Trebalo je plakati, a ne smijati se

Trebalo je plakati, a ne smijati se

• 22 1 Proglas o usjeklini viđenja.

što ti je pa si se sav

na krovove^[159] popeo,

• 2 grade bučni i pun

galame,

varoši u veselju?

Tvoji mrtvi nisu umrli

od mača,

oni nisu bili pobijeni u

boju.

• 3 Tvoji generali su

pobjegli,

oni su postali zarobljenicima

pod prijetnjom luka^[160].

Svi oni koji bijahu ponovo

nađeni bijahu zarobljeni,

oni bijahu daleko pobjegli.

• 4 A sada, ja kažem: okrenite

se od mene;

da gorko zaplačem;

ne nastojte me utješiti

zbog opustošenja kćeri

mojeg naroda^[161].

Jer to je dan zaprepaštenja,

uništenja i izluđenja

od Gospodina ALLAHA,

svemogućeg.

U klancu viđenja,

jedan se bedem ruši

i vapaji se dižu prema

planini.

• 6 Elam nosi tobolac

na svojim upregnutim i uzjaha-

nim kolima i Kir^[162] vadi štit.

• 7 Tvoje najljepše ravnice

pune su kola,

zaprege zauzimaju položaje

k vratima,

• 8 pokrivač Judin je

skinut,

Onog dana, vi ste gledali prema

oružarnici Kuće

šumske^[163],

• 9 a vi ste vidjeli da proboji

grada Davudova bijahu

brojni.

• 10 Vi ste prebrojali

kuće jeruzalemske,

porušili kuće

za učiniti nedostupnim

bedeme.

• 11 Uredili ste jedno korito

između dvaju bedema

za vode starog

spremišta^[164].

Ali, vi niste gledali

prema onom koji u tom svemu

djeluje,

vi niste vidjeli onog koji je

na djelu već dugo vremena.

• 12 Onog dana, Gospodin ALLAH,

svemogući,

pozvao vas je plakati

i žaliti,

obrijati glave i opasati

*vreću,

• 13 a to je radost i veselje:

ubijaju goveda, kolju se

ovce,

jede se meso, pije se

vino,

jede se, pije se, jer sutra

umrijećemo.

• 14 GOSPOD, svemogući,

dao mi je čuti ovo ot-

krovenje:

Nikad ovaj grijeh neće vama biti

oprošten dok ne budete

pomrli!

Gospodin ALLAH, svemo-

gući, to vam je prisegao.