Vodena vila

Vodena vila Autor: Musa Ćazim Ćatić

K'o glatka bijela zmija r'jeka se poljem vijuga,
Kroz noćcu jezikom tajnim vali joj prpošno zbore,
Noseć u kosi svojoj divlje cv'jeće iz luga
Gdje jele - uzdišuć u snu - sanjaju daleke bore.

Nad rodnim poljem svuda slegla se blijeda tuga,
Pod njenim cjelovom trepti žito k'o zlatno more,
A sjetnog mjeseca zraka k'o čežnja plaha i duga,
Dršćući pruža se tiho kroz čarnog etira dvore.

Lagano na mjesečini iz mekih i šumnih vala
K'o bajka gola žena diže se, a svilni prami
Rosne joj kose - što je k'o magla biserna pala -

Mliječnu nagost njena punanog tijela kriju...
To vam je vodena vila, što noću putnika mami,
U njenu zagrljaju da na dnu rijeke sniju.