Zmaj od Bosne
Sa Gradačca b'jele kule Zmaja od Bosne
sokolovi zakliktali kajde žalosne.
Umrla je vjerna ljuba Husein-begova
jer izgubi gospodara srca svojega.
Osedl'o je vranca svoga Husein-kapetan,
odjezdio Romaniji, pod'jelit mejdan.
Na čardaku vjerna ljuba, Allah-illallah,
klanjala je, plakala je, haber čekala.
Pod pendžere glasnik stiže srca žalosnog:
"Udaji se, vjerna ljubo, nema bega tvog!"
Od sevdaha i žalosti, kraj pendžera svog,
prepuče joj bolno srce, neće za drugog.
Sa džamije Husejnije uči mujezin,
sa čardaka i bedema plaču sokoli.
Do Stambola odjekuju kajde žalosne,
pusta osta b'jela kula Zmaja od Bosne.
(tekst: Husein Šehić; muzika: Hašim Muharemović)