Ašiklije (Ćatić)/III
|
Nek se majska ruža stidi
Pred ljepotom đula Tvoga,
Kad si od nje rumenija,
Slatka ružo srca moga!
Tvoj je miris meni draži
Od mirisa svakog cv'jeta,
Jer k'o majski nektar diže
Tvog pjesnika iznad sv'jeta.
Neka žarko sunce s neba
Za oblake lice skrije,
Kad sa čela vedrog Tvoga,
Lejlo, ljepša svjetlost sije;
Svjetlost koja iz mrtvila
Klonulu mi dušu budi,
I u noći, usred tmine,
Nad životom mojim rudi!