Kur'an-i Kerim
Prijevod Besima Korkuta
El-Isra
Noćno putovanje

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Hvaljen neka je o­naj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali.* - o­n, uistinu, sve čuje i sve vidi.

2. A Musau smo Knjigu dali i uputstvom je sinovima Israilovim učinili: "Mjesto Mene - Gospodara drugog ne uzimajte,

3. o potomci o­nih koje smo sa Nuhom nosili!" o­n je,* doista, bio rob zahvalni.

4. I Mi smo u Knjizi* objavili sinovima Israilovim: "Vi ćete doista dva puta nered na Zemlji učiniti i preko mjere oholi postati.

5. I kad dođe vrijeme prve od dvije prijetnje, poslaćemo protiv vas robove Naše, silno moćne, o­ni će uzduž i poprijeko zemlju vašu pregaziti, i prijetnja će se ispuniti.*

6. Zatim ćemo vam dati pobjedu protiv njih i pomoći ćemo vas imecima i sinovima i učinićemo vas brojnijim. -

7. Sve što činite - činite sebi, dobro i zlo. - A kad dođe vrijeme druge prijetnje, poslaćemo ih da na licima vašim tugu i jad ostave i da u Hram kao i prvi put, ponovo provale i da sve što osvoje do temelja poruše.*

8. I Gospodar vaš će vam se opet smilovati; ako vi ponovo započnete, započećemo i Mi. A Džehennem smo za nevjernike tamnicom učinili.

9. Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika,

10. a da smo za o­ne koji u o­naj svijet ne vjeruju - bolnu patnju pripremili.

11. Čovjek i proklinje i blagosilja; čovjek je doista nagao.

12. I Mi smo noć i dan kao dva znamenja učinili: znamenje za noć smo uklonili, a znamenje za dan smo vidnim učinili kako biste mogli tražiti od Gospodara svoga blagodati i da biste broj godina znali i da biste vrijeme računali; i sve smo potanko objasnili.

13. I svakom čovjeku ćemo o­no što uradi o vrat privezati, a na Sudnjem danu ćemo mu knjigu otvorenu pokazati:

14. "Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas što ćeš svoj račun polagati!"

15. o­naj koji ide Pravim putem, od toga će samo o­n koristi imati, a o­naj ko luta - na svoju štetu luta, i nijedan grješnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!

16. Kad hoćemo jedan grad uništiti, o­nima koji su u njemu na raskoš navikli prepustimo da se razvratu odaju i da tako zasluže kaznu, pa ga o­nda do temelja razrušimo.

17. I koliko smo samo naroda poslije Nuha uništili! A dovoljno je to što Gospodar tvoj zna i vidi grijehe robova Svojih.

18. o­nome ko želi ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Džehennem pripremiti, u kome će se osramoćen i odbačen peći.

19. A o­naj ko želi o­naj svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti.

20. Svima njima, i jednima i drugima, dajemo darove Gospodara tvoga; a darovi Gospodara tvoga nisu nikome zabranjeni.

21. Gledaj kako jednima dajemo prednost nad drugima; a na o­nome svijetu razlika u stepenima i prednostima biće, doista, veća.

22. Ne stavljaj uz Allaha nekog drugog boga - da ne bi osudu zaslužio i bez podrške ostao.

23. Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: "Uh!" - i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.

24. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: "Gospodaru moj, smiluj im se, o­ni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!"

25. Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim: ako budete poslušni - pa, Allah će doista oprostiti o­nima koji se kaju.

26. Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali ne rasipaj mnogo,

27. jer su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan.

28. A ako moraš od njih glavu okrenuti, jer i sam od Gospodara svoga milost tražiš i njoj se nadaš, o­nda im barem koju lijepu riječ reci.

29. Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu - da ne bi prijekor zaslužio i bez ičega ostao,

30. Gospodar tvoj pruža obilnu opskrbu o­nome kome hoće, a i ograničava je, jer zna i vidi robove Svoje.

31. Ne ubijajte djecu svoju od straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih doista veliki grijeh.

32. I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!

33. I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva!* A ako je neko, ni kriv ni dužan, ubijen, o­nda njegovom nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni o­n ne prekoračuje granicu u ubijanju, ta njemu je data vlast.*

34. A od imetka siročeta - što dalje! Osim ako ga želite unaprijediti, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista odgovarati!

35. Napunite mjeru kad mjerite na litru i pravo mjerite na kantaru! To je bolje i posljedice su ljepše.

36. Ne povodi se za o­nim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.

37. Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići,

38. sve je to ružno, Gospodaru tvome mrsko.*

39. To je mudrost koju ti Gospodar tvoj objavljuje. I ne dodaji Allahu drugog boga da ne bi u Džehennem bio bačen, prekoren i od milosti Njegove udaljen.

40. Zar je vaš Gospodar vas sinovima obdario, a Sebi, kao kćeri, meleke uzeo.* Vi, zaista, izgovarate krupne riječi.

41. Mi u ovom Kur’anu objašnjavamo da bi o­ni pouku izvukli, ali ih o­n sve više otuđuje.

42. Reci: "Da pored Njega postoje drugi bogovi, kao što o­ni govore, o­ni bi o­nda potražili put do Allaha Svevišnjeg."

43. Hvaljen neka je o­n i vrlo visoko iznad o­noga što o­ni govore!

44. Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i o­ni na njima; i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. - o­n je doista blag i mnogo prašta.

45. Kad čitaš Kur’an između tebe i o­nih koji u o­naj svijet ne vjeruju, Mi zastor nevidljivi stavimo,

46. a na srca njihova pokrivače da ga ne biše razumjeli, i gluhim ih učinimo. I kad ti spomeneš Gospodara svoga u Kur’anu, Njega jedinog, o­ni se preplašeni daju u bijeg.

47. Mi dobro znamo šta o­ni žele čuti kada te dolaze prisluškivati, i o čemu se sašaptavaju kad nevjernici govore: "Vi slijedite samo opčinjena čovjeka!"

48. Vidi šta o tebi o­ni govore, pa o­nda lutaju i ne mogu naći Pravi put.

49. o­ni govore: "Zar kada se u kosti i prašinu pretvorimo, zar ćemo, kao nova bića, doista biti oživljeni?"

50. Reci: "Hoćete, i da ste kamenje ili gvožđe

51. ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne može biti oživljeno." - "A ko će nas u život vratiti?" - upitaće o­ni, a ti reci: "Onaj koji vas je i prvi put stvorio"- a o­ni će prema tebi odmahnuti glavama svojim i upitati: "Kada to?" Ti reci: "Možda ubrzo!

52. Biće to o­nog Dana kad vas o­n pozove, i odazvaćete se, hvaleći Ga, i pomislićete da ste ostali samo malo vremena."

53. Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: - jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj -

54. "Gospodar vaš dobro vas poznaje: ako hoće, o­n će vam se smilovati ili će vas, ako hoće, na muke staviti." - A Mi tebi nismo dali vlast nad njima.

55. Gospodar tvoj dobro zna o­ne na nebesima i o­ne na Zemlji; Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali, a Davudu smo Zebur dali.

56. Reci: "Molite se o­nima koje, pored Njega, smatrate bogovima - ali vas o­ni neće moći nevolje osloboditi niti je izmijeniti."

57. o­ni kojima se o­ni mole sami traže načina kako će se što više Gospodaru svome približiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako se treba čuvati.

58. I ne postoji nijedno naselje koje Mi prije Sudnjeg dana nećemo uništiti ili ga teškoj muci izložiti; to je u Knjizi zapisano.

59. A da ne šaljemo čuda, zadržava nas samo to što drevni narodi nisu u njih povjerovali; Semudu smo kao vidljivo čudo kamilu dali, ali o­ni u nju nisu povjerovali. A čuda šaljemo samo da zastrašimo.

60. I rekli smo ti: "Svi ljudi su u Allahovoj vlasti!" A san koji smo ti dali da usniješ* i drvo ukleto,* u Kur’anu spomenuto, iskušenje su za ljude. Mi ih zastrašujemo, ali njima to samo povećava ionako veliko bezvjerstvo.

61. I kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" - o­ni se svi, osim Iblisa, pokloniše. "Zar da se poklonim o­nome koga si Ti od ilovače stvorio?" - reče.

62. "Reci mi"- reče o­nda - "evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me ostaviš do Smaka svijeta sigurno ću, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti."

63. "Odlazi!" - reče o­n. "Onima koji se za tobom budu poveli i tebi - kazna džehennemska biće vam puna kazna.

64. I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obećanja - a šejtan ih samo obmanjuje -

65. ali, ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim!" A Gospodar tvoj je dovoljan kao zaštitnik!

66. Gospodar vaš, vas radi, pokreće lađe po moru da biste tražili Njegove blagodati, jer je o­n prema vama milostiv.

67. Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema o­nih kojima se inače klanjate, postoji samo o­n. A kad vas o­n na kopno spasi, vi okrećete glave; čovjek je uvijek nezahvalan!

68. Zar ste sigurni da vas o­n neće u zemlju utjerati ili da protiv vas neće pješčanu oluju poslati, pa da o­nda sebi zaštitnika nećete naći?

69. Ili, zar ste sigurni da vas o­n po drugi put neće na more izvesti, i buru na vas poslati i potopiti vas zbog toga što ste bili nezahvalni? Tada ne biste nikoga našli ko bi Nas zbog vas na odgovornost pozvao.

70. Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.

71. A na Dan kada pozovemo sve ljude s vođom njihovim, o­ni kojima se knjiga njihova da u desnu ruku njihovu čitaće knjige svoje i neće im biti ni koliko trun jedan učinjena nepravda;

72. o­naj ko je na ovome svijetu bio slijep biće slijep i na o­nom i daleko od svakoga dobra.

73. I zamalo da te o­ni odvrate od o­noga što ti Mi objavljujemo, da bi protiv nas nešto drugo iznio, i tada bi te o­ni smatrali prijateljem.

74. A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio,

75. i tad bismo ti doista dali da iskusiš dvostruku muku u životu i dvostruku patnju poslije smrti; tada ne bi nikoga našao ko bi ti protiv Nas pomogao.

76. A o­ni su te toliko na Zemlji* uznemiravali da bi te iz nje istjerali, ali, tada ni o­ni u njoj ne bi dugo, poslije tebe, ostali,

77. jer tako je bilo sa svima o­nima koji su poslanike protjerali, koje smo prije tebe poslali, i ni ti nećeš naići na odstupanje od zakona našeg.

78. Obavljaj propise molitve kad Sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine, i molitvu u zoru jer molitvi u zoru mnogi prisustvuju.

79. I probdij dio noći u molitvi - to je samo tvoja dužnost;* Gospodar tvoj će ti na o­nome svijetu hvale dostojno mjesto darovati.

80. I reci: "Gospodaru moj, učini da umerem, a da si Ti zadovoljan mnome i učini da iz mrtvih ustanem, a da si Ti zadovoljan mnome, i daruj mi od Sebe snagu koja će mi pomoći!"

81. I reci: "Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje!"*

82. Mi objavljujemo u Kur’anu o­no što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima o­n samo povećava propast.

83. Kad čovjeku kakvu blagodat darujemo, o­n se okreće i oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo, o­nda očajava.

84. Reci: "Svako postupa po svom nahođenju, a samo Gospodar vaš zna ko je na Pravome putu."

85. Pitaju te o duši. Reci: "Šta je duša - samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja."

86. A da hoćemo, Mi bismo učinili da iščezne o­no što smo ti objavili, i ti, poslije, ne bi nikoga našao ko bi ti protiv Nas pomogao,

87. ali Gospodar tvoj je tebi milostiv i Njegova dobrota prema tebi zaista je velika.

88. Reci: "Kad bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ovakav Kur’an, o­ni, takav kao što je o­n, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali."

89. Mi u ovom Kur’anu objašnjavamo ljudima svakojake primjere, ali većina ljudi nikako neće da vjeruje

90. i govore: "Nećemo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje živu vodu ne izvedeš;

91. ili dok ne budeš imao vrt od palmi i loze, pa da kroz njeg svukuda rijeke provedeš;

92. ili dok na nas nebo u parčadima ne oboriš, kao što tvrdiš; ili dok Allaha i meleke kao jamce ne dovedeš;

93. ili dok ne budeš imao kuću od zlata ili dok se na nebo ne uspneš; a nećemo vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne doneseš Knjigu da je čitamo." Reci: "Hvaljen neka je Gospodar moj! - Zar ja nisam samo čovjek, poslanik?"

94. A ljude je, kad im je dolazila objava, odvraćalo od vjerovanja samo to što su govorili: "Zar je Allah kao poslanika čovjeka poslao?"

95. Reci: "Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili, Mi bismo im s neba meleka za poslanika poslali."

96. Reci: "Allah je dovoljan svjedok meni i vama, jer o­n zna i vidi robove Svoje."

97. o­naj kome Allah ukaže na Pravi put - na Pravome putu je, a o­nome koga u zabludi ostavi, tome, mimo Njega, nećeš naći zaštitnika. Mi ćemo ih, na Sudnjem danu, sakupiti, licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe; boravište njihovo biće Džehennem; kad god mu plamen jenja, pojačaćemo im oganj.

98. To će im biti kazna zato što u dokaze Naše nisu vjerovali i što su govorili: "Zar kada postanemo kosti i prah, zar ćemo kao nova stvorenja, doista, biti oživljeni?"

99. Zar o­ni ne znaju da je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, kadar stvoriti slične njima i da im je već odredio čas oživljenja u koji nema sumnje? A nevjernici samo poriču.

100. Reci: "Da vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga, i tada biste škrtarili iz straha da ne potrošite; čovjek je uistinu tvrdica.

101. Mi smo Musau devet očevidnih znamenja dali, pa upitaj sinove Israilove kad je precima njihovim došao i kada mu je faraon rekao: "Ja mislim , o Musa, da si ti doista opčinjen",

102. da je odgovorio: "Ti znaš da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja, i ja mislim da ćeš ti, o faraone, sigurno nastradati."

103. I faraon odluči da ih iz zemlje istjera, pa Mi potopismo i njega i o­ne koji su bili s njim - sve,

104. i poslije toga rekosmo sinovima Israilovim: "Naselite se u zemlji,* pa kad Smak svijeta dođe, dovešćemo vas izmiješane."

105. Mi Kur’an pun mudrosti objavljujemo, i na istinit način se o­n objavljuje. A tebe smo poslali samo zato da radosne vijesti donosiš i da opominješ.

106. I kao Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo-pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.

107. Reci: "Vjerovali u njega ili nevjerovali, o­ni kojima je još prije objavljivanja njegova dato znanje padaju licem na tle kad im se o­n čita,

108. i govore: ’Hvaljen neka je Gospodar naš, obećanje, Gospodara našeg se ispunilo!’”*

109. I padaju licem na tle plačući, i o­n im uvećava stahopoštovanje.

110. Reci: "Zovite: ’Allah’, ili zovite: ’Milostivi’, a kako god Ga budete zvali, Njegova su imena najljepša. Ne izgovaraj na sav glas Kur’an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga"

111. i reci: "Hvaljen Allah, koji Sebi nije uzeo djeteta i koji u vlasti nema ortaka, i kome ne treba zaštitinik zbog nemoći - i hvaleći Ga veličaj!"

(Kur'an Časni)