Samoća (Rilke)
Samoća je poput kiše,
Podaci o tekstu | |
---|---|
Autor | Rainer Maria Rilke |
Naslov | Samoća |
Podnaslov | |
Iz | |
Izdavač | |
Izdanje | |
Vrijeme nastanka | |
Datum izdanja | |
Mjesto izdanja | |
Prevodilac | |
Originalni naslov | |
Originalni podnaslov | |
Originalno mjesto nastanka | {{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}} |
Izvor | |
Kratak opis | |
Status obrade | |
Bez izvora | |
Ovome tekstu nedostaje originalni izvor. Ako vam je poznat izvor ovoga teksta, molim vas stavite podatke o izvoru na ovaj članak.
| |
Slika | |
U večeri iz mora se diže,
Iz ravnica pustih i dalekih stiže,
Ide u nebo, gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.
Pada prije nego svjetlost je izašla,
kad ulice se okreću spram zore,
I kad se tijela što nisu ništa našla,
Razočarano dijele puna mora,
I kada ljudi što od mržnje gore,
U postelji jednoj moraju da noće.
Tad dolaze valovi samoće…