Prvo veče
Obrada u toku. Tekst nije kompletno korigovan i moguće je da još uvijek sadrži greške. |
Podaci o tekstu | |
---|---|
Autor | Arthur Rimbaud |
Naslov | Prvo veče |
Podnaslov | |
Iz | |
Izdavač | |
Izdanje | |
Vrijeme nastanka | |
Datum izdanja | |
Mjesto izdanja | |
Prevodilac | |
Originalni naslov | |
Originalni podnaslov | |
Originalno mjesto nastanka | {{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}} |
Izvor | |
Kratak opis | |
Status obrade | |
U obradi | |
Obrada u toku. Tekst nije kompletno korigovan i moguće je da još uvijek sadrži greške.
| |
Slika | |
Prvo veče
urediOna se bila vrlo svukla,
A velika su stabla tu
U prozor zlobno krošnjom tukla,
Da vide nju, da vide nju.
U moju je fotelju sjela,
Radosno ruke sklopi tu,
Ispod golišavog joj tijela
Nožice treptahu na tlu.
Pogledah zračak koji bludi
- Iz krošnje leptirasti let -
U njezin smješak i na grudi,
Ko mušica na ružin cvijet.
Moj poljubac joj nogu dirne.
I kao kaznu za taj grijeh
Čuh zvuke bistre i nemirne,
Kristalno lijep i surov smijeh.
Pod košulju je raširenu
Sakrila noge: "Dosta s tim!"
- Tu prvu smjelost dopuštenu
Kaznila smijehom veselim!
Drhtuljke jadne, oči njene,
Dodirnuh usnom lagahno.
Nježno mi glavu tad okrene:
"Oh! sviđa mi se, sviđa to!
Ali ti moram reći zato..."
Ostatak joj u grudi ja
Sakrih sa poljupcem, i na to
Začuh njen smijeh što znači: da...
Ona se bila vrlo svukla,
A velika stabla tu
U prozor zlobno krošnjom tukla,
Da vide nju, da vide nju.