Sura 89.

S u r a LXXXIX

Z o r a

U ime Allaha: Onog koji čini milosrđe, Milosrdnog.

1 Prisežem zorom! 2 Desetorim noćima! 3 Parom i neparom! 4 Noći mi kad istječe! 5 Nije li to jedna prisega za nekog nadarenog razumom?

6 Nisi li ti vidio kako je tvoj Gospodar postupio s Adima 7 i Iramom, gradom na stubovima, 8 – jednim gradom kakav ni jedan nikad njemu sličan ne bi sagrađen, u ni jednoj zemlji – 9 i Tamudima koji si izdubili stijenu u dolini 10 i Faraonom, s njegovim sulicama; 11 najzad sa svima onima koji, u svijetu, bijahu pobunjenici 12 i umnožavahu sablazni?

13 Tvoj Gospodar obori na njih bič kazne. 14 Tvoj Gospodar je onaj koji rasmatra sve.

15 Kad njegov Gospodar isušava jednog čovjeka počastvujući ga i obasipajući dobročinstvima, čovjek kaže: « Moj mi Gospodar ukazao čast! »

16 Kad, naprotiv, Allah njega iskušava mjereći svoje darove, čovjek kaže: « Moj Gospodar me ponizio! »

17 Ne!… Vi ne udostojavate čašću siroče; 18 vi se ne podstičete uzajamno nahraniti siromašne; 19 vi lakomo proždirete nasljedstva; 20 vi volite Bogatstva ljubavlju bez granica.

21 Ne!… Kad zemlja bude svedena na prašinu; 22 kad tvoj Gospodar dođe kao i Meleci, red po red: 23 tog Dana, dopremiće se Pakao; tog Dana, čovjek će se sjetiti… – Ali čemu će mu poslužiti da se sjeti? –

24 On će reći: « Nesretan ja! Da sam samo nešto pripravio za moj budući život! »

25 Tog Dana Niko ne će kažnjavati kao Allah što kažnjava 26 i Niko ne će nikoga natovariti lancima kao što on to čini.

27 O ti!… Dušo stišana!… 28 Vrati se prema svom Gospodaru, zadovoljena i uslišana; 29 uđi dakle s mojim slugama; 30 uđi u moj Raj!