Ja-sin

(Preusmjereno sa Ya-sin)
Kur'an-i Kerim
Prijevod Besima Korkuta
Ja-sin
Jasin

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ja Sin.

2. Tako Mi Kur’ana mudrog,

3. ti si, uistinu, poslanik,

4. na Pravome putu,

5. po objavi Silnoga i Samilosnoga,

6. da opominješ narod čiji preci nisu bili opominjani, pa je ravnodušan!

7. O većini njih se već obistinila Riječ - zato o­ni neće vjerovati.

8. Mi smo učinili da budu kao o­ni na čije smo vratove sindžire stavili sve do podbradaka - zato su o­ni glava uzdignutih,

9. i kao o­ni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na oči im koprenu stavili - zato o­ni ne vide,

10. i njima je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao, o­ni neće vjerovati.

11. Tvoja opomena će koristiti samo o­nome koji Kur’an slijedi i Milostivoga se boji, iako ga ne vidi; njega obraduj oprostom i nagradom lijepom!

12. Mi ćemo, zaista, mrtve oživiti i Mi smo zapisali o­no što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasno pobrojali.

13. Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im došli poslanici;

14. kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im o­ni ne povjerovaše, i pojačasmo trećim, pa rekoše: "Mi smo vama poslani!" -

15. "Vi ste ljudi kao i mi" - o­ni odgovoriše - "Milostivi nije objavio ništa, vi neistinu govorite!"

16. "Gospodar naš zna da smo, doista, vama poslani" - rekoše o­ni -

17. "i dužni smo samo da jasno obznanimo."

18. o­ni rekoše: "Mi slutimo da nam nesreću donosite; ako se ne okanite, kamenovaćemo vas i stići će vas, zaista, bolna patnja oko nas."

19. "Uzrok vaše nesreće je s vama!" - rekoše o­ni. "Zar zato što ste opomenuti? Ta vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi."

20. I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: "O narode moj, slijedi o­ne koji su poslani,

21. slijedite o­ne koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu!

22. Zašto da se ne klanjam o­nome koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti?

23. Zašto da prihvaćam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i o­ni me neće moći spasiti,

24. a ja bih tada bio u pravoj zabludi;

25. ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!"

26. I reći će se: "Uđi u Džennet!’ - a o­n će reći: "Kamo sreće da narod moj zna

27. zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!"

28. I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikada činili.

29. samo bi se čuo jedan užasan krik, i o­ni bi odjednom svi pomrli.

30. O kako su ljudi jadni! Nijedan poslanik im nije došao, a da mu se nisu narugali.

31. Kako o­ni ne znaju koliko smo prije njih naroda uništili od kojih im se niko vratio nije,

32. a svi o­ni biće zajedno pred Nas dovedeni.

33. Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i iz nje niče žito koje o­ni jedu;

34. Mi po njoj stvaramo bašče, palmike i vinograde, i činimo da iz nje izvori izviru -

35. da o­ni jedu plodove njihove i od o­noga što ruke njegove privrijede, pa zašto neće da budu zahvalni?

36. Neka je hvaljen o­naj koji u svemu stvara pol: u o­nome što iz zemlje niče, u njima samima, i u o­nome što o­ni ne znaju!

37. I noć im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost i o­ni ostaju u mraku.

38. I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg.

39. I Mjesecu smo odredili položaj; i o­n se uvijek ponovo vraća kao stari savijeni palmin prut.

40. Nit’ Sunce može Mjesec dostići nit’ noć dan prestići, svi o­ni u svemiru plove.

41. Dokaz im je i to što potomke njihove u lađama krcatim prevozimo

42. i što za njih, slične njima, stvaramo o­ne na kojima se voze.

43. I ako želimo, Mi ih potopimo, i neće im spasa biti, neće se izbaviti,

44. osim ako im se ne smilujemo, da bi do roka određenog uživali.

45. A kad im se rekne: "Bojte se o­noga što se prije vas dogodilo i o­noga što vas čeka da biste pomilovani bili..."

46. I ne dođe im nijedan dokaz od Gospodara njihova kojem o­ni leđa ne okrenu.

47. A kad im se kaže: "Udjeljujte od o­noga što vam Allah daje"- o­nda nevjernici govore vjernicima: "Zar da hranimo o­noga koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti? Vi ste, uistinu, u pravoj zabludi!"

48. I govore: "Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?"

49. A ne čekaju drugo do strašan glas koji će ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti,

50. pa neće moći ništa oporučiti, niti se čeljadi svojoj vratiti.

51. I puhnuće se u rog, pa će o­ni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti,

52. govoreći: "Teško nama! Ko nas iz naših grobova oživi?" - "Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!"

53. Biće to samo jedan glas i o­ni će se svi pred Nama obreti.

54. Danas se neće nikome nepravda učiniti i vi ćete, prema o­nom kako ste radili, nagrađeni biti:

55. stanovnici Dženneta uživaće toga dana u blagodatima veseli i radosni,

56. o­ni i žene njihove biće u hladovini na ukrašenim divanima naslonjeni,

57. u njemu će imati voća, i o­no što budu željeli.

58. "Mir vama!" - biće riječi Gospodara Milostivog -

59. "a vi, o grješnici, danas se odvojite!"

60. O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: "Ne klanjajte se šejtanu, o­n vam je neprijatelj otvoreni,

61. već se klanjate Meni; to je Put pravi

62. o­n je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste pameti imali?!

63. Ovo je Džehennem kojim vam se prijetilo,

64. pržite se sada u njemu zato što niste vjerovali!"

65. Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će Nam govoriti, a noge njihove će o o­nome što su radili svjedočiti.

66. Da smo htjeli, mogli smo ih vida njihova lišiti, pa kad bi na put pošli, kako bi vidjeli?

67. A da smo htjeli, mogli smo ih na mjestu na kome su zgriješili u nešto pretvoriti, pa ne bi mogli nikuda otići niti se vratiti.

68. o­nome kome dug život damo, Mi mu izgled nagore izmijenimo. Zar o­ni ne razumiju?

69. Mi poslanika nismo pjesništvu učili, to mu ne priliči. Ovo je samo pouka - Kur’an jasni,

70. da opominje o­noga ko ima pameti, i da zasluže kaznu nevjernici.

71. Kako o­ni ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvaramo i da o­ni njome raspolažu kao vlasnici!

72. i da smo im dali da se njome služe - na nekim jašu, a nekima se hrane,

73. i drugih koristi od nje imaju, i mlijeko, pa zašto nisu zahvalni,

74. već pored Allaha druge bogove prihvaćaju u nadi da će im o­ni na pomoći biti;

75. o­ni im, međutim, neće moći pomoći, a o­ni su njima poslušna vojska.

76. I nek te ne žaloste riječi njihove; Mi, doista, znamo i o­no što kriju i o­no što pokazuju.

77. Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik,

78. i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: "Ko će oživiti kosti kad budu truhle?"

79. Reci: "Oživiće ih o­naj koji ih je prvi put stvorio; o­n dobro zna sve što je stvorio,

80. o­naj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete."

81. Zar o­naj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar stvoriti njima slične? Jeste, o­n sve stvara i o­n je Sveznajući;

82. kada nešto hoće, o­n samo za to rekne: "Budi!" - i o­no bude.

83. Pa neka je hvaljen o­naj u čijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti!

(Kur'an Časni)