15 Husaj reče svećenicima Sadoku i Abiataru: ” Evo što je Ahitofel savjetovao Absaloma i starješine Izrailove, i evo što sam ja savjetovao.
16 Sada dakle, pošaljite brzo izvijestiti Davuda. Recite mu: Ne zaustavljaj se ove noći u pustinjskim stepama, i čak moraš proći, inače, biće lak zalogaj kralj i sav narod koji ga prati. “
17 Junuztan i Ahimaš bijahu u Ein-Roguelu[133]. Jedna sluškinja morade otići obavijestiti ih i oni moraše otići sami izvijestiti kralja Davuda, jer ne mogaše ulaziti u grad.
18 Ali, jedan mladi čovjek ih vidje i izvijesti Absaloma. Oni pođoše brzo obojica i stigoše u kuću jednog čovjeka u Bahurim[134]. On imaše jedan bunar u svom dvorištu. Oni siđoše u njega.
19 Ona uze pokrivač i rastegnu ga preko bunara. Ona razastrije zrnevlje preko njega. Ne opažaše se ništa.
20 Sluge Absalomljeve uđose kod te žene, u kuću, i rekoše: ” Gdje su Ahimaši Junuztan? “ žena im reče: ” Oni su prešli®vodu[135]. “ Oni bezuspješno tražaše i vratiše se u Jeruzalem.
21 Poslije njihovog odlaska, oni drugi uspese se iz bunara i odoše izvijestiti kralja Davuda. Oni rekoše Davudu: ” Na put! Prijeđite brzo vodu[136], jer evo savjeta što je Ahitofel dao za vas. “
22 Davud se stavi dakle na put kao i sav narod što bijaše s njima prijeđoše oni Jordan. U zoru, ne ostade ni jedan jedini koji nije prešao Jordan.
23 Kad Ahitofel opazi da nisu izvršili njegov savjet, on osedla svoje magare, stavi se na put i ode kući svojoj. On dade zapovijedi svojoj porodice i objesi se. Poslije njegove smrti, on bi ukopan u grobnicu oca svoga.