Tri gazela (Ćatić)/I
|
Kad sam sinoć vidio te, o, gazelo - dušo moja,
Na izvoru, gdje umivaš lice b'jelo - dušo moja,
U čas prvi nisam znao da l' si vila il hurija:
Tako me je tvoje čarno oko smelo - dušo moja,
Pramenje ti crne kose na lahoru njihalo se,
Poljupcem ti milovalo mramor-čelo - dušo moja.
Kroz kožu se nadizale dvije tople sn'jega grude
I ognjem mi opijale biće c'jelo - dušo moja.
Pa goreći silnim žarom, hotio sam tebi prići,
Razuzdano da obujmim tvoje t'jelo - dušo moja,
Al' ti si to opazila, pa k'o srna odbjegnula,
A s tobom je moje srce odletjelo - dušo moja.
O, vrati mi srce, vrati! Tvoj te tužni Ćazim moli,
Jer moje je poezije vrelo - dušo moja.