Sura 27.
Sura XXVII
Mravi
U ime Allaha:
Onog koji čini milosrđe,
Milosrdnog.
1 Ta. Sin. Evo Redaka iz Kur’ana, jasne Knjige; 2 to je jadan Pravac i dobra vijest za vjerujuće 3 koji obavljaju molitvu, koji daju milostinju sve to dok čvrsto vjeruju u budući život.
4 Mi smo ukrasili na njihove vlastite oči djela onih koji ne vjeruju. Oni idu kao slijepci. 5 Evo onih koji će trpjeti najtežu kaznu; oni će biti potpuno izgubljeni za budući život.
6 Ti primaš, uistinu, Kur’an, od Mudroga, Učenog
7 Musa reče svojoj obitelji: « Da, ja sam opazio vatru; ja ću vam uskoro donijeti novost o tome ili ću vam donijeti užareni ugarak; možda ćete se na njemu ugrijati ?»
8 Kad dođe od pozva: « Blagoslovljen budi onaj koji je u vatri i onaj koji je uokolo ! Slava Allahu , Gospodararu svjetova !
9 O Musa ! Ja sam Allah , uistinum svemogući Mudri… 10 Baci svoj štap !»
Kad Musa vidi da se štap vijuga kao Džin i, On okrenu leđa i vrati se istim putem
« O Musa ! Ne boj se! Proroci se nikad nisu bojali u mojoj nazočnosti, 11 izuzev onih koji su nepravedni. Ali ja sam, uistinu, onaj koji oprašta i koji je milosrdan Što se tiče onih koji su, po tome, zamijenili zlo dobrim.
12 Uvuci svoju ruku u otvor tunike: ona će izići bijela bez ikakve boli. To je jedan od devet Znakova namijenjenih Faraonu i njegovom narodu. To su izopačeni ljudi ».
13 Kad naši Znakovi njima dospiju da bi ih prosvijetlili, oni kažu: « To su čarolije !»
14 Oni su njih nijekali nepravedno i oholo, dok su sami zapravo čvrsto vjerovali u njih. Promotri kakav bi svršetak onih koji siju pokvarenost.!
15 Mi smo dali jednu znanost Davidu i Sulejmanu .
Oni kažu:
« Slava Allahu koji nas jeviše volio
nego mnoge svoje sluge koji vjeruju ».
16 Sulejman naslijedi Davida i reče:
« O vi ljudi!
Naučilo nas je govoru ptica.
ispunjeni smo svakojiakim dobrima:
evo, uistinu, jedne očite milosti ».
17 Vojske Sulejmanove , sastavljene od Džin ova ljudi i ptica, biše sakupljene i postavljene u redove. 18 Kad one dođoše u ravnicu mrava, jedan mrav reče: « O vi mravi! Uđite u svoje nastambe od straha da vas Sulejman i njegova vojska ne zgaze a da to i ne opaze ».
19 Sulejman se osmijehnu toj riječi i reče: « Gospodare moj! dopusti mi da ti zahvalim za dobročinstva kojima se me obdario, kao i moje roditelje, i ispunim dobro koje ti prihvaćaš. Uvedi me, svojom milosrdnošću, među tvoje svete sluge ».
20 Sulejman pregleda ptice, po tome on reče: « Zašto ja nisam vidio pupavca? Da li je odsutan? 21 Kazniću ga jednom oštrom kaznom ili ću ga čak zaklati, osim ako mi ne pruži jednu vrijednu ispriku ».
22 Ovaj dođe malo kasnije i reče: « Ja poznajem nešto što ti ne poznaješ! Ja ti donosim jednu novost iz Sabe. 23 Ondje sam našao jednu ženu: ona vlada nad njima, ona prebiluje rasnim dobrima, i posjeduje jedno ogromno prijestolje.
24 Ja sam nju našao, nju i njen puk, prostrte pred suncem a ne pred Allahom . Sotona je uljpšao njihova djela u njihovim vlastitim očima; on ih je zaveo s pravog puta; oni nisu upravljeni.
25 Zašto se ne prostru pred Allahom koji stavlja na vidjelo sve što je skriveno u nebesima i na zemlji, koji zna što vi skrivate i što rasglašavate? 26 Bože!… Nema Allaha osim njega!… On je Gospodarar ogromnog Prijestolja !»
27 Sulejman reče: « Vidjećemo da li ti govoriš istinu ili lažeš: 28 Pođi s ovim mojim pismom; predaj ga ljudima Sabe, po tome, drži se po strani i čekaj njihov odgovor ».
29 Kraljica reče: « O vi poglavari naroda! Jedno plemenito pismo je stiglo meni; 30 ono dolazi od Sulejmana ; evo ga: " U ime Božje! Onog koji čini milosrđe, Milosrdnog! 31 Ne uznosite se preda mnom; dođite k meni, pokorni ."
32 Ona još reče: « O vi poglavari naroda! Odgovorite mi glede ove stvari; ja neću odlučiti ništa dok vi ne budete svjedoci ».
33 Oni rekoše: « Mi posjedujemo jednu snagu; mi posjedujemo strašnu silu; ali stvar zavisi od tebe; gledaj dakle što ti hoćeš zapovjediti ».
34 Ona reče: « Kad kraljevi prodru u jedan grad, oni ga rasore i načine od njegovih najplemenitijih stanovnika najjadnije među ljudima. Tako oni postupaju.
35 Što se tiče mojeg stajališta, ja ću njima poslati jedan dar i vidjeću što će poslanici izvijestiti ». 36 Kad ovi stigoše kod Sulejmana , on reče: « Hoćete li mi vi dakle doći u pomoć s vašim Bogatstvima? Ono što mi je Allah dodijelio bolje je od onoga što je vama dao, a, ipak, vi ste zadovoljni da mi donesete poklone! 37 Vratite se k tim ljudima; mi ćemo ići protiv njih s vojskama; oni se neće moći oduprijeti; istjeraćemo njih iz njihove zemlje; biće tada jadni i poniženi ».
38 Sulejman još reče: « O vi poglavari mog naroda! Koji od vas će mi donijeti to prijestolje prije nego Saba dođe k meni, pokorena ?»
39 Stanoviti Ifrit, između Džina, reče: « Ja, ja ću ti ga donijeti prije nego ti budeš imao vremena da se digneš sa svog sjedišta. Ja, ja imam snagu i dostojan sam povjerenja ».
40 Netko Ko je imao stanovito znanje iz Knjige reče: « Ja, ja ću ti ga donijeti prije nego ti trepneš okom ».
Kad ga je Sulejman ugledao postavljenog pred sobom, reče: « To je učinak milosti mog Gospodara koji me hoće iskušati: hoću li ja biti zahvalan ili nezahvalan ?»
Onaj Ko je zahvalan, zahvalan je za svoje dobro; Što se tiče onog koji je nezahvalan da znade da moj Gospodar dostaje sam sebi i da je velikodušan.
41 Sulejman još reče: « Učinite njeno prijestolje neprepoznatljivim; da vidimo, dakle, da li je ona dobro usmjerena ili je ona u broju onih koji nisu usmjereni ».
42 Kad ona dođe, on joj reče: « Da li je tvoje prijestolje ovakvo ?»
Ona reče: « Čini se da je to ono. Znanost nam je već bila dana i mi smo podvrgnuti !»
43 Ono što je ona obožavala osim Allaha bilo ju je zavelo. Ona je pripadala jednom nevjerničkom narodu.
44 On joj reče: « Uđi u dvorac !»
Kad ga ona opazi, povjerova da je to voda, i otkri svoje noge.
Sulejman reče: « Taj je dvorac od kristala !»
Ona reče: « Moj Gospodare! Ja sam samoj sebi učinila krivo; sa Solomonom, ja se podvrgavam Allahu , Gospodaru svjetova !»
45 Mi smo poslali njihovog brata Saliha Tamudima: « Obožavajte Allaha !» Ali oni se posvađaše među sobom i podijeliše se u dvije grupe.
45 Salih reče: « O moj narode! Zašto se vi žurite činiti zlo radije nego dobro? Kad biste samo zatražili oprost u Allaha, možda bi vam on bio milosrdan ».
47 Oni rekoše: « Mi smo izveli jedno loše predskazanje o tebi i onima koji su s tobom ».
On reče: « Vaše predskazanje ovisi o Allahu ; ali vi ste ljudi podvrgnuti jednoj kušnji ».
48 Bilo je, u gradu, devet pojedinaca
koji su širili iskvarenost na zemlji
i koji se ne popravljahu.
49 Oni rekoše, prisežući pred Allahom , « Mi ćemo noću napasti njega i njegovu obitelj; po tome ćemo reći onome koji je zadužen da se osveti: " Mi nismo bili svjedoci ubojstva njegove obitelji; mi smo iskreni" ».
50 Oni su smislili jedno lukavstvo, ali mi smo smislili jedno drugo, a da oni to nisu opazili.
51 Osmotri rezultat njihovog lukavstva: mi smo ih istrijebili, njih i cijeli njihov narod. 52 njihova su boravišta opustjela, jer oni bijahu nepravedni. – Ima tu zaista jedan Znak za narod koji zna –
53 Mi smo spasili one koji vjeruju i koji se boje Allaha.
54 Sjetite se Luta . On je rekao svom narodu: «Vi ćete se izložiti sramoti, i sve to dok vidite? 55 Vi se pohotom približavate radije ljudima nego ženama: vi ste neznalice».
56 Njihov je jedini odgovor bio: « Istjerajte iz svoga grada Lutovu obitelj: evo ljudi koji sprovode čistoću ».
57 Mi smo ga spasili, njega i njegovu obitelj, s izuzetkom njegove žene. Mi smo propisali da će ona biti u broju onih koji će ostati pozada.
58 Mi smo dali da na njih padne jedna kiša: jedna kobna kiša onima koji bijahu upozoreni.
59 Reci: « Slava Allahu ! Mir onim slugama koje je izabrao ». Ko je dakle bolji? Allah ili oni koji su mu pridruženi?
60 Nije li on taj koji je stvorio nebesa i zemlju i koji, za vas, daje da siđe voda s neba zahvaljujući kojoj mi činimo da narastaju vrtovi puni ljepote u kojima ćete vi moći učiniti da niču drveta? – Ili pak, postoji li neko božanstvo pokraj Allaha? Ali ne… Evo ljudi koji njemu daju jednake –
61 Nije li on taj koji je postavio zemlju kao mjesto boravka, koji je dao da poteku rijeke, koji je postavio planine na zemlji i jednu prepreku između dvaju mora? – Ili pak, postoji li jedno božanstvo pokraj Allaha? Ali ne!… Većina ljudi to ne zna ! –
62 Nije li on taj koji uslišava nesretnike koji ga zazivaju? On koji tjera zlo? On koji od vas čini svoje pobočnike na zemlji? – Ili pak, postoji li jedno božanstvo pokraj Allaha? Malo ima ljudi koji rasmišljaju –
63 Nije li on taj koji vas usmjerava u tminama zemlje i mora? On koji rasvezuje vjetrove kao jednu najavu svog milosrđa? – Ili pak, postoji li jedno Božanstvo pokraj Allaha? Allah je daleko iznad onoga što mu se pridružuje –
64 Nije li on taj koji daje početak stvaranju, i koji će, po tome, njega obnoviti? On koji vam dodjeljuje dobra neba i zemlje? – Ili pak, postoji li jedno božanstvo pokraj Allaha? Reci: « Donesti dakle svoj odlučni dokaz, ako govorite istinu !»
65 Reci: « Oni koji su u nebesima i na zemlji ne poznaju tajnu. Allah je jedini koji ju poznaje ».
Oni ne poznaju čas u koji će biti uskrsnuti.
66 Daleko više!
Njihovo poznavanje budućeg života je ništavno;
oni u njega sumnjaju;
oni su slijepi glede toga.
67 Nevjerni govore: « Kad mi budemo prašina, kao naši očevi, hoće li nas uistinu izvesti? 68 Obećano nam je, kao i našim očevima prije nas: to su samo priče Predaka !»
69 Reci: « Prođite zemljom, i osmotrite kakav bijaše svršetak krivaca ».
70 Ne ražalosti se radi njih, ne budi u zebnji, zbog njihovih spletkarenja.
71 Oni govore: « Kad će se dakle ostvariti to obećanje, ako vi govorite istinu ?»
72 Reci: «Može biti da to čemu vi hoćete ubrzati dolazak djelimice jest veća za vašim petama ».
73 Tvoj je Gospodar pun dobrote prema ljudima, ali većina između njih nije zahvalna.
74 Tvoj Gospodar savršeno poznaje ono što kriju njihova srca i to što oni rasglašuju.
75 Nema ničeg skrivenog u nebu i na zemlji što nije upisano u jednu jasnu Knjigu.
76 Ovaj Kur’an iznosi sinovima Izrealovim najveći dio stvari o kojima oni nisu suglasni; 77 dok je, za vjerujuće jedno Usmjerenje i jedno Milosrđa.
78 Tvoj će Gospodar njima suditi. On je Moćan, onaj koji sve zna.
79 Predaj se Allahu . Ti si sigurno u jasnoj Istini.
80 Ti nećeš moći učiniti da čuju mrtvi
ni učiniti da čuju poziv gluhi
kad se odvrate.
81 Ti ni slijepe također
nećeš moći izvesti iz njihove zablude.
Ti ćeš moći učiniti da čuju samo oni koji vjeruju našim Znakovima i onima koji se podvrgavaju Allahu .
82 Kad Riječ bude pala na njih, mi ćemo učiniti, za njih, da iz zemlje iziđe jedna zvijer a ona će objaviti da ljudi ne vjeruju čvrsto u naše Znakove.
83 Dan kad mi budemo sakupili, iz svake zajednice, jedno mnoštvo onih koji naše znakove drže za laži, stavićemo ih u redove.
84 Kad oni budu došli, Allah će reći: « Niste li vi moje Znakove držali lažima; dok ih vi niste ni poznavali? Šta ste vi tada radili ?»
85 Riječ će pasti na njih jer su bili nepravedni i oni će ušutjeti.
86 Ne vide li oni da smo mi rasporedili noć da se odmore i dan da bi vidjeli jasno? Ima tu uistinu Znakova, za jedan narod koji vjeruje.
87 Na Dan kad zasvira trublja, oni koji su u nebesima i na zemlji biće užasnuti, izuzev onih koje Allah želi poštedjeti. Svi će njemu ponizno doći.
88 Ti ćeš vidjeti planine, koje si držao nepokretnim, kako prolaze kao oblaci.
To je jednoAllahovo djelo: on čini zaista sve stvari, on je savršeno obaviješten o onome što vi činite.
89 Oni koji će doći u taj Dan,
s jednim dobrim djelom,
primiće još bolje.
Oni će biti sklonjeni od svakog užasa.
90 Oni koji će doći s jednim lošim djelom biće sunovraćeni u Vatru: « Jeste li vi bili plaćeni za jednu drugu stvar nego što je ovo što ste učinili ?»
91 « Ja sam samo primio zapovijed obožavati Gospodarara ovog grada koji ga je proglasio svetim. – Sve njemu pripada –
Ja sam primio zapovijed da budem u broju onih koji su podvrgnuti 92 i da recitiram Kur’an ».
Ko je dobro usmjeren
usmjeren je za sebe samog.
Reci onome koji je zabludio: « Ja sam samo zadužen da te upozorim ».
93 Reci: « Slava Allahu ! On će vama uskoro pokazati znakove i vi ćete ih prepoznati.»
Tvoj Gospodar nije nemaran spram onoga što vi činite.