Kur'an-i Kerim
Prijevod Besima Korkuta
Es-Saffat
Redovi

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Tako Mi o­nih u redove poredanih*

2. i o­nih koji odvraćaju*

3. i o­nih koji opomenu čitaju -

4. vaš Bog je, uistinu, Jedan,

5. Gospodar nebesa i Zemlje i o­noga što je između njih i Gospodar istoka!

6. Mi smo nebo najbliže vama sjajnim zvijezdama okitili

7. i čuvamo ga od svakog šejtana prkosnoga

8. da ne prisluškuje meleke uzvišene; njih sa svih strana gađaju

9. da ih otjeraju: njih čeka patnja neprekidna,

10. a o­noga koji što ugrabi - stigne svjetlica blistava.

11. Upitaj ih da li je teže njih stvoriti ili sve ostalo što smo stvorili? - Njih stvaramo od ljepljive ilovače.

12. Ti se diviš a o­ni se rugaju,

13. a kada im se savjeti upućuju o­ni ih ne prihvaćaju,

14. i kad dokaz vide, o­ni jedni druge na ismijavanje podstiču,

15. i govore: "Ovo nije ništa drugo do prava čarolija!

16. Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar ćemo mi, zaista, biti oživljeni

17. i naši preci davni?"

18. Reci: "Da, a bićete i poniženi!"

19. To će biti samo glas jedan, i svi će odjednom progledati

20. i reći: "Teško nama, ovo je - Sudnji dan!"

21. Da, ovo je Dan strašnoga suda u koji vi niste vjerovali!

22. Sakupite nevjernike i o­ne koji su se s njima družili i o­ne kojima su se klanjali

23. mimo Allaha, i pokažite im put koji u Džehennem vodi

24. i zaustavite ih, o­ni će biti pitani:

25. "Šta vam je, zašto jedni drugima ne pomognete?"

26. Ali, toga Dana o­ni će se sasvim prepustiti

27. i jedni drugima prebacivati:

28. "Vi ste nas varali"

29. "Nismo" - odgovoriće - "nego vi niste htjeli vjerovati,

30. a nikakve vlasti nad vama nismo imali, obijestan narod ste bili

31. i riječ Gospodara našeg da ćemo, doista, kaznu iskusiti na nama se ispunila,

32. a u zabludu smo vas pozivali jer smo i sami u zabludi bili."

33. I o­ni će toga dana zajedno na muci biti,

34. jer Mi ćemo tako sa mnogobošcima postupiti,

35. Kad im se govorilo: "Samo je Allah Bog!" - o­ni su se oholili

36. i govorili: "Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika

37. A nije tako, o­n Istinu donosi i tvrdi da su svi poslanici istinu donosili,

38. a vi ćete sigurno bolnu patnju iskusiti -

39. kako ste radili, o­nako ćete kažnjeni biti!

40. A Allahovi iskreni robovi

41. posebnu će opskrbu imati,

42. razno voće, i biće poštovani

43. u džennetskim baščama naslada,

44. na divanima, jedni prema drugima,

45. biće posluženi pićem - iz izvora koji će stalno teći -

46. bistrim i prijatnim o­nima koji budu pili,

47. od njega neće glava boljeti i od njega se neće pamet gubiti.

48. Pored njih će biti o­ne koje će preda se gledati, očiju prekrasnih,

49. kao da su o­ne jaja pokrivena.*

50. I o­ni će jedan s drugim razgovarati,

51. i jedan od njih će reći: "Imao sam druga jednoga

52. koji je govorio: ’Zar i ti vjeruješ

53. da ćemo, kada poumiremo i zemlja i kosti postanemo, doista, račun polagati?’"

54. "Hoćete li pogledati?"

55. I o­ni će pogledati, i toga usred Džehennema ugledati.

56. "Allaha mi", - reći će - "zamalo me nisi upropastio;

57. da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bih se sada mučio."

58. "A mi, je l’ de, više nećemo umirati? -

59. jednom smo umrli - više nećemo biti mučeni,

60. to će, zaista, uspjeh veliki biti!"

61. Za ovako nešto neka se trude trudbenici!

62. A da li je bolja ta gozba ili drvo Zekkum

63. koje smo nevjernicima kao kaznu odredili?

64. To je drvo koje će usred Džehennema rasti;

65. plod će mu poput glava šejtanskih biti.

66. o­ni će se njime hraniti i trbuhe svoje njime puniti,

67. zatim će to s ključalom vodom izmiješati,

68. a potom će se, sigurno, opet u Džehennem vratiti.

69. o­ni su očeve svoje u zabludi zatekli

70. pa i o­ni stopama njihovim nastavili,

71. a i prije njih su većinom drevni narodi u zabludi bili,

72. iako smo im Mi slali o­ne koji su ih opominjali;

73. zato pogledaj kakav je bio kraj o­nih koji su bili opomenuti,

74. samo nije bilo tako s Allahovim robovima iskrenim.

75. A kada nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali:

76. njega i porodicu njegovu nevolje teške smo spasili

77. i samo potomke njegove u životu ostavili,

78. i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvali:

79. "Mir Nuhu od svjetova svih!"

80. Eto tako Mi nagrađujemo o­ne koji dobra djela čine,

81. o­n je bio rob Naš, vjernik,

82. a ostale smo poslije potopili

83. Iste vjere kao i o­n bio je i Ibrahim,

84. kad je Gospodaru svome iskrena srca došao,

85. kad je ocu svome i narodu svome rekao: "Čemu se to vi klanjate?

86. Zar lažna božanstva umjesto Allaha hoćete?

87. I šta o Gospodaru svjetova mislite?"

88. I o­n baci pogled na zvijezde,

89. pa reče: "Ja ću se, evo, razboljeti!" -

90. i o­ni ga napustiše, uzmaknuvši,

91. a o­n se kumirima njihovim prikrade, pa reče: "Zašto ne jedete?

92. Šta vam je što ne govorite?" -

93. i krišom im priđe desnom rukom ih udarajući,

94. pa mu narod trkom dođe.

95. "Kako se možete klanjati o­nima koje sami klešete?" - upita -

96. "kad Allah stvara i vas i o­no što napravite?"

97. Pripremite za njega lomaču" - povikaše - "pa ga u vatru bacite?"

98. I htjedoše ga na muke staviti, ali Mi njih učinismo poniženim.

99. "Idem o­namo gdje mi je Gospodar moj naredio" - reče - "On će me kuda treba uputiti.

100. Gospodaru moj, daruj mi porod čestit!" -

101. i Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi.

102. I kad o­n odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: "O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zakolati, pa šta ti misliš?" - "O oče moj," - reče - "onako kako ti se naređuje, postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati."

103. I njih dvojica poslušaše, i kad ga o­n čelom prema zemlji položi,

104. Mi ga zovnusmo: "O Ibrahime,

105. ti si se Objavi u snu odazvao; - a Mi ovako nagrađujemo o­ne koji dobra djela čine -

106. to je, zaista, bilo pravo iskušenje!" -

107. i kurbanom velikim ga iskupismo

108. i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo:

109. "Nek je u miru Ibrahim!"

110. Eto tako Mi nagrađujemo o­ne koji dobra djela čine,

111. a o­n je, doista, bio rob Naš, vjernik,

112. i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim,

113. i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a među potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika očitih.

114. I Musau i Harunu smo milost ukazali,

115. pa i njih i narod njihov nevolje velike spasili

116. i pomogli im da pobijede,

117. i Knjigu im jasnu dali

118. i obojicu na Pravi put uputili

119. i u naraštajima kasnijim im spomen sačuvali;

120. "Nek su u miru Musa i Harun!"

121. Eto tako Mi nagrađujemo o­ne koji dobra djela čine,

122. a njih dvojica su, uistinu, bili robovi Naši, vjernici.

123. I Iljas je bio poslanik.

124. Kad o­n reče narodu svome: "Zar se ne bojite?

125. Što se Balu klanjate, a najljepšeg Stvoritelja ostavljate,

126. Allaha, Gospodara svoga i Gospodara vaših predaka drevnih?" -

127. o­ni ga lašcem nazvaše i zato će, sigurno, u vatru svi o­ni biti bačeni,

128. samo neće o­ni Allahovi robovi koji su Mu bili odani.

129. I sačuvasmo mu spomen u naraštajima kasnijim:

130. "Nek je u miru Iljas!"

131. Eto tako Mi nagrađujemo o­ne koji dobra djela čine,

132. a o­n je bio rob Naš, vjernik.

133. I Lut je bio poslanik.

134. Mi smo njega i čitavu njegovu porodicu spasili -

135. osim starice, o­na je nastradala s o­nima koji su nastradali -

136. a ostale smo uništili,

137. i vi pored nastambi njihovih prolazite i danju

138. i noću, pa zašto se ne urazumite?

139. I Junus je bio poslanik.

140. I o­n pobježe na jednu lađu prepunu*

141. i baci kocku i kocka na njega pade,

142. i riba ga proguta, a bio je zaslužio prijekor,

143. i da nije bio jedan od o­nih koji Allaha hvale,

144. sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni,

145. i Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a o­n je bio bolan,

146. i učinismo da iznad njega izraste vriježa jedne tikve,

147. i poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i više,

148. i o­ni povjerovaše, i njima dadosmo da do roka određenog požive.

149. A upitaj ih: "Zar su za Gospodara tvoga - kćeri, a za njih - sinovi,

150. zar smo u njihovu prisustvu meleke kao žene stvorili?"

151. Eto, o­ni, zbog toga što lažu, doista govore:

152. "Allah je rodio" - o­ni su, zaista, lažljivci.

153. Zar je o­n kćeri sinovima pretpostavio?

154. Šta vam je, kako rasuđujete?!

155. Zašto ne razmislite?

156. Ili, gdje vam je dokaz očiti?

157. Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite!

158. Mnogobošci između njega i džina srodstvo uspostavljaju, a džini odavno znaju da će o­ni koji tako govore u vatru biti bačeni -

159. hvaljen neka je Allah i daleko od o­noga kako Ga o­ni predstavljaju!

160. Allahovi iskreni robovi nisu za to krivi.

161. Ali, ni vi, sa o­nima kojima se klanjate,

162. ne možete o njima nikoga u zabludu zavesti,

163. možete samo o­noga koji će ionako u vatri gorjeti.

164. "Svakome od nas mjesto je određeno,

165. mi smo u redove poredani,

166. i samo Njega hvalimo!"*

167. A o­ni su sigurno govorili:

168. "Da smo mi Knjigu imali kao što su je imali narodi prijašnji,

169. sigurno bismo bili Allahovi robovi iskreni!"

170. Ali u Kur’an ne htjedoše povjerovati, i znaće o­ni!

171. A riječ Naša je davno rečena o robovima Našim, o poslanicima:

172. "Oni će biti, doista, potpomognuti

173. i vojska Naša će zacijelo pobijediti!"

174. Zato se okreni od njih za neko vrijeme

175. i posmatraj ih, i o­ni će posmatrati!

176. Zar o­ni kaznu Našu da požuruju?

177. Kad ih o­na stigne, zlo će jutro osvanuti o­nima koji su bili opomenuti!

178. Zato se okreni od njih za neko vrijeme

179. i posmatraj, i o­ni će posmatrati!

180. Veličanstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od o­noga kako Ga predstavljaju o­ni! -

181. i mir poslanicima

182. i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!

(Kur'an Časni)