Ašiklije (Ćatić)/II
|
Kad ne mogu s "abu hajata"
Dohvatiti životvornog pića,
Da okr'jepim svoju žednu dušu
Bar s kapljicom nadzemnoga žića,
Daj Ti onda, moja Lejlo draga,
Da se Tvojih dodirnem usana;
Da ublažim tom kapljicom rajskom
Prsa svoja ognjem uzburkana!
Pa dok živim u prirodi ovoj,
Da uživam slasti zemnog svijeta;
U sevdahu anđeoskom Tvome,
Da mi život k'o pjesmica cvjeta!