Pozdrav domovini


Zbogom! Zbogom! - Rodni žali

Podaci o tekstu
Autor Lord Byron
Naslov Pozdrav domovini
Podnaslov
Iz
Izdavač {{{IZDAVAČ}}}
Izdanje
Vrijeme nastanka
Datum izdanja
Mjesto izdanja
Prevodilac
Originalni naslov
Originalni podnaslov
Originalno mjesto nastanka {{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}}
Izvor
Kratak opis
Članak na Wikipediji
Status obrade
Bez izvora
Ovome tekstu nedostaje originalni izvor. Ako vam je poznat izvor ovoga teksta, molim vas stavite podatke o izvoru na ovaj članak.

Slika
[[Datoteka:|180px]]

Već s' otimlju oku mom;

Vjetar huče, rču vali,

A galebi grakću k tom.

Ono sunce gdje zapada,

Tamo je i nama poć';

Teb' i njemu s Bogom sada,

Domovino - laku noć!


Jutrom će se sunce popet

Iznovice nad taj svijet,

Ja ću more, nebo opet,

Ali tebe neću zrijet.

Kuća pusta ostala mi,

Tužno, tamno sve u njoj,

Drač joj raste po stijenami,

Pas pri vratih cvili moj.


"Hodi amo, moje dijete!

A što plačeš tako - što?

Valjda što nam vali prijete,

Il bjesnilo bure ha!

Ne boj mi se, utri oko,

Jer nam brod je, lak mu kret,

l najbrži jedva soko

Natkrilio bi mu let!"


"Nek se vali s vjetri taru.

Njih zaista nij' me strah,

Druga ali, gospodaru,

Bol mi ote srcu mah.

Spominjem se od Ijubavi

Svoje majke, oca svog,

Kano što ja njih ostavih,

Ostavit će mene Bog!


Otac, kano na rastanku,

Odoljet će jadu svom;

Ali majka i u sanku

Uzdisat će, znam, za mnom!

"Neka, neka, dijete moje

Doliči ti suza ta,

Da su meni ćuti tvoje,

Plako možda bih i ja.


Hodi amo, moj junače!

Zašto si mi tako blijed,

Zar već Francez na te skače,

Il te plaši bure jed?"

"Strahom mi se duh ne bavi,

Gospodaru, nijesam plah,

Al ženu si da ostavih,

Ta me miso muči, ta!


Ona s djecom stan imade

Tamo blizu doma tvog;

Sto joj tužna reći znade,

Kad zazovu oca svog?"

"Neka, neka, moj junače!

Pravedna ti bol je ta,

Ali ja sam ćudi jače,

Ne tugujem s takvog šta.


Jer ko da se poda kini

Rad ikoje žene tu,

Kad iza nas lako ini

Utješit će svaku nju.

Meni nije ničeg žao,

Nit se ičeg ja bojim,

Zalim samo da sam stao

Ne žaliti ni za čim.


Samac ja sam, sam do Boga

Sad na svijetu: ko je kriv,

Da ne marim ni za koga,

Kad ni za me niko živ?

Naviko na tuđu hranu,

Znam da bi me za koj' čas

Da se vratim k svomu stanu

Ugrizao i moj pas.


Zato lađo, moje blago,

U tebi mi nade sve,

Nosi mene kud ti drago,

Samo natrag doma ne!

Zdravo, zdravo, vode sinje,

A budem li i vas proć',

Zdravo, hridi i pustinje,

Domovino laku noć!"