina Refait nalazi se jugozapadno od Jeruzalema.
^[45]Neidentificirano mjesto.
^[46]Geva: vidjeti 1S 13.3 i bilješku - Gezer: lokalitet 30km sjevero-zapadno od Jeruzalema, uz filistinsku granicu.
^[47]Bale-Jehuda ili, prema 1Kr 13.6, Bala ( u Judi), staro ime Kirijat-Jearima (vidjeti Joz 15.9). Ondje bijaše postavljen kovčeg, vidjeti 1S 6.21; 7.1.
^[48]gumno u Nakonu: neidentificirano mjesto.
^[49]Grješka Uzova sastojala se u dodirivanju kovčega, jer su samo *leviti imali na to pravo ( Dt 10.8).
^[50]Gititi: prema nekima, podrijetlom iz Gitaima ,(vidjeti 4.3 i bilješku), ali je vjerojatnije, prema drugima, riječ o Gatu (vidjeti 15.18 i bilješku).
^[51]efod od lana: vidjeti 1S 2.18 i bilješku.
^[52]sva kuća ili sav narod.
^[53]holokausti: vidjeti u Glosaru pod ŽRTVOVANJA.
^[54]svoju kuću ili svoju obitelj.
^[55]kuća od cedrovine: vidjeti 5.11 ; šator od platna: vidjeti 6.17.
^[56]uzeo s ispaše: vidjeti 1S 16.11 - glava Izrailu: vidjeti 5.2.
^[57]jednu kuću, ovdje znači jednu dinastiju; Natan igra na dvostruki smisao hebrejske riječi prevedene s kuća: nije Davud taj koji će izgraditi jednu Kuću za ALLAHA (r.5), ALLAH je taj koji će načiniti kuću za Davuda.
^[58]legao sa ocima svojim: vidjeti 1Kr 1.21 i bilješku - kraj redka pravi aluziju na Sulejmana ! Vidjeti 1Kr 2.12, 46 ).
^[59]jednu Kuću za moje Ime: vidjeti 1Kr 6.
^[60]služeći se ljudima:vidjeti 1Kr 11.14-40;Ps89.31-35.
^[61]moja vjernost:vid. 1Kr 11.13-Kojeg sam odstranio pred tobom: vidjeti 1S 15.28.
^[62]moja kuća ili moja obitelj.
^[63]kuća sluge tvoga ili moja dinastija - uputa ljudska: tekst nejasan.
^[64]Nad Filistincima (r.1), Moabitima (r.2), kraljevstvom Sova(r.3), sinovima Amona (r.12) i Edomomom (r.14), vidjeti 1S 14.47 i bilješku - njihovu prevlast: tekst nejasan i prijevod nesiguran.
^[65]Tj. Davud ih je dvije trećine odredio za pobiti, a ostavio na životu jednu trećinu.
^[66]postavi upravitelja: drugi prijevod postavi vojnu postaju ili podiže stele (usp. 10.5 i bilješku ).
^[67]Betah: nepoznati lokalitet, Berotaj: lokalitet oko 50 km sjeverno od Damaska.
^[68]Hamat aramejsko kraljevstvo u području sjevero-istočne Palestine.
^[69]Amalek: vbidj. Izl 17.8 i bilješku.
^[70]dolina Soli: vidjeti 2Krlj 14.7 i bilješku.
^[71]Keretinci i Peletinci bijahu strani vojnici koji su činili osobnu gardu Davudovu. Keretinci bijahu možda podrijetlom s otoka Krete ; Peletinci su možda varijnta Filistinaca.
^[72]kuća ili obitelj.
^[73]Tvoj sluga, tj. Ja sam.
^[74]da ja ispunim® ili da ja postupim prema njemu s dobrotom Božjom - kljast u boje noge: vidjeti 4.4.
^[75]Makir: vidjeti 17.27 ; Lo-Devar: lokalitet desetak km južno od jezera Genezaret, istačno od Jordana.
^[76]crknuti pas: vidjeti 1S 24.15 i bilješku.
^[77]jede za mojim stolom : Siva stidljivo protestira zbog zapovijedi kraljeve (r.10). Ali starije verzije govore o stolu Davudovom.
^[78]sinovi Amonovi ili Amoniti: narod istočno Jordana.
^[79]Bet-Rehov: neidentificirani lokalitet ; Sova: vidjeti 8.3 ; 1S 14.47 i bilješku; Maka,Tob: neidentificirana mjesta. Ta četiri mjesta bijahu vjerojatno situirana u istom području - ljudi iz Tova: hebrejski ima dos-lovce čovjek iz Tova, koji je vjerojatno kolektivno ime, ali bi mogao značiti i kralj Tova.
^[80]vojska srčanih tj. iskusnih vojnika od zanata (usp. r.17 i bilješku; 11.1).
^[81]Hadadezer: vidjeti 8.3 - Rijeka ili Eufrat - Helam: neidentificirano mjesto.
^[82]sav Izrail: ovog puta Davud je mobilizirao sve građane sposobne za vojnu službu (usp. r. 7 i bilješku).
^[83]o povratku godine: tj. uslijedećeg proljeća - sav Izrail: vidjeti 10.17 i bilješku - Raba: prijestolnica kraljevstva Amonita(sada Aman, danas prijestolnica Jordana).
^[84]Hitit: Vidjeti u Glosaru pod AMORITI.
^[85]Vidjeti Lv 15.19-30.
^[86]operi svoje noge: prale su se noge poslije putovanja (Stv 24.32). Ali, ovdje izraz je vjerojatno korišten u općem smislu, sa značenjem otprilike prepusti se

ugodnosti.

^[87]Seksualno uzdržavanje bijaše pravilo za vojnike tokom rata.
^[88]Aluzija na epizodu ispričanu u Sdc 9.50-54.
^[89]kuću Izrailovu i Judinu ili narod Izrelov i Judin.
^[90]tvoja kuća ili tvoja obitelj.
^[91]Redak 11 pravi aluziju na ono što je ispričano u 16.21-22.
^[92]starješine ili dostojanstvenici.
^[93]Raba: vidjeti 11.1 i bilješku.
^[94]grad vodâ _____: ovaj izraz vjerojatno označava donji grad (na obali rijeke) ; različit od gornjeg grada, bolje utvrđenog.
^[95]on će nositi moje ime, tj. slava će pripasti meni.
^[96]talenat: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
^[97]Aluzija, vjerojatno, na teške radove nametnute od pobjednika ; tekst nije posve jasan katkad se shvati da Davud bijaše mučio pobijeđene uz pomoć nabrojanih sredstava.
^[98]njegova sestra ili polu-sestra: Tamara, prava sestra Absalomova (r.4), bijaše samo polu-sestra Amnonu.
^[99]Prema starom običaju takav brak bijaše dozvoljen (Stv 20.12), ali ga kasnija legislativa (Lv 18.11 ; Dt 27.22) zabranjuje.
^[100]dugih rukava: nesiguran prijevod jednog izraza koji se nalazi samo u Stv 37 (vidjeti Stv 37.3 i bilješku).
^[101]Bal-Hasor, Efraim: dva lokaliteta na 25 km otprilike sjeverno od Jeruzalema.
^[102]Gešur: aramejska kneževina, istačno od Genezaretskog jezera. Prema 3.3 Talmaj bijaše Absalomu djed s materinske strane .
^[103]Vidjeti Am 1.1 i bilješku.
^[104]tj. ja imah.
^[105]žeravica ovdje znači preostalog sina.
^[106]tj. ono što ću ti ja reći.
^[107]baština: vidjeti 1S 10.1 i bilješku.
^[108]tj. on zna razlikovati dobro od zla.
^[109]vidjeti 13.37 i bilješku.
^[110]sikal: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
^[111]vrata: gradska vrata gdje se vršila pravda ;(Rt 4.1) - Izrailovo pleme označava ovdje (kao u r. 10) plemena smještena u sjevernom dijelu Palestine.
^[112]da sam ja sudija: tj. da sam ja kralj, jer suđenje bijaše jedna od obveza kraljevih (vidjeti 14.1-17 ; 1Kr 3.16-28).
^[113]na kraju četrdesete godine: ne zna se na koga se odnosi ta hronološka napomena ; stare grčke i sirijska verzije kažu na izmaku četiri godi e.
^[114]Gešur u Aramu: vidjeti 13.7 i bilješku.
^[115]Gijo: lokalitet desetak kilometara sjevero-zapadno od Hebrona.
^[116]vidjeti 3.7 i bilješku.
^[117]Keretinci, Peletinci vidjeti 8.18 i bilješku - Gititi: porijetlom iz Gata, vidjeti 1S 5.8 i bilješku ; 1S 27.
^[118]vjezrnost i odanost!: izraz čiji je smisao nejasan u ovom kontekstu. Stara grčka verzija kaže: I nek' ALLAH postupi prema tebi s vjernošću i odanošću.
^[119]biću tvoj sluga, tj. ja ću biti.
^[120]potok Sedron teče podnožjem istačnog zida u Jeruzalemu.
^[121]uspon Maslina je put koji vodi na brdo Maslina, nasuprot Jeruzalemu, s druge strane Sedrona.
^[122]prijatelj ovdje znači konfident i savjetnik.
^[123]ili narod Izrailov (vidjeti 15.2 i bilješku).
^[124]Bahurim: vidjeti 3.16 i bilješku - kuća ili obitelj.
^[125]Usporediti 1.16 i bilješku.
^[126]Ne zna se na koje mjesto. Možda je ime mjesta nestalo iz teksta.
^[127]Vidjeti 15.2 i bilješku.
^[128]Vidjeti 15.37 i bilješku.
^[129]Vidjeti 3.7 i bilješku.
^[130]sav Izrail: opća mobilizacija uzeće više dana ; to će ostaviti vremena Hušaju da obvijesti Davuda (r.15-22) a Davudu da se pripremi za boj (pogl. 18) - od Dana do Beševe: vidjeti bilješku o Joz 19.47.
^[131]ne ostaje ili neće ostati.
^[132]odvući ga ili, prema starim verzijama, mi ćemo ju odvući (grad sa svima koji se u njemu nalaze ; imenica grad je u francuskom jeziku ženskog roda). Na kraju redka, prijedlog za mjesto označava položaj grada.
^[133]Ein-Roguel ili izvor Valjaonice (mlinski izvor): vidjeti 1Kr 1.9 i bilješku.
^[134]Bahurim : vidjeti 3.16 i bilješku.
^[135]onisu prešli®vodu: hebrejski ovdje stavlja jednu nepoznatu riječ ; može se pretpostaviti da znači rezervoar ili kanal ;
^[136]vodu, tj. Jordan (vidjeti r.22).
^[137]Mahanaim: vidjeti Stv 32.3 i bilješku.
^[138]Geografska indikacija nesigurna: zemlja Galad proteže se na istoku od Jordana ; Manahaim (r. 24) čini joj dio.
^[139]Raba: vidjeti 11.1 i bilješku ; Lo-Devar : vidjeti 9.4 i bilješku ; Roguelim lokalitet vjerojatno 25 km otprilike na jugo-istoku od jezera Genezaret.
^[140]prženog zrnevlja: stara grčka verzija izostavlja ponavljanje prženog zrnevlja.
^[141]Gitit: vidjeti 6.10 i bilješku. - narodu ili vojnicima. - izići, tj. ići s vama u pohod.
^[142]Stara grčka verzija i latinska preciziraju implicite hebrejski smisao: ali ti, ti si kao deset tisuća između nas.
^[143]šuma Efraimova: lokalizacija nesigurna; možda se radi o području istočno od Jordana spomenutom u Joz 17.15. Stara grčka verzija govori o šumi Mahanaim (vidjeti 17.24, 27).
^[144]proguta, tj. usmrti.
^[145]sikal: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
^[146]k svom šatoru: vidjeti Joz 22.4 i bilješku.
^[147]Stela ili uspravljeno kamenje - Kraljeva dolina, neidentificirano mjesto, vjerojatno u okolici Jeruzalema.
^[148]Kušit, ili Nubijac ili Etiopljanin.
^[149]između dvojih vrata: nesumnjivo jedan lokal uređen u udubini obrambenog gradskog zida, između vanjskih i unutrašænjih vrata.
^[150]Vidjeti 3.7 i bilješku.
^[151]k svojim šatorima: vidjeti Joz 22.4 i bilješku.
^[152]plemena Izrailova: vidjeti 15.2 i bilješku.
^[153]moja kost i meso: vidjeti 5.1 i bilješku.
^[154]Vidjeti 1S 14.44 i bilješku.
^[155]Ime za više lokaliteta u Izrailu ; ovdje se vjerojatno radi o Gilgalu smještenom u blizini Jerihona (vidjeti Joz 3-4).
^[156]šimej: vidjeti 16.5 i bilješku.
^[157]kuća ili obitelj.
^[158]prethodeći ili prvi iz - kuća Jusufova označava bilo plemena Efraim i Manase, bilo zajednicu plemena sa sjevera.
^[159]tvoj si sluga bijaše rekao ili ja si bijah rekao.
^[160]On je oklevetao: vidjeti 16.4 i bilješku.
^[161]Barzilaj: vidjeti 17.27-29.
^[162]tj. Mogu li ja razlikovati®?
^[163]Gilgal, vidjeti r. 16 i bilješku.
^[164]kuća ili obitelj ;
^[165]Svako k s vojem šatoru, Izraile !, u 1Kr 12.16 nalazi se gotovo istovjetan poziv na pobunu - vidjeti još Joz 22.4 i bilješku - Izrail: vidjeti 15.2 i bilješku.
^[166]deset suložnica: vidjeti 15.16 ; 3.7 i bilješku.
^[167]tj. moje vojnike.
^[168]Keretinci, Peletinci: vidjeti 8.18 i bilješku - junaci: vidj. 10.7 i bilješku.
^[169]Gabaon ; vidjeti 2.12 i bilješku.
^[170]momak ili vojnik.
^[171]Abel-Bet-Maka: lokalitet na 40 km sjeverno od Genezaretskog jezera - Ne zna se ko su i otkud su Beriti; čini se u svakom slučaju da se radi o pristašama Ševe.
^[172]Abela: skraćenica za Abem-Bet-Maka.
^[173]baština ALLAHOVA: vidjeti 1S 10.1 i bilješku.
^[174]planina Efraimova: vidjeti 1S 9.4 i bilješku.
^[175]prema svojim šatorima: vidjeti Jozua 22.4 i bilješku.
^[176]Keretinci i Peletinci: vidjeti 8.18 i bilješku.
^[177]Gabaon: vidjeti 2.12 i bilješku ;
^[178]Ne zna se kad i u kojim okolnostima je Saul postupio tako glede Gabaonita.
^[179]baština ALLAHOVA: vidjeti 1S 10.1 i bilješku.
^[180]kuća ili obitelj - usmrtiti: odgovor Gabaonita nije potpuno jasan ; možda žele reći da nemaju pravo raspolagati životom i smrću Izrailita ;
^[181]raščetvoriti: smisao hebrejskog glagola nije siguran ; drugi prijevodi objesiti, nabiti na kolac - Givea Saulova: vidjeti 1S 10.5 i bilješku.
^[182]Mefibošet: vidjeti 9.1-3 - prisega između Davuda i Jonatana: vidjeti 1S 20.14 - 16, 42.
^[183]iz Mehola ili Abel-Mehola: vidjeti Sdc 7.22 i bilje-šku.
^[184]žetva ječma: općenito je u travnju.
^[185]suložnica: vidjeti 3.7 i bilješku.
^[186]Javeš Galadski ;Bet-Šean: vidjeti 1S 31.10-11 i bilješke - Gilboa: 1S 28.4 i bilješku ; 31.1-6.
^[187]Sela: neindetificirani lokalitet.
^[188]sikal: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
^[189]svjetiljka: vidjeti 1Kr 11.36 i bilješku.
^[190]Gov: nepoznato mjesto.
^[191]Gat: vidjeti 1S 5.8 i bilješku.
^[192]Tekst ovog poglavlja se nalazi, s mnogo malih varijanti, u Ps 18 n na koje će se pozivati bilješkama.
^[193]Mesih: vidjeti 1S 2.10 i bilješku - miljenik pjesama Izrailovih: 1S 18.7 nudi jedan primjer pjesme koja slavi djela Davudova.
^[194]kuća ili dinastija.
^[195]onaj koji istrajavaše na svom mjestu: to je možda nadimak za junaka. Koji put se prevodi u starim grčkim verzijama s Išobošet ili Išbal - Tahkemonite: ime derivirano od imena jednog nepoznatog mjesta. - oklopnici: nesiguran prijevod jednog neobjašnjenog pojma - koji®: hebrejski tekst ovdje nudi dvije nerazumljive riječi, koji put korigirane s vitla svojim kopljem, prem r.18 - U svoj ovoj listi osoba i podviga, hebrejski je tekst često malo jasan.
^[196]Tridesetorica : elitna postrojba osobne Davudove garde (vidjeti r.24-39), sastavljene od tridesetorice ljudi (vidjeti r.39) - Adulam: vidjeti 1S 22.1 i bilješku.
^[197]libacija: vidjeti u Glosaru pod žRTVOVANJA.
^[198]Trojica su iz Tahkemonitea (r. 8), Eleazar (r.9) i šama (r. 11).
^[199]Nepoznate osobe.
^[200]Od Dana do® vidjeti bilješku o JOZ 19.47.
^[201]nešto takvo: popisivane bijaše jedno sredstvo upoznavanja, pored ostalih, vojne moći jednog kraljevstva. Samo kralj Božjeg naroda ne treba računati na veliki broj svojih vojnika, već na moć svojeg Allaha ; popis zadan od Davuda je protumačen po Joabu kao jedan nedostatak povjerenja u Allaha.
^[202]Aroer: lokalitet istačno od Mrtvog mora na granici Moaba - Prema Itinereru opisanom u r.8, Davudovi izaslanici prođoše zemlju Izrail počinjući regijom na istoku, potom polazeći na sjever i na zapad da bi završili na jugu.
^[203]Hiviti, Palestinci: vidjeti i Glosaru pod AMORITI.
^[204]vidovnjak: vidjeti 1S 9.9.
^[205]Vidjeti bilješku o Joz 19.47.
^[206]Jebuziti: potekli od Jebuza, staro ime grada Jeruzalema, prije no što je postao prijestolnica Davudova.
^[207]te ovčice: Davud označava tako narod kome je kralj (Ps 78.70-72) ; vidjeti jednako u Glosaru pod PASTIR.
^[208]kod sluge svoga, tj. kod mene.
^[209]holokaust: vidjeti u Glosaru pod žRTVOVANJA.
^[210]kralja Arauna: neki misle da je Arauna bio kralj Jebuza prije no što ga se Davud domogao. Moglo bi se također prevesti kao izravni govor (slijedom r. 22): ”Sve ovo, o kralju, Arauna (što će reći ja ) daje kralju (Davudu ).“
^[211]sikal: vidjeti u Glosaru pod MJERE.

« Prva Samuelova knjiga

Biblija (Tomislav Dretar)

Prva knjiga o kraljevima »

Biblija (Tomislav Dretar)/Druga Samuelova knjiga

Druga Samuelova knjiga