Deklaracija drugog zasjedanja AVNOJ-a

DEKLARACIJA DRUGOG ZASEDANJA ANTIFAŠISTIČKOG
VEĆA NARODNOG OSLOBOĐENJA JUGOSLAVIJE
Jajce, 29. studenog 1943.

Tijekom dvije i po godine neprekidne narodno-oslobodilačke borbe protiv okupatora i njegovih pomagača, narodi Jugoslavije postigli su krupne i odlučujuće uspjehe kako u unutrašnje-političkom, tako iu vanjsko-političkom pogledu. Poslije svakog neprijateljskog pokušaja da razbije našu Narodno oslobodilačku vojsku, naša se vojna sila povećavala, iznutra učvršćivala i vojno-stručno podizala. Što se neprijatelj više trudio da uguši oslobodilački pokret naših naroda, to su čvršće narodne mase zbijale u tom pokretu oko Vrhovnog štaba i proslavljenog narodnog vođe druga Tita oko Antifašističkog I veća narodnog oslobođenja Jugoslavije i oko nacionalnih političkih predstavnika pojedinih naroda Jugoslavije. Stalno se povećavala naša oslobođena teritorija, rasle su naše materijalne rezerve i povećavali izvori za opskrbu za našu Narodno-oslobodilačku vojsku i stanovništvo.

Uporedo s tim razvijali su organi narodne vlasti i razni gospodarski i upravni organi u službi te vlasti.

Priznanje krupnih uspjeha naše narodno-oslobodilačke borbe u inozemstvu s jedne strane, as druge strane potpuno razotkrivanje izdajničke uloge izbjegličke jugoslavenske »vlade« postavili su pred rukovodeće organe našeg Narodno-oslobodilačkog pokreta potpuno nove zadatke. Nastala je potreba da se svi ti uspjesi sistematski učvrste i iskoriste za dalje uspješno vođenje naše narodno-oslobodilačke borbe.

U vezi s tim činjenicama Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije, na svom Drugom zasjedanju održanom 29. studenog 1943. godine

Konstatuje

I
1. Dvije i pol godine naše narodno-oslobodilačke borbe dokazale su čitavom svijetu da su narodne mase Jugoslavije odlučno krenule putem oružanog otpora protiv okupatora, putem koji je našim narodima pokazala Komunistička partija Jugoslavije i kojima su zajedno s njom išle sve istinske rodoljubive snage i političke skupine naših naroda. Ogromna većina narodnih masa Jugoslavije svrstala se u narodno-oslobodilačke redove i aktivno poduprla svoju Narodno-oslobodilačku vojsku. Zajedno s tim masama aktivno su sudjelovali u narodno-oslobodilačkom pokretu i njegovim organima svi rodoljubivi pošteni funkcioneri iz svih političkih stranaka i skupina i domoljubivih organizacija. Sve to podjednako vrijedi za sve narode Jugoslavije. Svojom akiivnošću u Narodnoosiobodilačkom pokretu narodne mase Jugoslavije su otvoreno i glasno izrazile svoj protest protiv izdajnika, reakcionara i špekulanata u zemlji i inozemstvu, koji su se nasiljem i prijevarom držali na vlasti u staroj Jugoslaviji, pa sada ponovo pokušavaju - opirući se najreakcionarnije krugove - da se dočepaju vlasti pomoću izdaje, prijevare i špekulacije. Ali svi ti pokušaji ne mogu sakriti činjenicu, da je u toku narodno-oslobodilačke borbe stvoren potpuno nov odnos političkih snaga u našoj zemlji, te da mora također iu njezinoj upravi i državnom vocstvom taj novi odnos i snaga biti na odgovarajući način izražen.

2. Jedan od najvećih izvora snaga naše narodno-oslobodilačke borbe jeste činjenica, da su jedinstveni Narodno-oslobodilački pokret naroda Jugoslavije i njegova Narodno-oslobodilačka vojska izrasli iz oslobodilačkih pokreta svih naših naroda. Narodima Jugoslavije za njihovu borbu protiv okupatora nisu bili potrebni prethodni sporazumi o ravnopravnosti itd.. Oni su se latili oružja, počeli oslobađati svoju zemlju i time sebi ne samo stekli, nego i osigurali pravo na samoodređenje, uključujući pravo na odcjepljenje ili ujedinjenje s drugim narodima. Sve snage koje sudjeluju u Narodno-oslobodilačkom pokretu od prvog dana priznaju našim narodima sva ta prava. I baš zbog toga, narodi Jugoslavije još su se tješnje povezali u zajedničkoj borbi. Kroz dvije i po godine herojske borbe protiv okupatora i njegovih pomagača u narodnim masama Jugoslavije skršeni su ostaci velikosrpske hegemonističke politike, razbijeni su pokušaji da se u naše narode ubaci međusobna mržnja i nesloga, a istovremeno su poraženi i ostaci reakcionarnog separatizma. Time su stvoreni ne samo materijalni opštepolitičko nego i svi moralni uvjeti za stvaranje buduće bratske, demokratske, federativne zajednice naših naroda, nove Jugoslavije, izgrađene na ravnopravnosti njezinih naroda. I zbog toga, upravo danas, kada stoje pred konačnim istjerivanjem okupatora iz svoje zemlje, narodi Jugoslavije opravdano zahtijevaju da se uspostavi takvo državno vocstvom, koje će i po svom sastavu i po svom programu biti jemstvo da će svim narodima Jugoslavije u federativnoj Jugoslaviji biti i stvarno osigurana istinska ravnopravnost.

3. Uspjesi naše narodno-oslobodilačke borbe pronijeli su slavu naših naroda po čitavom svijetu, razbili su lažne pretstave koje su posijali neprijatelji naših naroda i snažno učvrstili međunarodne političke pozicije Jugoslavije i njenih naroda. Veliki udio naših naroda u općoj borbi protiv fašističkih osvajača danas je već priznat od svih snaga antihitlerovskog bloka. Ali to nije dovoljno. Narodi Jugoslavije s pravom traže od Saveznika i svih svojih prijatelja da bude priznata ne samo njihova borba protiv okupatora, nego i njihova slobodna demokratska volja. Narodi Jugoslavije s pravom traže da bude ukinuta potpora koja se u inozemstvu donekle još daje izdajničkoj, izbjegličkoj jugoslavenskoj »vladi« i kliki oko nje. U isto vrijeme narodi Jugoslavije s pravom zahtijevaju da organi njihove narodne vlasti, iznikli iz dosadašnje borbe, budu u inozemstvu priznati i poštovani.

4. Dok su narodi Jugoslavije dvije i po godine svojom krvlju natapali tlo svoje domovine, da bi je oslobodili od mrskog osvajača, reakcionarna izbjeglička klika u inozemstvu, koja se naziva »jugoslavenskom vladom«, uradila je sve što je mogla da bi istrgla oružje iz ruku naših naroda. Lažima i klevetama zavaravala je inozemstvo, pokušavala skrije pravu volju naroda Jugoslavije, pokušavala spriječiti svaku pomoć slobodoljubivih zemalja našim narodima. Lažima i klevetama pokušavala je da skrene naše narode sa puta borbenog jedinstva, bratske suradnje i sloge, sa puta stvaranja nove, bratske, njihove zajednice. Pomoću svojih agenata, au prvom redu Draže Mihailovića, ta je vlada sistematski organizirala bratoubilački rat u svim zemljama Jugoslavije u isto vrijeme dok je klevetnički za to bacala odgovornost na narodnooslobodilački pokret. Ona nosi svu odgovornost za pokolje i zločine koje su vršili i još vrše četničke bande, koje službeno nose naziv »Jugoslavenska vojska u otadžbini«. U isto vrijeme je radila na tome da zavadi narode Jugoslavije, da ih nahuška na međusobno klanje. U tom izdajničkom poslu takozvana vojska te »vlade« - četnici Mihailovića - na život i smrt se povezala s okupatorima i postala najjače uporište fašističkih osvajača u borbi protiv naših naroda. Ta »vlada« bila je u procesu stalnog raspadanja. U sadašnjem njezinom sastavu ostali su najzagrižljiviji velikosrpski elementi na čelu sa Dražom Mihailovićem i Petrom Živkovićem, iako on formalno nije član vlade. To je vlada otvorenog bratoubilačkog rata i šovinističkog terora, vlada službe fašističkim okupatorima, vlada izrazito antidemokratska, koja svjesno radi na razbijanju i cijepanju Jugoslavije. Zbog toga narodi Jugoslavije s pravom postavljaju zahtjev da se takvoj jugoslavenskoj »vladi« u inozemstvu i formalno oduzme pravo da ih pretstavlja.

5. Upravo s vladom nosi odgovornost za izdajničku politiku, uperenu protiv osnovnih interesa naroda Jugoslavije, i reakcionarna protivnarodna monarhistička klika. U ime kralja Petra i monarhije, velikosrpske i druge reakcionarne klike organizirale su i vršile najpodlije zločine protiv vlastitih naroda. Kralj Petar je kroz dvije i po godine zalagao sav svoj autoritet da bi podupro izdajnički zločinački rad izdajnika. Desio se jedinstven primjer izdajstva u povijesti: kralj je vrhovni zapovjednik izdajničkih četničkih bandi Mihailovića, koje su sastavni dio okupatorske vojske s kojom se naši narodi biju na život i smrt. Pošto su propali svi protivnarodni pothvati reakcionarnih izdajničkih elemenata, kralj i monarhija ostali su posljednje utočište, centar svih protivnarodnih snaga. Pod zastavom kralja i monarhije vrše se najgnusnija izdajstva i najstrašniji zločini protiv naših naroda. Potrebno je, prema tome, što narodi Jugoslavije traže, da se iu pogledu kralja i monarhije preduzmu mjere koje odgovaraju njihovom odnosu prema narodno-oslobodilačkoj borbi.

II
Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije, u ime svih naroda Jugoslavije, koje ono pretstavlja kao njihovo vrhovno zakonodavno pretstavničko tijelo, izražava topla osjećaje prijateljstva, koja narodi Jugoslavije gaje prema narodima Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika, Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, kao i osjećaje divljenja i priznanja za herojsku borbu i slavne pobjede Crvene armije na istočnom bojištu i savezničkih suvozemnih, pomorskih, zrakoplovnih snaga, nad fašističkim osvajačem.

Narodi Jugoslavije cijene sve znakove koji pokazuju da se u savezničkim zemljama danas sve pravilnije ocjenjuje borba koju naši narodi vode dvije godine i uloga koja joj pripada u zajedničkoj borbi slobodoljubivih naroda protiv fašističke kuge.

Narodi Jugoslavije prihvatili su sa zahvalnošću prvu pomoć u ratnom materijalu, opremi i hrani, koja im je ukazana od strane saveznika. Oni s radošću pozdravljaju uspostavu izravnih veza između Glavnog stožera savezničkih oružanih snaga. Srednjeg Istoga i Vrhovnog štaba NOV i POJ, koje su omogućile početak bratske vojničke suradnje između snaga Narodno-oslobodilačke vojske i savezničkih oružanih snaga.

Narodi Jugoslavije s radošću prihvaćaju i pozdravljaju odluke Moskovske konferencije pretstavnika vlada SSSR-a, Velike Britanije i SAD, koje svim narodima osiguravaju pravo da sami po slobodno izraženoj volji riješe pitanje svog unutrašnjeg državnog uređenja. Te odluke od najveće su važnosti i a narode Jugoslavije, koji su svojom upornom oslobodilačkom borbom pokazali svoju volju i spremnost da svoju zajedničku domovinu sami izgrade na novim temeljima istinske demokracije i ravnopravnosti naroda.

Narodi Jugoslavije će produžiti i još više pojačati svoju borbu za konačnu i punu pobjedu nad fašističkim osvajačima i odgovorit svojoj dužnosti, koju osjećaju prema zajedničkoj stvari za koju se bore svi slobodoljubivi narodi svijeta. Zato oni očekuju da će njihovi napori i prilog koji oni svojom borbom i žrtvama daju toj zajedničkoj stvari biti do kraja pravilno cijenjeni, te da će savezničke vlade u interesu zajedničke stvari svojim daljnjim odlukama olakšati narodima Jugoslavije da do kraja ispune veliku dužnost koju su na sebe dragovoljno preuzeli.

III
S obzirom na sve te činjenice, Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije, kao najviše i jedino pravo pretstavništvo volje svih naroda Jugoslavije.

ODLUČUJE

1. da se Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije konstituira u vrhovno zakonodavno i izvršno pretstavničko tijelo Jugoslavije, kao vrhovni pretstavnik suvereniteta naroda i države Jugoslavije kao cjeline, i da se uspostavi Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije kao organ, sa svim obeležnjima narodne vlade, preko kojega će Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije ostvarivati ​​svoju izvršnu funkciju.

2. da se izdajničkoj, jugoslavenskoj izbjegličkoj »vladi« oduzmu sva prava zakonite vlade Jugoslavije, napose da pretstavlja narode Jugoslavije ma gdje i ma pred kim;

3. da se pregledaju svi međunarodni ugovori i obaveze koje su u inozemstvu u ime Jugoslavije sklopile izbjegličke »vlade«, u cilju njihovog poništenja ili ponovnog sklapanja odnosno odobrenja i da se ne priznaju međunarodni ugovori i obaveze koje bi ubuduće u inozemstvu eventualno sklopila izbjeglička takozvana » vlada «.

4. da se Jugoslavija izgradi na demokratskom federativnom principu kao državna zajednica ravnopravnih naroda;

5. da se svi ti zaključci formuliraju u posebnim odlukama AVNOJ-a.

Izvor

• Prof. dr. Ratko Marković, Prof dr. Milutin Srdić - Ustavi i ustavna dokumenta socijalističke Jugoslavije 1942-1981, Naučna knjiga, Beograd 1981, str. 12-15.