S u r a LXXVIII


N a j a v a


U ime Allaha: Onog koji čini milosrđe, Milosrdnog.


1 O čemu se oni uzajamno ispituju' 2 O svečanoj najavi 3 Što se tiče koje oni nisu složni. 4 Ali ne!… Oni će znati uskoro! 5 Još jedanput: ne! Oni će uskoro znati!

6 Nismo li mi prostrli zemlju kao ležaj za odmor, 7 i planine kao podupirače šatoru?

8 Mi smo vas stvorili u parovima. 9 Od vašeg smo sna načinili odmor. 10 Od noći smo načinili zavjesu. 11 Od dana smo načinili trenutak života-

12 Iznad vas smo napravili sedam nepotresivih nebesa. 13 Ondje smo postavili sjajna svjetlila.

14 Spustili smo iz oblaka obilnu vodu, 15 da bi iznikle, zahvaljujući njoj, žitarice, biljke 16 i preobilni vrtovi.

17 Da, Dan Odluke je utvrđen. 18 Vi ćete doći u brojnim skupinama, u Dan kad se zasvira u trublju.

19 Nebo će biti otvoreno; njegova vrata također. 20 Planine će se pokrenuti; one će postati priviđenje.

21 Pakao u zasjedi 22 biće pribježište za buntovnike. 23 Oni će tu stoljećima boraviti 24 a da ne oćute ni svježine, ni pića 25 – osim kipuće vode i smradnog napitka – 26 To će biti jedna pravedna naknada. 27 Oni nisu očekivali Suđenje; 28 naše su Znakove proglašavali lažima; 29 dok smo mi o svemu vodili računa i upisivali to u Knjigu.

30 Kušajte dakle! Mi ne ćemo uvećati, vama, drugo do li kaznu.

31 To će biti jedan uspjeh za one koji se boje Allaha: 32 vrtovi i vinogradi, 33 djevojke podjednake dobi, 34 prepune kupe.

35 Oni ondje ne će slušati ni prasne riječi, ni laži: 36 to je jedna nagrada tvog Gospodara, jedan dar točno izračunan 37 od strane Gospodarara nebesa i zemlje i onoga što je između to dvoje; od Milosrdnoga kojem oni ne će moći uputiti riječ.

38 Na Dan kad Duh i Meleci budu stojali uspravni u jednom redu, oni ne će govoriti – osim onoga kome Milosrdni bude to dopustio i koji će izreći jednu pravednu riječ –

39 Tog Dana je Istina.

Ko  to bude htio	

naći će utočište kod svog Gospodara.

40 Da, Mi smo upozorili na blisku kaznu na Dan kad će čovjek promatrati svoja djela a nevjernik će reći: « Nesretan ja! Kad bih samo mogao biti prah! »