Obrada u toku. Tekst nije kompletno korigovan i moguće je da još uvijek sadrži greške.
Podaci o tekstu
Autor Arthur Rimbaud
Naslov Prvo veče
Podnaslov
Iz
Izdavač
Izdanje
Vrijeme nastanka
Datum izdanja
Mjesto izdanja
Prevodilac
Originalni naslov
Originalni podnaslov
Originalno mjesto nastanka {{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}}
Izvor
Kratak opis
Članak na Wikipediji
Status obrade
U obradi
Obrada u toku. Tekst nije kompletno korigovan i moguće je da još uvijek sadrži greške.

Slika
[[Datoteka:|180px]]

Prvo veče

uredi

Ona se bila vrlo svukla,

A velika su stabla tu

U prozor zlobno krošnjom tukla,

Da vide nju, da vide nju.


U moju je fotelju sjela,

Radosno ruke sklopi tu,

Ispod golišavog joj tijela

Nožice treptahu na tlu.


Pogledah zračak koji bludi

- Iz krošnje leptirasti let -

U njezin smješak i na grudi,

Ko mušica na ružin cvijet.


Moj poljubac joj nogu dirne.

I kao kaznu za taj grijeh

Čuh zvuke bistre i nemirne,

Kristalno lijep i surov smijeh.


Pod košulju je raširenu

Sakrila noge: "Dosta s tim!"

- Tu prvu smjelost dopuštenu

Kaznila smijehom veselim!


Drhtuljke jadne, oči njene,

Dodirnuh usnom lagahno.

Nježno mi glavu tad okrene:

"Oh! sviđa mi se, sviđa to!


Ali ti moram reći zato..."

Ostatak joj u grudi ja

Sakrih sa poljupcem, i na to

Začuh njen smijeh što znači: da...


Ona se bila vrlo svukla,

A velika stabla tu

U prozor zlobno krošnjom tukla,

Da vide nju, da vide nju.