Ašiklije (Ćatić)/VIII
|
Hodi, dušo, da ti ljubnem
Bujnu kosu - rumen-ružu,
Da utopim u tom milju
Zaljubljenu svoju dušu!
Nek se blijede usne moje
Na plamenu tome zgore
U strasnijem poljupcima
Do osvita rujne zore.
Al' gle, Crnko, zašto dršćeš,
Zašto strepe Tvoje grudi?
Lahor trese Tvojom kosom
I šapće mi: zora rudi!