Safet (Nihad Krupić)/IV
| « III | Safet (Nihad Krupić) | [[Safet (Nihad Krupić)/|]] » |
U bolnicu se, kasno popodne, vratiše Alma, Esma i Beki. Ušle su tiho. Safeta nije bilo u krevetu. Neka mlada žena je mijenjala posteljinu i slagala njegove stvari na sto, dok je druga nešto zapisivala u karton. Esma je sjela na stolicu i zaplakala. Alma i Beki su mirno, bez riječi, pogledale u medicinsku sestru. Tiho im je rekla da je Safet umro prije petnaest minuta i da su ga odvezli iz sobe.
Esma pogleda na mali kasetofon. Još je radio. Uze ga, stavi slušalice na uši i priđe prozoru. Na zamagljenom staklu ugleda otiske prstiju, poklopi ih svojim, dok su joj se suze slivale niz lice.
Beki priđe stolu i stavi u svoju torbicu Safetov novčanik, preostale dokumente i nekoliko audiokaseta.
Safetova dženaza je prošla mirno. Na prohladnom i kišovitom danu se iskupilo tridesetak ljudi, uglavnom nedavno pristiglih Bošnjaka koji su ga poznavali. Osim njih i njegove familije, bilo je prisutno i nekoliko Kanađana. Dok je imam klanjao dženazu, Safetove kćerke i žena su imale čudan izraz na licu. Nisu poznavale muslimanske običaje i kao da su jedva čekale da se sve završi i da napuste groblje.
Sedam dana poslije dženaze, Zikrija je došao u Safetovu kuću – po kasete i da upita Beki je li našla ček koji je Safet namijenio šehidskoj djeci u Bosni. Padala je kiša. Parkirao je automobil u prostranom dvorištu pored Safetovom «chevroleta» na kojem je pisalo: “Prodaje se”. Zikrija podignu pogled prem kućnim vratima. Iznad njih više nije bilo velikog bosanskog grba sa ljiljanima. Okrenu se i, pri kraju dvorišta, bliže glavnoj cesti, zapazi kante za smeće. Bile su pune. Jedna je bila prevrnuta. Ugleda rasute audio i videokasete bosanskih sevdalinki, časopise, knjige i nekoliko islamskih priručnika. Uze nekoliko kaseta. Zatim istrese sadržaj druge kante. Prosu se na desetine kaseta i kompleti brojeva magazina «Ljiljan».
Sve je bilo uništeno.
Pogleda prema kući. Iza velikog prozora u dnevnoj sobi, stajala je Beki. Pogledi im se sretoše. Zikrija osjeti prezir u njenim očima. Kao da je željela svu besmislenost i zabludu njenog i Safetovog dugogodišnjeg zajedničkog života istresti pogledom na njegovog prijatelja iz domovine. Zikrija shvati da tu nema šta tražiti.
Čovjeka koji ga je sa radošću dočekivao u ovom istom dvorištu, više nije bilo. Otišao je zauvijek od ljudi i mjesta kojima nikad nije ni pripadao. Krenu prema svom automobilu. Sjede u njega, upali mašinu i napusti nekadašnju Safetovu kuću.
| « III | Safet (Nihad Krupić) | [[Safet (Nihad Krupić)/|]] » |