Sinoć beže iz planine dođe
Sinoć beže iz planine dođe,
Podaci o tekstu | |
---|---|
Autor | ' |
Naslov | Sinoć beže iz planine dođe |
Podnaslov | |
Iz | |
Izdavač | {{{IZDAVAČ}}} |
Izdanje | |
Vrijeme nastanka | |
Datum izdanja | |
Mjesto izdanja | |
Prevodilac | |
Originalni naslov | |
Originalni podnaslov | |
Originalno mjesto nastanka | {{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}} |
Izvor | Narodno djelo |
Kratak opis | |
Status obrade | |
nepoznat | |
Pažnja: Za ovaj status obrade ne postoji šablon.
| |
Slika | |
nit' dovede konja ni hrtova,
nit' donese sablje o bedrici,
nit' mavena ćurka na ramenu,
ranjen dođe do bijela dvora.
Kako dođe, leže bolovati,
a majka mu rane zavijala,
dovodila od mora hećime,
na hiljade cijene godila.
Al' zaludu, fajde ne bijaše.
Govorila lijepa djevojka:
- O, gospojo, beg Avdina majko,
bi li meni svoga sina dala,
kad bih njemu rane izvidala?
- Bih ga dala i šćerkom te zvala
i u zlato tebe zavijala.
Djevojka je bega liječila,
sretna bila, bega izvidala.
Beg je uze sebi za ljubovcu!