Razlika između verzija stranice "Iskaz grenobelskog biskupa o slučaju majke Eugenije"

Naročito je bila primijećena njezina bistrost, živa i pronicljiva inteligencija. Rekao sam da je njezino obrazovanje bilo nedostatno, ali to je zbog vanjskih razloga preko kojih uopće nije imala kontrolu; duga bolest njezine majke primorala ju je da se već u veoma ranoj dobi brine za kuću te da često izostaje iz škole. Nakon tokatoga, prije nego što je ušla u samostan provela je mukotrpne godine radeći u tvornici kao tkalja. Unatoč ovim početnim preprekama čije se posljedice vide u stilu i pravopisu, majka Eugenia održavala je mnoga predavanja u svojoj zajednici. Vrijedno je spomenuti da je sama sastavljala okružnicu za svoju kongregaciju i ugovore s općinskim vlastima ili administrativnim vijećima glede bolničkih ustanova povjerenih sestrama Naše Gospe od Apostola. Izradila je dugi direktorij.

Želimo istaknuti i njezinu dalekovidnost; poduzela je sve mjere da u svakoj bolnici ili školi radirade osposobljenaosposobljene sestrasestre i osigurala sve što im je potrebno za život i razvoj. Smatram posebno zanimljivim istaknuti da majka Eugenia posjeduje duh odlučnosti, smisao za stvarnost i stvaralačku volju. U šest godina osnovala je 67 ustanova i uvela mnoga korisna unapređenja u svojoj kongregaciji.

Život majke Eugenije je stalna demonstracija njezine mentalne i opće uravnoteženosti koja se promatraču čini kao dominantno obilježje njezine osobnosti. Ostale pretpostavke o sugestibilnosti i povodljivosti odvele su ispitivače do pitanja susreću li se oni s izrazito osjetljivom osobnošću, nalik višestranom zrcalu koje reflektira sve utjecaje i sugestije. Ova je pretpostavka isto odbačena zbog razloga svakidašnje stvarnosti. Iako je majka Eugenia obdarena osjećajnošću i emocionalnom dispozicijom, znala je da nikada nije nikoga preferirala i daleko od toga da je ikome dopuštala da utječe na nju ljudskim sagledavanjem; uvijek je bila u stanju odrediti svoje vlastite projekte i djelatnosti te steći naklonost drugih kroz svoju osobnu pronicljivost. Sasvim jednostavna dogodovština vrijedi više od bilo koje procjene: dan nakon njezina izbora za časnu majku kongregacije morala je imenovati nekoliko viših poglavarica; dakle, nije oklijevala zamijeniti jednu koja je upravo glasovala za nju i koja je sletivši u Egipat doznala za ukidanje dužnosti putem zračne pošte.

Na prvi pogled može se činiti da ne postoji neki značajan razlog da se časti Oca posebno. Nije li Otac poslao Sina u svijet? Ako je ispravno iskazati pobožnosti prema Sinu i Duhu Svetomu zbog njihove vanjske pojave, nije li onda ispravno častitii Bogaprikladno Ocazahvaljivati Bogu Ocu, kao što se i radi nazahtijevaju početkumisni miseproslovi, zazbog darovedara kojekojega nam je podarioudijelio, NjegovSvojega SinSina.

Danas kada je svijet uzdrman sekularizmom, ateizmom i modernom filozofijom te više ne priznaje Boga, pravoga Boga, ne bi li ovaj blagdan obznanio mnogima živoga Oca, Oca milosrđa i dobrote kojega nam je Isus objavio? Ne bi li povećao broj onih koji slave Oca «u duhu i istini»», kojemkoje se obraćaje Isus nagovijestio. Sada, kada svijet počinje biti trgan na komade smrtonosnim ratovima, traži se čvrsto načelo kojim bi se ljudi ponovno ujedinili; ovaj bi blagdan donio sjajno svjetlo. Naučio bi ljude da svi imaju istoga Oca u nebesima; Onoga koji im je dao Isusa, a On ih donosi Njemu kao članove Njegovog Mističnog Tijela u jedinstvu istoga Duha Ljubavi! Kada su tolike duše zamorene i iscrpljene ratnim nevoljama, itekako su gladne za dubokim duhovnim životom; ne zove li ih takva svetkovina «iz unutrašnjosti» na slavlje Oca koji je u tajnosti, da ponude sinovsku i velikodušnu žrtvu Ocu, jedinom izvoru života Presvetoga Trojstva u njima? Ne bi li to očuvalo onaj nježan pokret natprirodnog života koji privlači duše duhovnom djetinjstvu – kroz pouzdanje – prema sinovljevom životu s Ocem, te prepuštanju božanskoj volji k duhu vjere?