Sura 12.
S u r a XII
J u s u f
U ime Allaha:
onog koji čini milosrđe,
Milosrdnog.
1 Elif. Lam. Ra. Evo redaka jasne Knjige:
2 mi smo ih spustili k tebi u arabskom Kur’anu. – Možda ćete vi rasumjeti! –
3 Mi ćemo, zahvaljujući ovom Kur’anu, tebi priopćiti najljepše povijesti, iako si ti predhodno bio među nezainteresiranima.
4 Kad Jusuf reče svom ocu: « O oče moj! Ja sam vidio jedanaest zvijezda, sunce i mjesec: da, ja sam ih vidio prostrijeti se preda mnom.»
5 On kaza: « O sine moj! Ne pričaj tu priču braći svojoj, jer će smisliti kakvu nepodobštinu protiv tebe.» - Đavao je očiti neprijatelj čovjekov –
6 Tvoj ćete Gospodar izabrati; on ćete poučiti tumačenju priča; on će ispuniti svoju milost u tebi i u prilog obitelji Jakubljevoj, kao što ju je ispunio u prilog tvojih dvaju predaka: Ibrahima i Izaka. – Tvoj Gospodar je onaj koji zna, on je mudar –
7 Ima uistinu u Jusufu i njegovoj braći Znakova koji postavljaju pitanja.
8 Kad oni rekoše: « Jusuf i njegova braća su našem ocu draži nego mi, iako smo mi brojniji. Naš je otac u očiglednoj zabludi.»
9 Ubijte Jusufa, ili pak odvedite ga u bilo koju zemlju, da biste vi sami ostali uživati dobrohotnost svojeg oca; nakon čega ćete biti ugledni ljudi.»
10 Jedan od njih uze riječ i reče:
« Ne ubijajte Jusufa;
već ga bacite u nevidljive dubine bunara;
ako učinite tako,
neki putnik će ga pokupiti. «
11 Oni rekoše: «O, oče naš! Zašto nemaš povjerenja u nas glede Jusufa? Mi smo iskreni spram njega! 12 Pošalji ga sutra s nama; on će poskakivati od veselja, igraće se a mi ćemo bdjeti nad njim.»
13 On reče : « Ja ću tugovati ako ga odvedete. Bojim se da ga vuk ne poždere U trenu kad vi ne budete pazili na njega. »
14 Oni rekoše: «Ako bi ga vuk pro prožderao, to bi bilo ako bismo
mi ovako brojni bili budale!»
15 Oni ga odvedoše, po tome se složiše da ga bace u dubine nevidljivih jama. Mi smo njemu tada otkrili: «Da ti ćeš njima kasnije reći to što su oni tebi učinili, premda oni toga, sada, nisu svjesni.»
16 Na večer oni se vratiše, plačući, k svom ocu 17 i rekoše: « O, oče naš, mi smo se otišli utrkivati; ostavili smo Jusufa kod stvari. Vuk ga je prožderao. Ti nam nećeš vjerovati, Ali mi govorimo istinu.»
18 Oni donesoše jednu tuniku poškropljenu lažnom krvlju. Njihov im otac reče: « Vaša vas je namisao na to uputila čineći da povjerujete da je vaše djelo dobro. Strpljenja! U Allaha treba iskati pomoć Protiv onoga što vi pričate.»
19 Naiđoše putnici : oni poslaše jednog čovjeka da donese vode; Ovaj spusti svoj kabao. On kaza: “ Dobre li vijesti! Evo jednog mladića!”
Oni ga sakriše poput kakve robe; ali Allah je dobro znao što su ovi učinili!
20 Ovi ga prodadoše u bezcijenje, za nekoliko srebrenjaka, jer ga nisu htjeli zadržati.
21 U Egiptu, njegov vlasnik kaza svojoj ženi: “ Udomi ga dobro; možda će nam biti od koristi ili ćemo ga usvojiti za sina.”
Tako smo mi smjestili Jusufa u toj zemlji Da bi ga poučili tumačenju priča - Allah je neograničen u svojem zapovijedanju; - Ali većina ljudi ne zna ništa-
22 Kad je dosegao muževnu dob, mi mu dadosmo mudrost i saznanje. Eto kako mi nagrađujemo One koji čine dobro.
23 Ona koja ga primi u svoju kuću zanese se njime. Zatvori vrata i kaza: « Evo dajem se tebi!»
On reče: « Sačuvaj me Bože! Moj me Gospodarar predivno prihvatio; A nepravednici nisu sretni.»
24 Ona bi sigurno poželjela njega a on nju da nije vidio jasne znakove Gospodarove. Tako smo mi od njega odstranili zlo i gnusobu; On bi u broju naših iskrenih slugu.
25 Njih oboje potrčaše k vratima; Ona raspara Jusufovu tuniku odstraga; Tada ona kaza: « Što zaslužuje onaj koji je htio naškoditi tvojoj obitelji? Zatvor, ili bolnu kaznu?»
26 Jusuf reče: «Ona je ta koja je mene htjela!»
Jedan član njene obitelji posvjedoči o tome: « Da je tunika bila rasparana sprijeda, žena bi bila iskrena a muškarac lažac.
27 Ako je tunika rasparana straga, žena je slagala a čovjek je iskren.»
28 Kad Gospodarar vidje tuniku rasparanu odstraga, on kaza: « Evo uistinu, jedne od vaših ženskih lukavština: vaša je lukavost ogromna!
29 Jusufe, udalji se, a ti, ženo, moli oprost za svoj grijeh: ti si kriva.»
30 Žene su pričale po gradu: « Žena Velikog Nadstojnika se zaljubila u svom slugu: on je pobudio u njoj veliku zaljubljenost; ona je potpuno zabludjela!»
31 Kad je čula za te rasgovore ona im uputi poziv, potom im pripravi objed i svakoj od njih dade po jedan nož.
Tad ona reče Jusufu: « Iziđi pred njih!»
Kad ga one vidješe, Učini im se toliko lijep, Da porezaše ruke.
One rekoše: « Sačuvaj nas Bože! Ovao nije smrtnik; To može biti samo Melek plemeniti.»
32 Ona reče: « Evo dakle onoga glede kojeg ste me vi ogovarale! Ja sam se zaljubila u njega, ali on je ostao neokaljan…
Ako li ne učini ono što mu ja naložim, biće zatvoren i naći će se među jadnicima.»
33 Jusuf reče: « Gospodaru moj! Zatvor mi se čini primjereniji Grijehu na koji me one navode da počinim. Ali ako ti ne otk loniš od mene njihove lukavštine, Ja ću popustiti i biti u broju neznalica.»
34 Njegov ga Gospodar usliša, otk loni od njega njihove lukavštine. On je onaj koji čuje i koji zna.
35 Potom, učini im se dobro, da ga zatvore na neko vrijeme, iako su vidjeli Znakove.
36 Dva mlada čovjeka uđoše u zatvor, u isto vrijeme kad i on. Jedan od njih reče: « Vidio sam sebe kako nosim kruh na glavi kojeg jedu ptice. Objasni nam značenje svega toga, Ti si za nas u broju onih koji čine dobro.»
37 Jusuf reče: «Hrana koja vam je namijenjena neće vam stići, ona vam ne će biti donesena prije nego što vas upoznam s objašnjenjem toga, prema pouci mojeg Gospodara.
Ja sam napustio vjeroispovijest jednog puka koji nije vjerovao u Allaha i koji je bio nevjeran glede budućeg života.
38 Ja sam slijedio vjeroispovijest svojih otaca: Ibrahim a, Izaka i Jakuba. Mi ne možemo bilo što pridružiti Allahu . To je milost Allahova Za nas i sve ljude; Ali većina među njima nije zahvalna.
39 O vi, dva sudruga moja zatvorska! Da li je više posebnih gazda Bilo bolje za vas od Allaha, Jedinog i vrhovnog Gospodarara?
40 Oni koje vi obožavate osim njega nisu drugo do li imena koja vi i vaši o čevi, njima prispodobljujete. Allah njima nije dodijelio nikakvu moć. Sud pripada samo Allahu . On je zapovijedio da ne obožavate drugog osim njega: Takva je nepromjenjiva Vjeroispovijest; Ali većina ljudi ne zna ništa!
41 O vi, dva sudruga moja zatvorska! Jedan od dvas dvojice biće zadužen služiti vino svojem Gospodararu; Što se tiče drugoga, on će biti rasapet i ptice će požderati njegovu glavu. Odluka za koje me pitate Neopozivo je donesena.»
42 Tada on reče onome koji, prema vlastitom mišljenju, treba biti izručen : « Sjeti se mene kad budeš uz svog gazdu. »
Ali zloduh u čini da ovaj zaboravi Jusufa spomenuti svojem gazdi, I Jusuf ostade više godina u zatvoru.
43 Kralj reče: « Vidio sam sedam tustih krava koje proždiru sedam mršavih krava. Vidio sam sedam zelenih klasova, I druge sasušene. O vo, savjetnici moji! Objasnite mi moje viđenje, Ako znate tumačiti viđenja. »
44 Oni rekoše: « To je samo hrpa snova ; mi ne znamo tumačiti snove! »
45 Onaj od dvojice zatvorenika koji bijaše oslobođen i kojem se pamćenje najzad vratilo, reče: « Ja ću vam priopćiti značenje toga; povjerite meni tu stvar…
46 O Jusufe, ti pravedniče! Odgovori nam glede sedam debelih krava Koje proždiru sedam mršavih krava, I glede sedam zelenih klasova I onih drugih sasušenih.» - Možda ću se ja vratiti k ljudima, možda će oni znati? –
47 Jusuf reče: « Vi ćete sijati, po običaju, tokom sedam godina. Ostavite u klasju ono što budete požnjeli, Osim mal količine koju ćete pojesti.
48 Sedam će teških godina doći po tome, One će pojesti Ono što vi budete sakupili predviđajući, Osim one male količine koju budete imali u pričuvi.
49 Uslijediće jedna godina, tokom koje će ljudi biti pomognuti i naći će se u tijesku.»
50 Kralj reče: « Dovedite ga k meni!»
Jusuf reče,
Kad glasonoša stiže k njemu: «Vrati se k svom Gospodararu, pitaj ga koja bijaše namjera žena koje su porezale ruke.» -Moj Gospodarar savršeno poznaje njihovu lukavštinu!-
51 Kralj im kaza: «Koja, dakle, bijaše vaša namjera kad ste se obuzele Jusufom?»
One odgovoriše: « Sačuvaj nas Bože! Mi nemamo ničeg zlog njemu pripisati.»
Žena Velikog Nadstojnika reče:
« Sad je istina izbila na vidjelo:
ja sam ta koja je požudjela Jusufa,
a on je taj koji je iskren.
52 Eto, neka moj muž zna
da ga ja nisam u potaji prevarila
i da Allah ne ravna lukavost izdajica.
53 Ja se ne opravdavam. Duša je podstrekač zla, Kad bi moj Gospodarar htio biti milosrdan, Moj Gospodarar je onaj koji oprašta, On je milosrdan.»
54 Kralj reče : « Dovedite Jusufa k meni; on će biti uz mene».
Nakon što Jusuf govorio, kralj mu kaza: « Od danas, ti si kod nas, postavljen si na mjesto od odgovornosti i povjerenja.»
55 Jusuf reče: « Povjeri mi nadzorništvo nad zalihama ove zemlje, ja ću ga vršiti dostojno.»
56 Tako smo mi postavili Jusufa u ovaj kraj. On se u njemu nastanjivao ondje gdje je htio.
Mi dodijeljujemo milosrđe kome mi hoćemo, I ne dopuštamo ostati bez nagrade onima koji čine dobro; 57 međutim, nagrada budućim životom je bolja za one koji budu vjerovali i koji budu činili dobro.
58 Kad braća Jusufova stigoše, dođoše pred njega; on ih prepozna, ali oni ne prepoznaše njega.
59 On reče, nakon što je naložio da im se preda njihova živež: « Dovedite mi jednog od vaše braće, sina vašeg oca. - Ne vidite li vi da ja dajem punu mjeru i da sam najbolji domaćin? – 60 Ako li mi ga ne dovedete, neće više biti, kod mene, žita za vas.»
61 Oni rekoše: » Pitaćemo svojeg oca, da, učinićemo to!»
62 Jusuf reče svojim slugama: « Vratite im njihovu robu u njihove vreće. Možda će ju prepoznati, Kad se vrate obiteljima svojim i možda će, tada, vratiti se ovamo.»
63 Kad se vratiše k ocu svojemu, oni mu rekoše: « O, oče naš! Žito će nam biti uskraćeno; Pošalji dakle brata našeg s nama; Mi ćemo pribaviti naše namirnice i bdjeti nad našim bratom.»
64 On odgovori: « Hoću li vam ga povjeriti, kao onda kad sam vam povjerio njegovog brata? Ali Allah je najbolji čuvar, On je najmilosrdniji Među milosrdnima!»
65 Oni nađoše, otvarajući svoje vreće robu koja im je bila vraćena. Oni rekoše: « O, oče naš! Što bismo mi mogli više poželjeti? Evo nam naše robe vraćene. Mi ćemo obskrbiti svoje obitelji, štitićemo svojeg brata i dodati tovar na jednu deve: to je lagan tovar!»
66 On reče:
« Ja ga neću poslati s vama
sve dok ne budete, pred Allahom ,
prisegnuli da ćete mi ga vratiti,
osim ako bi bili prikliješteni.»
Otac njima reče, Nakon što su dali ovakvu prisegu: «Bog je jamac onome što mi izgovaramo».
67 On još reče:
« O, sinovi moji!
Ne ulazite na samo jedna vrata,
Već uđite kroz rasličita vrata.
Ja vam neću biti ni od kakve koristi pred Allahom ;
Presuda pripada samo Allahu ;
ja se uzdajem u njega
kao se uzdaju
oni koji mu se u cijelosti predaju!»
68 Kad oni uđoše, kao što im je otac bio zapovjedio, to njima ne bi ništa poslužilo pred Allahom da to nije bilo, u duhu Jakubljevom, stvar propisana od Allaha. Jakub je posjedovao znanje kojem smo ga mi poučili; ali većina ljudi ne zna.
69 Kad uđoše kod Jusufa, ovaj povede u stranu svog brata i reče mu: "Ja sam tvoj brat; ne tuguj zbog onoga što su mi oni učinili."
70 Nakon što im je vratio njihovu opskrbu, -
on stavi pehar u bisage svojeg brata,
po tome, telal obznani:
"O vi, karavandžije!
Vi ste kradljivci!"
71 Oni, osvrćući se rekoše: "Što vi hoćete?"
72 Oni odgovoriše: "Tražimo kraljev pehar: onaj Ko ih bude donio dobiće kao nagradu tovar koji deva može nositi. Ja to jamčim!"
73 Oni rekoše: "Pobogu! Vi znate da mi nismo došli ovdje da činiti nepodobštine u zemlji i da mi nismo kradljivci."
74 Oni odgovoriše: "Što će biti kazna kradljivcu, ako lažete?"
75 Jusufova braća rekoše: "Njegov a kazna? Onaj u čijoj vreći se nađe pehar biće zadržan kao zatvorenik. Evo kako mi kažnjavamo nepoštene."
76 Jusuf poče s pretragom drugih vreća prije bratovljeve; po tome izvuče pehar iz vreće bratovljeve: - Mi smo prišapnuli tu lukavštinu Jusufu jer on se nije moga domoći svog brata, po vjeroispovijesti kraljevoj i bez Allaha koji je to htio. Mi uzdižemo za jedan stupanj koga mi hoćemo. Onaj koji zna sve iznad je svakog znanstvenika.-
77 Više njih rekoše: "Ako je ukrao, jedan od njegove braće također, ukrao je prije."
78 Jusuf prikri svoju misao, ne otkri njma ništa. On kaza: "Evo vas u najgoroj od svih prilika. Allah savršeno zna ono na što vi ciljate."
79 On reče: "Nek' me Allah sačuva da ne uzmem drugog osim onoga kod kojeg smo našli naše dobro! Inače, bili bismo nepravedni!"
80 Očajni što ga ne mogu ganuti oni se posavjetovaše: prvorođeni reče: "Ne znate li vi da je vaš otac primio od vas jednu izričitu prisegu pred Allahom , i da ste ga već prije iznevjerili glede Jusufa? Ja, dakle, ne ću napustiti ovu zemlju prije nego što mi to moj otac ne dopusti, ili da Allah presudi u moju korist. On je najbolji među sudcima.
81 Vratite se k svojem ocu i recite mu: "O, oče naš! Tvoj je sin uistinu ukrao, mi tvrdimo samo obo što znamo; mi ne poznajemo ono što je skriveno; 82 propitaj se u žitelja mjesta u kojem mi bijasmo i karavane s kojima smo došli; mi smo iskreni."
83 Jakub reče: "Ne... Vaše duše su uahnule još nešto... Strpljenja!... Allah će, možda, meni vratiti sve!... On je, uistinu, onaj koji zna, Mudri!"
84 On reče, okrećući se od njih: "Šteta!...O Jusufe!..."
Njegove su oči oslijepile od žalosti i bijaše on obhrvan tugom.
85 Oni rekoše: "Za Allaha! Ti nećeš prestati misliti na Jusufa, sve dok ne propadneš i ne umreš."
86 On kaza: "Ja se ne đalim samo Allahu zbog svoje nesreće i moje žalosti. Ja znam, zaAllaha, nešto što vi ne znate. 87 O moji sinovi Pođite i ne raspitujte se o Jusufu njegovom bratu; ne gubite nadu u Allahovu dobrotu."
88 Oni rekoše: "O veliki Nadstojniče! Nesreća nas je stigla, nas i našu obitelj. Mi donosimo robu male vrijednsati; daj nam punu mjeru žita, daj nam milostinju. Allah nagrađuje onog Ko daje milostinju."
89 On reče: " Ne znate li vi što ste, u svojem neznanju, učinili Jusufu i njegovom bratu?"
90 Oni rekoše: "Nisi li ti Jusuf?"
On odgovori: "Ja sam Jusuf a evo mog brata. Allah nam je podijelio svoju blagonaklonost. Da onaj Ko ga se boji i koji je strpljiv zna da Allah ne propušta dati naknadu onima koji čine dobro."
91 Oni rekoše: "ZaAllaha! Allah tebe pretpostavlja nama! Mi smo počinili grješku."
92 On reče: Nek vam danas ne bude nikakav prijekor dan, nek vam Allah oprosti! On je milostiviji od milosrdnih.
93 Odnesite ovu moju tuniku; stavite je mom ocu na lice; njemu će se povratiti vid; po tome dovedite mi svoje obitelji."
94 Još dok je karavana bila putu njihov otac reče: "Osjećam Jusufov miris; ne ćete li mi reći da bulaznim."
95 Oni rekoše: "Za Allaha! Ti si još u svojoj staroj zabludi."
96 Kad stiže donositelj dobrih vijesti on prilijepi tuniku na Jakubljevo lice; ovome se povrati vid i on kaza: Nisam li vam ja tvrdio da ja znam, od Allaha, ono što vi ne znate?"
97 Oni kazaše: "O, oče naš! Moli, za nas, oprost za naše grijehove; mi smo počinili jedan grijeh."
98 On kaza: "Ja ću, za vas, moliti oprost kod svog Gospodara. On je onaj koji prašta, on je milosrdan."
99 Kad oni užoše kod Jusufa, on primi svog oca i majku govoreći: "Uđite u Egipat s mirom, ako Allah da."
100 On dade svog oca i majku popeti na prijestolje
a njegova braća padoše ničice.
On reče:
"O, moj oče!
Evo objašnjenja mojeg davnašnjeg viđenja;
moj ga je Gospodar ostvario;
on je bio dobar prema meni,
kad mi je dao izići iz zatvora
i da vi dođete iz pustinje,
nakon što je zloduh napravio rasdor
između moje braće i mene.
Moj Gospodar je dobrohotan u svim svojim namjerama;
on je onaj koji zna sve, Mudri!
101 O moj Gospodare! Ti si mi povjerio stanovitu moć i ti se me naučio tumačiti prispodobe, i ti si moj Gospodarar, na ovom i na onom svijetu. Daj da umrem podvrgnut tebi i dodijeli mi da se pridružim pravednima.
102 Evo dakle jednog od opisa kojeg ti otkrivamo a koji se tiče tajne. Ti nisi bio blizu njih kad su se oni složili i kad su smislili svoje poslove.
103 Većina ljudi nisu vjerujući, uzprkos tvojoj gorljivoj žudnji.
104 Ne išći od njih plaću; ovo je samo jedna ponovni Poziv upućen svjetovima.
105 Kolike li Znakove sadržavaju nebesa i zemlja! Ljudi prolaze pokraj njih i okreću se od njih.
106 Većina njih ne vjeruje u Allaha nego mu pridružuje druga božanstva.
107 Jesu li oni sigurni da ih neće stići kazna Allahova? Ili pak da Čas neće stići iznenadno k njima a oni o tome nemaju nikakve svijesti?
108 Reci: "Evo mog puta! Pozivam k Allahu , ja, i oni koji mene slijede, u svoj pronicavosti. Slava Allahu ! Ja nisam u redovima mnogobožaca."
109 Mi nismo poslali prije tebe osim ljudi koji nastanjuju ova mjesta, i koje mi nadahnjujemo.
Ti ljudi ne prolaze li zemljom i ne vide li kakav je bio konac onih koji živješe prije njih?
Da, boravak u budućem životu je bolji za one koji štuju Allaha. Ne rasumijete li vi?
110 Kad su proroci očajavali misleći da su držani za lažljivce, naše im je spasenje stiglo.
Oni koje smo mi htjeli spasiti to su i bili, ali naša strogost ne okreće se od krivaca.
111 Jedno naučavanje namijenjeno ljudima nadarenim rasumom nalazi se u pričama proročkim.
Ovo ovdje nije jedna izmišljena bajka, već potvrda onome što je postojalo prije ovoga; potanko izlaganje o svakoj stvari; Usmjerenje i Milosrđe za pučanstvo koje vjeruje.