18 1 Davud pregleda narod koji bijaše s njim i postavi im na celo zapovjednike tisuća i zapovjednike stotina.
2 Potom Davud dade narodu znak za polazak; jedna trećina bijaše povjerena Joabu, jedna trećina Abišaju, sinu Serujavljevu, bratu Joabovu, jednu trećinu Itaju Gititu. Kralj reče narodu: ”Meni je također stalo izići[141], s vama.“
3 Narod reče: ” Ti ne trebaš izići. Ako, u stvari, mi počnemo bježati, neće se obratiti pažnja na nas; čak i ako pomre polovica od nas, neće se pokloniti pažnja nama; ali sada, radi se od 10.000 kao mi[142]. Dakle, bolje je da ti možeš nas spasiti počev od grada. “
4 Kralj im reče: ” Ja ću učiniti ono što se vama sviđa. “ Kralj stajaše pokraj vrata, dok narod izlažaše po stotinama i tisućama.
5 Kralj dade ovu zapovijed Joabu, Abišaju i Itaju: ” Radi mene, polako, s mladim Absalomom! “ Sav je narod čuo kralja davati ovu zapovijed zapovjednicima glede Absaloma.
6 Narod iziđe u polje u susret Izrailu i bitka se odigra u sumi Efraimovoj[143].
7 Ondje, narod Izrailov bi potučen pred slugama Davudovim. Bijaše mnogo gubitaka tog dana, 20.000 ljudi.
8 Boj se razvio po svem zemljinom širu. Tog dana šuma proguta[144] više ljudi među narodom no što ih poždera mač.