Upozorenje izaslanicima Nubije

Upozorenje izaslanicima Nubije

uredi
  • 18 1 Nesreća! Zemlja gdje
praskaju pokrilja,
uzduž rijeka Nubije[132],
  • 2 ti koji šalješ morem
izaslanstva[133].
u lađama od papirusa,
ponad voda.
Hajdete, glasonoše hitre, prema
narodima tananim i ćosavim,
strašnim i preko svojih
granica,
narod koji tepa i koji
gazi,
čije rijeke odnose
tlo.
  • 3 Vi svi, stanovnici
svijeta, koji napučuju zemlju,
kad barjak bude uspravljen
na planinama, pogledajte!
kad bude zaječao rog, pos-
lušajte[134]!
  • 4 Jer, GOSPOD mi je
govorio ovako:
Ja ću ostati miran, ja ću pog-
ledati mjesto gdje jesam,
kao blještavu topLutu
iznad svjetlosti,
kao oblak rose u
u vrućini žetve.
  • 5 Prije žetve, kad je cvje-
tanje pri svršetku svom,
kad cvijet postaje jedan
grozd koji zrije,
odsijeca se ogranke vinove loze
srpom,
odsijeca se loza,
potkresuje.
  • 6 Sve je to napušteno
grabljivicama gorskim
i zvijerima divljim.
Grabljivice će tu dolaziti sprovesti
ljeto,
a sve divlje zvijeri.
  • 7 U ono vrijeme, donijeće
dar GOSPODU, sve-
mogućem,
narod tanan i ćosav,
narod zastrašujući dobrano preko
svojih granica.
narod mucav i koji
gazi, čije rijeke odnose
zemlju,
donijeće se jedan dar ondje gdje
se nalazi *ime GOSPODA,
svemogućeg, na planini
*Sion.