Razlika između verzija stranice "Tužilac Međunarodnog krivičnog suda protiv Radovana Karadžića"

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Demicx (razgovor | doprinosi)
mNo edit summary
Demicx (razgovor | doprinosi)
No edit summary
Red 1:
{{Rad|[[Korisnik:Demicx]]}}
{{Tekst
|AUTOR =Carla Del Ponte, tužilac
Line 16 ⟶ 15:
|WIKIPEDIA =
|SLIKA =
|IZVOR =[http://www.un.org/icty/bhs/cases/krstic/judgements/040419/krsindex-aj040419bb.htmhtml MKSJ]
|KRATAK OPIS =
<small>Radovan Karadžić se tereti na osnovu individualne krivične odgovornosti (član 7(1)) i krivične odgovornosti nadređenog (član 7(3)) za:</small>
*<small>genocid, saučesništvo u genocidu, istrebljenje, ubistvo, hotimično lišavanje života (teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949., kršenja zakona i običaja ratovanja, genocid, zločini protiv čovječnosti, članovi 2-5),</small>
*<small>progone, deportaciju, nečovječna djela, protivpravno terorisanje civila, uzimanje talaca (kršenja zakona i običaja ratovanja, zločini protiv čovječnosti, članovi 3 i 5).</small>
|OSTALO =
<small>Optužnice:</small>
|STATUS OBRADE =U obradi
:<small>Prva optužnica: 25. jula 1995;</small>
:<small>druga optužnica: 16. novembra 1995;</small>
:<small>izmijenjena optužnica: 31. maja 2000.</small>
|STATUS OBRADE =Korigovan
}}
__TOC__
Line 27 ⟶ 33:
<div style="text-align:right">'''PREDMET BR. IT-00'''</div>
<br>
<center><big>'''TUŽILAC MEĐUNARODNOG SUDA'''</big></center>
<center><big>'''PROTIV'''</big></center>
<center><big>'''RADOVANA KARADŽIĆA'''</big></center>
 
 
 
<center><u>'''IZMIJENJENA I DOPUNJENA OPTUŽNICA'''</u></center>
 
 
Line 41 ⟶ 47:
 
<center>'''Radovana KARADŽIĆA'''</center>
 
 
za '''GENOCID, ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI, KRŠENJA ZAKONA ILI OBIČAJA RATA i TEŠKE POVREDE ŽENEVSKIH KONVENCIJA IZ 1949. GODINE,''' kako slijedi:
Line 86 ⟶ 93:
====<center>(GENOCID, SAUČESNIŠTVO U GENOCIDU, ISTREBLJENJE, UBISTVO, HOTIMIČNO LIŠAVANJE ŽIVOTA)</center>====
 
<br>
 
 
16) Povezujući ih sa tačkama 1-6, tužilac ponovno navodi i uvrštava u njihov sadržaj paragrafe 1-15 i paragrafe 69-72.
Line 159 ⟶ 166:
 
 
21) U tim logorima i zatočeničkim objektima radio je i njima upravljao vojni i policijski kadar, kojim je na najvišoj instanci rukovodilo i koji je kontrolisalo visoko rukovodstvo bosanskih Srba, uključujući '''Radovana KARADŽIĆA''', Momčila KRAJIŠNIKA i Biljanu PLAVŠIĆ, o čemu se više govori u paragrafima 60-66.
 
22) Ubistva koja su snage bosanskih Srba počinile nad bosanskim Muslimanima i bosanskim Hrvatima u tim logorima i zatočeničkim objektima, ili nakon što su iz njih odvedeni, uključuju među ostalim:
Line 181 ⟶ 188:
24) Dana 16. aprila 1993. godine, Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija, postupajući u skladu sa Glavom VII Povelje Ujedinjenih nacija, usvojio je rezoluciju 819, kojom je od svih strana u sukobu u Bosni i Hercegovini zatraženo da se prema Srebrenici, Žepi, Goraždu, Sarajevu i Tuzli (i okolini tih gradova) odnose kao prema "zaštićenim zonama" koje neće biti izložene oružanim napadima niti bilo kakvom drugom činu neprijateljstva.
 
25) Dana 8. marta 1995, '''Radovan KARADŽIĆ''', kao vrhovni komandant, uputio je snage bosanskih Srba da stvore neizdržljivu situaciju potpune neizvjesnosti koja stanovnicima, između ostalog i Srebrenice, nije davala nade za daljnji opstanak.
 
26) Otprilike 6. jula 1995. godine, snage bosanskih Srba su granatirale Srebrenicu i napale posmatračka mjesta UN-a "zaštićenoj zoni". Napad na "zaštićenu zonu" Srebrenica trajao je do 11. jula 1995. godine, kad su združene snage više jedinica snaga bosanskih Srba ušle u Srebrenicu. Bosanski Muslimani koji su nakon početka napada bili u Srebrenici postupili su tada na dva načina.
Line 206 ⟶ 213:
 
:*pogubljenje, otprilike 17. jula 1995. godine, na stotine muškaraca, bosanskih Muslimana, nedaleko od Kozluka.
 
 
====NANOŠENJE TEŠKIH TJELESNIH ILI DUŠEVNIH POVREDA====
 
29) U logorima i zatočeničkim objektima koji se spominju u paragrafima 20 i 22, snage bosanskih Srba i drugi kojima je omogućen nesmetan pristup u logore izlagali su zatočenike, bosanske Muslimane i bosanske Hrvate iz tih opština, fizičkom i duševnom zlostavljanju, nanijevši im time teške tjelesne ili duševne povrede. Posljedica tih nečovječnih djela jeste to što su u periodu od kraja marta do 31. decembra 1992. hiljade bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata izgubile život u tim zatočeničkim objektima.
 
 
====USLOVI SRAČUNATI DA DOVEDU DO FIZIČKOG UNIŠTENJA====
Line 215 ⟶ 224:
30) Uslovi u logorima i zatočeničkim objektima uključivali su neadekvatnu ishranu, često dovoljnu samo za puko preživljavanje, zagađenu vodu, nedovoljnu ili nepostojeću ljekarsku njegu, nedovoljno higijenske uslove i nedostatak prostora.
 
31) Između 1. jula 1991. i 30. novembra 1995. godine, Radovan KARADŽIĆ je znao ili je imao razloga da zna da snage bosanskih Srba pod njegovim rukovodstvom i kontrolom čine djela opisana u paragrafima 17 do 30, ili da su ih počinile. '''Radovan KARADŽIĆ''' nije preduzeo neophodne i razumne mjere da spriječi takva djela ili da kazni njihove počinioce.
 
32) Osim toga, između 1. decembra 1995. i 19. jula 1996. godine, '''Radovan KARADŽIĆ''' je znao ili imao razloga da zna da su snage bosanskih Srba pod njegovim rukovodstvom i kontrolom počinile djela opisana u paragrafima 17 do 30. '''Radovan KARADŽIĆ''' nije preduzeo neophodne i razumne mjere da kazni njihove počinioce.
 
32) Osim toga, između 1. decembra 1995. i 19. jula 1996. godine, Radovan KARADŽIĆ je znao ili imao razloga da zna da su snage bosanskih Srba pod njegovim rukovodstvom i kontrolom počinile djela opisana u paragrafima 17 do 30. Radovan KARADŽIĆ nije preduzeo neophodne i razumne mjere da kazni njihove počinioce.
 
Tim djelima i propustima '''Radovan KARADŽIĆ''' je učestvao u slijedećem:
 
::<u>'''Tačka 1:'''</u> '''GENOCID''', kažnjiv po članovima 4(3)(a), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.
 
::<u>'''Tačka 2:'''</u> '''SAUČESNIŠTVO U GENOCIDUGEN'''OCIDU, kažnjivo po članovima 4(3)(e), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.
 
::<u>'''Tačka 3:'''</u> Istrebljenje, '''ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI''', kažnjiv po članovima 5(b), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.
 
::<u>'''Tačka 4:'''</u> Ubistvo, '''ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI''', kažnjiv po članovima 5(a), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.
 
::<u>'''Tačka 5:'''</u> Ubistvo, '''KRŠENJE ZAKONA ILI OBIČAJA RATA''', priznato zajedničkim članom 3(1)(a) Ženevskih konvencija iz 1949, kažnjivo po članovima 3, 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.
 
::<u>'''Tačka 6:'''</u> Hotimično lišavanje života, '''TEŠKA POVREDA ŽENEVSKIH KONVENCIJA IZ 1949''', kažnjiva po članovima 2(a), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.
 
 
Line 238 ⟶ 248:
====<center>(PROGONI)</center>====
 
<br>
 
 
33) Povezujući ih sa tačkom 7, tužilac ponovo navodi i uvrštava u njen sadržaj paragrafe 16-32, i ponovo navodi i uvrštava u njen sadržaj paragrafe 38-41 i 69-72.
 
34) Između 1. jula 1991. i 30. novembra 1995. godine, '''Radovan KARADŽIĆ''' je, djelujući individualno ili u saradnji sa drugima, između ostalog i djelujući u saradnji sa Momčilom KRAJIŠNIKOM i Biljanom PLAVŠIĆ u periodu između 1. jula 1991. i 31. decembra 1992. godine, planirao, podsticao, naredio, počinio ili na drugi način pomogao i podržao planiranje, pripremu ili izvršenje progona populacije bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih nesrpskih populacija u opštinama navedenim u paragrafu 9 i u srebreničkoj enklavi. Ti progoni uključuju, među ostalim:
 
:a) ubijanje hiljada bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata od strane snaga bosanskih Srba tokom i nakon napada na područja i opštine navedene u paragrafima 17 i 18; u logorima i zatočeničkim objektima opisanim u paragrafima 20 i 22; i nakon zatočeništva na nekoliko različitih lokacija u srebreničkoj enklavi i oko srebreničke enklave, kako je opisano u paragrafu 28.
34) Između 1. jula 1991. i 30. novembra 1995. godine, Radovan KARADŽIĆ je, djelujući individualno ili u saradnji sa drugima, između ostalog i djelujući u saradnji sa Momčilom KRAJIŠNIKOM i Biljanom PLAVŠIĆ u periodu između 1. jula 1991. i 31. decembra 1992. godine, planirao, podsticao, naredio, počinio ili na drugi način pomogao i podržao planiranje, pripremu ili izvršenje progona populacije bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih nesrpskih populacija u opštinama navedenim u paragrafu 9 i u srebreničkoj enklavi. Ti progoni uključuju, među ostalim:
 
a:b) ubijanjeprisilno premještanje ili deportaciju desetina hiljada bosanskih Muslimana i, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba od strane snaga bosanskih Srba, tokomiz iopština nakon napada na područja i opštine navedenenavedenih u paragrafimaparagrafu 179 i 18;bosanskih uMuslimana logorima i zatočeničkim objektima opisanim u paragrafima 20 i 22; i nakon zatočeništva na nekoliko različitih lokacija u srebreničkoj enklavi i okoiz srebreničke enklave, kako je opisano u paragrafu 28.;
 
:c) nečovječno postupanje i/ili mučenje bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba iz opština navedenih u paragrafu 9. Tokom i nakon napada na te opštine, bez obzira na to da li su ih odveli u zatočeničke centre, policijske stanice, kasarne, privatne kuće ili na druge lokacije, snage bosanskih Srba izložile su bosanske Muslimane, bosanske Hrvate i druge nesrpske civile surovom, nečovječnom postupanju koje je uključivalo svakodnevna premlaćivanja, seksualno nasilje i prijetnje smrću. Mnogi su bili prisiljeni gledati pogubljenja i brutalne napade na druge zatočenike;
b) prisilno premještanje ili deportaciju desetina hiljada bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba od strane snaga bosanskih Srba, iz opština navedenih u paragrafu 9 i bosanskih Muslimana iz srebreničke enklave;
 
:d) konstantno ponižavanje i degradiranje bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba iz opština navedenih u paragrafu 9 od strane snaga bosanskih Srba. U zatočeničkim objektima, bosanski Muslimani, bosanski Hrvati i drugi ne-Srbi, i ženske i muške osobe, trpjeli su svakodnevno stravične, nehumane uslove. Zatočenicima je bila uskraćena adekvatna prehrana, adekvatna ljekarska njega, higijensko-sanitarni objekti, i bili su prisiljeni trpjeti smještaj u nečovječnim uslovima. Zatočenici su živjeli u atmosferi stalnog straha koji je podsticala brutalnost prema nasumično odabranim žrtvama. Zatočenici su neprestano bili izlagani fizičkom nasilju, duševnoj patnji, seksualnom nasilju i drugim degradirajućim i ponižavajućim okolnostima koje su predstavljale fundamentalni napad na njihovu čovječnost;
c) nečovječno postupanje i/ili mučenje bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba iz opština navedenih u paragrafu 9. Tokom i nakon napada na te opštine, bez obzira na to da li su ih odveli u zatočeničke centre, policijske stanice, kasarne, privatne kuće ili na druge lokacije, snage bosanskih Srba izložile su bosanske Muslimane, bosanske Hrvate i druge nesrpske civile surovom, nečovječnom postupanju koje je uključivalo svakodnevna premlaćivanja, seksualno nasilje i prijetnje smrću. Mnogi su bili prisiljeni gledati pogubljenja i brutalne napade na druge zatočenike;
 
:e) uskraćivanje osnovnih prava bosanskim Muslimanima, bosanskim Hrvatima i drugim ne-Srbima iz opština navedenih u paragrafu 9, od strane snaga bosanskih Srba, uključujući pravo na rad, slobodu kretanja, pravo na pravosudni postupak i pravo na ravnopravni pristup javnim službama, među ostalim i dostupnost prikladne ljekarske njege;
d) konstantno ponižavanje i degradiranje bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba iz opština navedenih u paragrafu 9 od strane snaga bosanskih Srba. U zatočeničkim objektima, bosanski Muslimani, bosanski Hrvati i drugi ne-Srbi, i ženske i muške osobe, trpjeli su svakodnevno stravične, nehumane uslove. Zatočenicima je bila uskraćena adekvatna prehrana, adekvatna ljekarska njega, higijensko-sanitarni objekti, i bili su prisiljeni trpjeti smještaj u nečovječnim uslovima. Zatočenici su živjeli u atmosferi stalnog straha koji je podsticala brutalnost prema nasumično odabranim žrtvama. Zatočenici su neprestano bili izlagani fizičkom nasilju, duševnoj patnji, seksualnom nasilju i drugim degradirajućim i ponižavajućim okolnostima koje su predstavljale fundamentalni napad na njihovu čovječnost;
 
:f) bezobzirno razaranje gradova, naselja i sela bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba u opštinama navedenim u paragrafu 9, od strane snaga bosanskih Srba. Tokom i nakon napada na te opštine, snage bosanskih Srba sistematski su uništavale gradove, mjesta, sela i imovinu bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba, uključujući kuće, poslovne prostore i muslimanske i rimokatoličke sakralne objekte. Zgrade su uništavane granatiranjem, spaljivanjem ili podmetanjem eksploziva. Razaranje je bilo takvih razmjera da su u mnogim od tih opština od zgrada ostali samo dijelovi građevine i šuta. Objekti povezani sa srpskom pravoslavnom vjerom ostali su netaknuti.
e) uskraćivanje osnovnih prava bosanskim Muslimanima, bosanskim Hrvatima i drugim ne-Srbima iz opština navedenih u paragrafu 9, od strane snaga bosanskih Srba, uključujući pravo na rad, slobodu kretanja, pravo na pravosudni postupak i pravo na ravnopravni pristup javnim službama, među ostalim i dostupnost prikladne ljekarske njege;
 
35) Između 1. jula 1991. i 30. novembra 1995. godine, '''Radovan KARADŽIĆ''' je znao ili imao razloga da zna da snage bosanskih Srba pod njegovim rukovodstvom i kontrolom čine djela opisana u paragrafu 34 ili da su ih počinile. '''Radovan KARADŽIĆ''' nije preduzeo neophodne i razumne mjere da spriječi takva djela ili da kazni njihove počinioce.
f) bezobzirno razaranje gradova, naselja i sela bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba u opštinama navedenim u paragrafu 9, od strane snaga bosanskih Srba. Tokom i nakon napada na te opštine, snage bosanskih Srba sistematski su uništavale gradove, mjesta, sela i imovinu bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba, uključujući kuće, poslovne prostore i muslimanske i rimokatoličke sakralne objekte. Zgrade su uništavane granatiranjem, spaljivanjem ili podmetanjem eksploziva. Razaranje je bilo takvih razmjera da su u mnogim od tih opština od zgrada ostali samo dijelovi građevine i šuta. Objekti povezani sa srpskom pravoslavnom vjerom ostali su netaknuti.
 
36) Osim toga, između 1. decembra 1995. i 19. jula 1996. godine, '''Radovan KARADŽIĆ''' je znao ili imao razloga da zna da su snage bosanskih Srba pod njegovim rukovodstvom i kontrolom počinile djela opisana u paragrafu 34. '''Radovan KARADŽIĆ''' nije preduzeo neophodne i razumne mjere da kazni njihove počinioce.
 
35) Između 1. jula 1991. i 30. novembra 1995. godine, Radovan KARADŽIĆ je znao ili imao razloga da zna da snage bosanskih Srba pod njegovim rukovodstvom i kontrolom čine djela opisana u paragrafu 34 ili da su ih počinile. Radovan KARADŽIĆ nije preduzeo neophodne i razumne mjere da spriječi takva djela ili da kazni njihove počinioce.
 
Tim djelima i propustima '''Radovan KARADŽIĆ''' je učestvovao u slijedećem:
 
::<u>'''Tačka 7:'''</u> Progoni na političkim, rasnim i vjerskim osnovama, '''ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI''', kažnjiv po članovima 5(h), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.
 
36) Osim toga, između 1. decembra 1995. i 19. jula 1996. godine, Radovan KARADŽIĆ je znao ili imao razloga da zna da su snage bosanskih Srba pod njegovim rukovodstvom i kontrolom počinile djela opisana u paragrafu 34. Radovan KARADŽIĆ nije preduzeo neophodne i razumne mjere da kazni njihove počinioce.
 
===<center>TAČKE 8-9</center>===
 
====<center>(DEPORTACIJA, DRUGA NEČOVJEČNA DJELA)</center>====
Tim djelima i propustima Radovan KARADŽIĆ je učestvovao u slijedećem:
 
 
Tačka 7: Progoni na političkim, rasnim i vjerskim osnovama, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv po članovima 5(h), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.
 
 
TAČKE 8-9
 
(DEPORTACIJA, DRUGA NEČOVJEČNA DJELA)
 
<br>
 
37) Povezujući ih sa tačkama 8-9, tužilac ponovo navodi i uvrštava u njihov sadržaj paragrafe 33-36, te ponovo navodi i uvrštava u njihov sadržaj paragrafe 69-72.
 
38) Između 1. jula 1991. i 30. novembra 1995, '''Radovan KARADŽIĆ''' je, djelujući individualno ili u saradnji sa drugima, između ostalog i djelujući u saradnji sa Momčilom KRAJIŠNIKOM i Biljanom PLAVŠIĆ u periodu između 1. jula 1991. i 31. decembra 1992. godine, planirao, podsticao, naredio, počinio, ili na drugi način pomogao i podržao planiranje, pripremu ili izvršenje prisilnog premještanja i deportacije desetina hiljada bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba iz opština navedenih u paragrafu 9 i iz srebreničke enklave.
 
 
39) Početkom aprila 1992. započelo je organizovano prisilno premještanje bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih nesrpskih populacija iz opština navedenih u paragrafu 9. Prisilno premještanje se nastavilo i kroz period između 1. januara 1993. i 30. novembra 1995. godine, posebno iz opština Bijeljina i Banja Luka.
Line 287 ⟶ 292:
41) Bosanski Muslimani, bosanski Hrvati i nesrpske grupe uglavnom su deportovani u ona područja Bosne i Hercegovine koja su bila pod kontrolom međunarodno priznatih vlasti, te u Hrvatsku i Srbiju. Prisilna premještanja i deportacije organizovale su policijske snage bosanskih Srba i drugi opštinski organi bosanskih Srba koji su djelovali po direktivama kriznih štabova. U mnogim slučajevima se od bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba tražilo da potpišu dokumente u kojima se navodi da svu svoju imovinu predaju republici bosanskih Srba kako bi im vlasti bosanskih Srba dozvolile odlazak ili ih pustile iz zatočeničkih objekata.
 
42) Između 1. jula 1991. i 30. novembra 1995. godine, '''Radovan KARADŽIĆ''' je znao ili imao razloga znati da snage bosanskih Srba pod njegovim rukovodstvom i kontrolom čine djela opisana u paragrafima 38 do 41, ili da su ih počinile. '''Radovan KARADŽIĆ''' nije preduzeo neophodne i razumne mjere da spriječi takva djela ili da kazni njihove počinioce.
 
43) Osim toga, u periodu između 1. decembra 1995. i 19. jula 1996. godine, '''Radovan KARADŽIĆ''' je znao ili imao razloga da zna da su snage bosanskih Srba pod njegovim rukovodstvom i kontrolom počinile djela opisana u paragrafima 38 do 41. '''Radovan KARADŽIĆ''' nije preduzeo neophodne i razumne mjere da kazni njihove počinioce.
 
 
 
Tim djelima i propustima '''Radovan KARADŽIĆ''' je učestvao u slijedećem:
 
::<u>'''Tačka 8:'''</u> Deportacija, '''ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI''', kažnjiv po članovima 5(d), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.
 
::<u>'''Tačka 89:'''</u> Druga nečovječna djela (prisilno Deportacijapremještanje), '''ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI''', kažnjiv po članovima 5(di), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.
 
Tačka 9: Druga nečovječna djela (prisilno premještanje), ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv po članovima 5(i), 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.
 
 
===<center>TAČKA 10</center>===
 
====<center>(PROTIVPRAVNO TERORISANJE CIVILA)</center>====
 
<br>
 
44) Povezujući ih sa tačkom 10, tužilac ponovo navodi i uvrštava u njen sadržaj paragrafe 1-15, te ponovo navodi i uvrštava u njen sadržaj paragrafe 69-72.
 
45) Između 1. jula 1991. i 30. novembra 1995. godine, '''Radovan KARADŽIĆ''' je, djelujući individualno ili u saradnji sa drugima, planirao, podsticao, naredio, počinio ili na drugi način pomogao i podržao planiranje, pripremu ili izvršenje dugotrajne kampanje granatiranja i pucanja iz snajpera na civilna područja Sarajeva i na civilno stanovništvo, čime se terorisalo civilno stanovništvo grada.
 
46) Ubrzo nakon međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine kao nezavisne države 6. aprila 1992. godine, u Sarajevu su izbila oružana neprijateljstva. Oružane snage koje su podržavale SDS i dijelovi Jugoslovenske narodne armije (u daljem tekstu: "JNA") zauzele su još prije izbijanja sukoba strateške položaje u Sarajevu i oko Sarajeva. Grad je nakon toga blokiran, te napadan sa tih položaja iz artiljerijskog i snajperskog oružja. Artiljerijski i snajperski napadi dolazili su velikim dijelom sa položaja na brdima oko i iznad Sarajeva, odakle su napadači imali jasan, detaljan i sveobuhvatan pregled nad gradom i stanovništvom grada.
Line 320 ⟶ 326:
50) Zbog granatiranja i pucanja iz snajpera u civile, život svakog stanovnika Sarajeva postao je svakodnevna borba za opstanak. Bez plina, struje ili tekuće vode, ljudi su morali izlaziti napolje da potraže osnovne životne potrepštine. Svaki put kad su izašli, da sakupe drva, donesu vode ili kupe kruh, rizikovali su život. Ne samo da je granatiranjem i pucanjem iz snajpera počinjen pravi pokolj, nego je ta neprekidna prijetnja smrću i osakaćivanjem kod stanovnika Sarajeva prouzrokovala dalekosežne traume i ostavila psihičke posljedice.
 
51) Između 1. jula 1991. i 30. novembra 1995. godine, '''Radovan KARADŽIĆ''' je znao ili imao razloga znati da snage bosanskih Srba pod njegovim rukovodstvom i kontrolom čine djela opisana u paragrafima 45 do 50, ili da su ih počinile. '''Radovan KARADŽIĆ''' nije preduzeo neophodne i razumne mjere da takva djela spriječi ili da kazni njihove počinioce.
 
52) Osim toga, u periodu između 1. decembra 1995. i 19. jula 1996. godine, '''Radovan KARADŽIĆ''' je znao ili imao razloga znati da su snage bosanskih Srba pod njegovim rukovodstvom i kontrolom počinile djela opisana u paragrafima 45 do 50. '''Radovan KARADŽIĆ''' nije preduzeo neophodne i razumne mjere da kazni njihove počinioce.
 
 
Tim djelima i propustima '''Radovan KARADŽIĆ''' je učestvovao u slijedećem:
 
::<u>'''Tačka 10:'''</u> Protivpravno terorisanje civila, '''KRŠENJE ZAKONA ILI OBIČAJA RATA''', kako je navedeno u članu 51 Dodatnog protokola I i članu 13 Dodatnog protokola II Ženevskim konvencijama iz 1949; kažnjivo po članovima 3, 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.
 
Tačka 10: Protivpravno terorisanje civila, KRŠENJE ZAKONA ILI OBIČAJA RATA, kako je navedeno u članu 51 Dodatnog protokola I i članu 13 Dodatnog protokola II Ženevskim konvencijama iz 1949; kažnjivo po članovima 3, 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.
 
===<center>TAČKA 11</center>===
 
====<center>(UZIMANJE TALACA)</center>====
 
 
TAČKA 11
 
(UZIMANJE TALACA)
 
<br>
 
53) Povezujući ih sa tačkom 11, tužilac ponovo navodi i uvrštava u njen sadržaj paragrafe 1-15, te ponovo navodi i uvrštava u njen sadržaj paragrafe 69-72.
Line 344 ⟶ 346:
54) Između 25. i 26. maja 1995. godine, Sjeveroatlantski savez (u daljem tekstu: NATO) preduzeo je napade iz vazduha na srpske snage u Bosni i Hercegovini.
 
55) Između 25. maja 1995. i 2. juna 1995. godine, '''Radovan KARADŽIĆ''' je, djelujući individualno ili u saradnji sa drugima, planirao, podsticao, naredio, počinio ili na drugi način pomogao i podržao planiranje, pripremu ili izvršenje uzimanja za taoce vojnih posmatrača UN-a i pripadnika mirovnih snaga UN-a, nakon vazdušnih napada UN-a 25. i 26. maja 1995. godine.
 
56) Snage bosanskih Srba zatočile su više od dvije stotine pripadnika mirovnih snaga UN-a i vojnih posmatrača na Palama, u Sarajevu i na drugim lokacijama. Pod prisilom su ih držali kao taoce na lokacijama od strateškog ili vojnog značaja širom Bosne i Hercegovine, sa ciljem da te lokacije učine sigurnim od daljnjih vazdušnih napada UN-a i da spriječe nastavak vazdušnih napada. Neki taoci su u zatočeništvu bili izvrgnuti napadima i maltretiranjima druge vrste. Neki od tih talaca prisiljavani su da upozore svoje starješine u UN-u da će biti ubijeni ako NATO nastavi bombardovanje.
 
57) Tokom i nakon dugotrajnih pregovora sa vođstvom bosanskih Srba, među kojima je bio i '''Radovan KARADŽIĆ''', taoci iz UN-a su u fazama puštani na slobodu od 3. do 19. juna 1995. godine.
 
58) Između 26. maja 1995. i 2. juna 1995. godine, '''Radovan KARADŽIĆ''' je znao ili imao razloga da zna da snage bosanskih Srba pod njegovim rukovodstvom i kontrolom čine djela opisana u paragrafima 55 i 56, ili da su ih počinile. '''Radovan KARADŽIĆ''' nije preduzeo neophodne i razumne mjere da takva djela spriječi ili da kazni njihove počinioce.
 
59) Osim toga, između 3. juna 1995. i 19. jula 1996. godine, '''Radovan KARADŽIĆ''' je znao ili imao razloga da zna da su snage bosanskih Srba pod njegovim rukovodstvom i kontrolom počinile djela opisana u paragrafima 55 i 56. '''Radovan KARADŽIĆ''' nije preduzeo neophodne i razumne mjere da kazni njihove počinioce.
 
 
Tim djelima i propustima '''Radovan KARADŽIĆ''' je učestvovao u slijedećem:
 
::<u>'''Tačka 11:'''</u> Uzimanje talaca, '''KRŠENJE ZAKONA ILI OBIČAJA RATA''', priznato zajedničkim članom 3(1)(b) Ženevskih konvencija iz 1949; kažnjivo po članovima 3, 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.
 
Tačka 11: Uzimanje talaca, KRŠENJE ZAKONA ILI OBIČAJA RATA, priznato zajedničkim članom 3(1)(b) Ženevskih konvencija iz 1949; kažnjivo po članovima 3, 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda.
 
====INDIVIDUALNA KRIVIČNA ODGOVORNOST====
 
60) '''Radovan KARADŽIĆ''' je djelujući individualno između 1. jula 1991. i 19. jula 1996, ili u saradnji sa drugima, između ostalog i djelujući u saradnji sa Momčilom KRAJIŠNIKOM i Biljanom PLAVŠIĆ u periodu između 1. jula 1991. i 31. decembra 1992. godine, imao i formalna i/ili de facto ovlašćenja i kontrolu nad snagama bosanskih Srba i svim organima SDS-a i organima vlasti koji su učestvovali u krivičnim djelima za koja se tereti u ovoj optužnici.
INDIVIDUALNA KRIVIČNA ODGOVORNOST
 
6061) Radovan KARADŽIĆPosebno je, djelujućiu individualnoperiodu između 1. jula 1991. i 1931. juladecembra 19961992, iliuglavnom ukroz saradnjifunkcije sakoje je vršio kao drugimapredsjednik SDS-a, izmeđuuključujući ostalogfunkcije ipredsjednika djelujućiGlavnog uodbora, saradnjipredsjednika saSavjeta Momčilomza KRAJIŠNIKOMnacionalnu bezbjednost i Biljanompredsjednika PLAVŠIĆPredsjedništva usrpske periodurepublike, između'''Radovan 1.KARADŽIĆ''', juladjelujući 1991.individualno iili 31.u decembrasaradnji 1992.sa godineMomčilom KRAJIŠNIKOM, imaoBiljanom i formalnaPLAVŠIĆ i/ili dedrugima, factorukovodio ovlašćenjaje i kontrolu nadkontrolisao snagamasnage bosanskih Srba i svimsve organimaorgane SDS-a i organimaorgane vlasti koji su učestvovali u krivičnim djelima za koja se tereti u ovoj optužnici.:
 
:a) '''Radovan KARADŽIĆ''' je bio predsjednik SDS-a, a u tom svojstvu bio je, između ostalog, i predsjednik Glavnog odbora SDS-a. Efektivno je Glavni odbor bio glavni organ u hijerarhiji stranke: Glavni odbor je formulisao politiku stranke i starao se da se ona i sprovodi. Glavni odbor, među čijim je članovima od 12. jula 1991. bio i Momčilo KRAJIŠNIK, i rukovodstvo SDS-a vršili su direktnu kontrolu nad aktivnostima i politikom SDS-a na svim nivoima, uključujući i nivo opštinskih odbora. Glavni odbor je naredio formiranje kriznih štabova SDS-a u opštinama u kojima žive bosanski Srbi. Predsjednici opštinskih odbora SDS-a često su bili i predsjednici ili članovi kriznih štabova. Među članovima kriznih štabova bili su i vojni i policijski zvaničnici. Krizni štabovi su vršili potpunu izvršnu, zakonodavnu i regulatornu vlast u područjima pod svojom kontrolom i kontrolisali su snage bosanskih Srba.
 
:b) Od 28. februara 1992. do 12. maja 1992, '''Radovan K'''ARADŽIĆ u saradnji sa Momčilom KRAJIŠNIKOM, Biljanom PLAVŠIĆ i drugima, zajednički su bili odgovorni za raspoređivanje teritorijalne odbrane bosanskih Srba u miru i ratu i upotrebu policije u ratu i drugim vanrednim stanjima. To je postalo naročito evidentno nakon što je skupština bosanskih Srba osnovala Savjet za nacionalnu bezbjednost srpske republike 27. marta 1992. godine. '''Radovan KARADŽIĆ''' je postao predsjednik Savjeta, a Momčilo KRAJIŠNIK jedan od članova. Proklamovana funkcija Savjeta za nacionalnu bezbjednost bila je da razmatra politička, pravna, ustavna i druga pitanja od interesa za bezbjednost srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. '''Radovan KARADŽIĆ''' je bio mišljenja da su odluke Savjeta za nacionalnu bezbjednost obavezujuće za sve izvršne organe, policiju i vladu, posebno u urgentnim situacijama, kada treba donijeti odluke o ratu, miru i drugim pitanjima nacionalne bezbjednosti. Do formiranja Predsjedništva 12. maja 1992. godine, Savjet za nacionalnu bezbjednost efektivno je bio glavno tijelo vlasti u srpskoj republici.
61) Posebno je, u periodu između 1. jula 1991. i 31. decembra 1992, uglavnom kroz funkcije koje je vršio kao predsjednik SDS-a, uključujući funkcije predsjednika Glavnog odbora, predsjednika Savjeta za nacionalnu bezbjednost i predsjednika Predsjedništva srpske republike, Radovan KARADŽIĆ, djelujući individualno ili u saradnji sa Momčilom KRAJIŠNIKOM, Biljanom PLAVŠIĆ i drugima, rukovodio je i kontrolisao snage bosanskih Srba i sve organe SDS-a i organe vlasti koji su učestvovali u krivičnim djelima za koja se tereti u ovoj optužnici:
 
:c) Savjet za nacionalnu bezbjednost je vršio svoje ovlasti do 15. aprila 1992. godine, kad je donio zaključak da se proglasi neposredna ratna opasnost. Tog istog dana, potpisujući se kao predsjedništvo, Biljana PLAVŠIĆ i Nikola KOLJEVIĆ su proglasili neposrednu ratnu opasnost i naredili mobilizaciju teritorijalne odbrane bosanskih Srba.
 
:d) Dana 12. maja 1992. godine, '''Radovan KARADŽIĆ''' je postao član tročlanog Predsjedništva. Istog dana '''Radovan KARADŽIĆ''' je izabran za predsjednika Predsjedništva. Otprilike 2. juna 1992. godine, Predsjedništvo je formalno prošireno te su članovi Predsjedništva postali i Momčilo KRAJIŠNIK i predsjednik vlade. Od 12. maja do 17. decembra 1992. godine, Predsjedništvo je bilo vrhovni komandant vojske bosanskih Srba u miru i ratu, i policijskih snaga bosanskih Srba u ratu i drugim vanrednim stanjima. Predsjedništvo je odlučivalo o raspoređivanju vojske u ratu, te imenovalo, unapređivalo i otpuštalo oficire vojske republike bosanskih Srba (u daljem tekstu: "VRS"). Osim toga, Predsjedništvo je primalo izvještaje o aktivnostima jedinica pod svojom komandom.
a) Radovan KARADŽIĆ je bio predsjednik SDS-a, a u tom svojstvu bio je, između ostalog, i predsjednik Glavnog odbora SDS-a. Efektivno je Glavni odbor bio glavni organ u hijerarhiji stranke: Glavni odbor je formulisao politiku stranke i starao se da se ona i sprovodi. Glavni odbor, među čijim je članovima od 12. jula 1991. bio i Momčilo KRAJIŠNIK, i rukovodstvo SDS-a vršili su direktnu kontrolu nad aktivnostima i politikom SDS-a na svim nivoima, uključujući i nivo opštinskih odbora. Glavni odbor je naredio formiranje kriznih štabova SDS-a u opštinama u kojima žive bosanski Srbi. Predsjednici opštinskih odbora SDS-a često su bili i predsjednici ili članovi kriznih štabova. Među članovima kriznih štabova bili su i vojni i policijski zvaničnici. Krizni štabovi su vršili potpunu izvršnu, zakonodavnu i regulatornu vlast u područjima pod svojom kontrolom i kontrolisali su snage bosanskih Srba.
 
:e) Tokom perioda između 1. jula 1991. i 31. decembra 1992. godine, vođstvo bosanskih Srba, uključujući '''Radovana KARADŽIĆA''', Momčila KRAJIŠNIKA i Biljanu PLAVŠIĆ, koristilo je snage bosanskih Srba, SDS i ustanove vlasti za izvršenje krivičnih djela za koja se tereti u ovoj optužnici. U nekim slučajevima, sa podrškom i uz poticaj '''Radovana KARADŽIĆA''' i drugih, snage bosanskih Srba, SDS i ustanove vlasti djelovali su u saradnji sa snagama iz Republike Srbije i Republike Crne Gore.
b) Od 28. februara 1992. do 12. maja 1992, Radovan KARADŽIĆ u saradnji sa Momčilom KRAJIŠNIKOM, Biljanom PLAVŠIĆ i drugima, zajednički su bili odgovorni za raspoređivanje teritorijalne odbrane bosanskih Srba u miru i ratu i upotrebu policije u ratu i drugim vanrednim stanjima. To je postalo naročito evidentno nakon što je skupština bosanskih Srba osnovala Savjet za nacionalnu bezbjednost srpske republike 27. marta 1992. godine. Radovan KARADŽIĆ je postao predsjednik Savjeta, a Momčilo KRAJIŠNIK jedan od članova. Proklamovana funkcija Savjeta za nacionalnu bezbjednost bila je da razmatra politička, pravna, ustavna i druga pitanja od interesa za bezbjednost srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Radovan KARADŽIĆ je bio mišljenja da su odluke Savjeta za nacionalnu bezbjednost obavezujuće za sve izvršne organe, policiju i vladu, posebno u urgentnim situacijama, kada treba donijeti odluke o ratu, miru i drugim pitanjima nacionalne bezbjednosti. Do formiranja Predsjedništva 12. maja 1992. godine, Savjet za nacionalnu bezbjednost efektivno je bio glavno tijelo vlasti u srpskoj republici.
 
:f) Dana 17. decembra 1992. prošireno Predsjedništvo je rasformirano, a '''Radovan KARADŽIĆ''' izabran za isključivog predsjednika srpske republike (Republika Srpska).
c) Savjet za nacionalnu bezbjednost je vršio svoje ovlasti do 15. aprila 1992. godine, kad je donio zaključak da se proglasi neposredna ratna opasnost. Tog istog dana, potpisujući se kao predsjedništvo, Biljana PLAVŠIĆ i Nikola KOLJEVIĆ su proglasili neposrednu ratnu opasnost i naredili mobilizaciju teritorijalne odbrane bosanskih Srba.
 
62) Uz to, u periodu od 1. januara 1993. do 19. jula 1996, kad je dao ostavku, uglavnom kroz funkcije koje je vršio kao predsjednik SDS-a, uključujući funkcije predsjednika Glavnog odbora, predsjednika Savjeta za nacionalnu bezbjednost srpske republike, predsjednika Republike Srpske i vrhovnog komandanta oružanih snaga, '''Radovan KARADŽIĆ''' je, djelujući individualno ili u saradnji sa drugima, rukovodio i kontrolisao snage bosanskih Srba i sve organe SDS-a i organe vlasti koji su učestvovali u krivičnim djelima za koja se tereti u ovoj optužnici:
d) Dana 12. maja 1992. godine, Radovan KARADŽIĆ je postao član tročlanog Predsjedništva. Istog dana Radovan KARADŽIĆ je izabran za predsjednika Predsjedništva. Otprilike 2. juna 1992. godine, Predsjedništvo je formalno prošireno te su članovi Predsjedništva postali i Momčilo KRAJIŠNIK i predsjednik vlade. Od 12. maja do 17. decembra 1992. godine, Predsjedništvo je bilo vrhovni komandant vojske bosanskih Srba u miru i ratu, i policijskih snaga bosanskih Srba u ratu i drugim vanrednim stanjima. Predsjedništvo je odlučivalo o raspoređivanju vojske u ratu, te imenovalo, unapređivalo i otpuštalo oficire vojske republike bosanskih Srba (u daljem tekstu: "VRS"). Osim toga, Predsjedništvo je primalo izvještaje o aktivnostima jedinica pod svojom komandom.
 
:a) Od 17. decembra 1992. godine, '''Radovan KARADŽIĆ''' je bio jedini predsjednik Republike Srpske i objedinjavao sve ovlasti predsjedništva, među ostalim i ovlasti vrhovnog komandanta oružanih snaga, o čemu se više govori u paragrafu 61 (d). Kao vrhovni komandant, '''Radovan KARADŽIĆ''' je, djelujući u saradnji sa drugim članovima vrhovne komande, komandovao oružanim snagama.
e) Tokom perioda između 1. jula 1991. i 31. decembra 1992. godine, vođstvo bosanskih Srba, uključujući Radovana KARADŽIĆA, Momčila KRAJIŠNIKA i Biljanu PLAVŠIĆ, koristilo je snage bosanskih Srba, SDS i ustanove vlasti za izvršenje krivičnih djela za koja se tereti u ovoj optužnici. U nekim slučajevima, sa podrškom i uz poticaj Radovana KARADŽIĆA i drugih, snage bosanskih Srba, SDS i ustanove vlasti djelovali su u saradnji sa snagama iz Republike Srbije i Republike Crne Gore.
 
:b) U periodu od 1. januara 1993. do 30. novembra 1995. godine, snage bosanskih Srba, SDS i ustanove vlasti korištene su od strane vođstva bosanskih Srba, uključujući i '''Radovana KARADŽIĆA''', za izvršenje krivičnih djela za koja se tereti u ovoj optužnici.
f) Dana 17. decembra 1992. prošireno Predsjedništvo je rasformirano, a Radovan KARADŽIĆ izabran za isključivog predsjednika srpske republike (Republika Srpska).
 
63) U oktobru i novembru 1991. godine skupština bosanskih Srba takođe je ovlastila '''Radovana KARADŽIĆA''', Biljanu PLAVŠIĆ i druge vodeće članove SDS-a da "zastupaju i štite interese srpskog naroda u Bosni i Hercegovini pred saveznim i međunarodnim tijelima", i da pregovaraju sa muslimanskim i hrvatskim predstavnicima o organizaciji budućeg zajedničkog života u Bosni i Hercegovini.
 
64) '''Radovan KARADŽIĆ''' je, i formalno kroz svoje gorenavedene funkcije i na osnovu svoje de facto vlasti, takođe imao ovlasti da kazni ili pokrene istragu ili postupak protiv svih osoba ili pripadnika oružanih snaga pod svojom komandom za koje se vjerovalo da su počinili krivična djela na teritoriju srpske republike.
 
65) Stoga je, između 1. jula 1991. i 30. novembra 1995. godine, i formalno kroz svoje gorenavedene funkcije i na osnovu svoje de facto vlasti, '''Radovan KARADŽIĆ''' znao ili imao razloga da zna da snage bosanskih Srba pod rukovodstvom i kontrolom vođstva bosanskih Srba čine krivična djela za koja se tereti u ovoj optužnici ili da su ih počinile, a nije preduzeo neophodne i razumne mjere da takva djela spriječi ili da kazni njihove počinioce.
62) Uz to, u periodu od 1. januara 1993. do 19. jula 1996, kad je dao ostavku, uglavnom kroz funkcije koje je vršio kao predsjednik SDS-a, uključujući funkcije predsjednika Glavnog odbora, predsjednika Savjeta za nacionalnu bezbjednost srpske republike, predsjednika Republike Srpske i vrhovnog komandanta oružanih snaga, Radovan KARADŽIĆ je, djelujući individualno ili u saradnji sa drugima, rukovodio i kontrolisao snage bosanskih Srba i sve organe SDS-a i organe vlasti koji su učestvovali u krivičnim djelima za koja se tereti u ovoj optužnici:
 
66) Osim toga, u periodu između 1. decembra 1995. i 19. jula 1996. godine, '''Radovan KARADŽIĆ''' je, i formalno kroz svoje gorenavedene funkcije i na osnovu svoje de facto vlasti, znao ili imao razloga da zna da su snage bosanskih Srba pod rukovodstvom i kontrolom vođstva bosanskih Srba počinile krivična djela za koja se tereti u ovoj optužnici, a nije preduzeo neophodne i razumne mjere da kazni njihove počinioce.
a) Od 17. decembra 1992. godine, Radovan KARADŽIĆ je bio jedini predsjednik Republike Srpske i objedinjavao sve ovlasti predsjedništva, među ostalim i ovlasti vrhovnog komandanta oružanih snaga, o čemu se više govori u paragrafu 61 (d). Kao vrhovni komandant, Radovan KARADŽIĆ je, djelujući u saradnji sa drugim članovima vrhovne komande, komandovao oružanim snagama.
 
b) U periodu od 1. januara 1993. do 30. novembra 1995. godine, snage bosanskih Srba, SDS i ustanove vlasti korištene su od strane vođstva bosanskih Srba, uključujući i Radovana KARADŽIĆA, za izvršenje krivičnih djela za koja se tereti u ovoj optužnici.
 
 
63) U oktobru i novembru 1991. godine skupština bosanskih Srba takođe je ovlastila Radovana KARADŽIĆA, Biljanu PLAVŠIĆ i druge vodeće članove SDS-a da "zastupaju i štite interese srpskog naroda u Bosni i Hercegovini pred saveznim i međunarodnim tijelima", i da pregovaraju sa muslimanskim i hrvatskim predstavnicima o organizaciji budućeg zajedničkog života u Bosni i Hercegovini.
 
 
64) Radovan KARADŽIĆ je, i formalno kroz svoje gorenavedene funkcije i na osnovu svoje de facto vlasti, takođe imao ovlasti da kazni ili pokrene istragu ili postupak protiv svih osoba ili pripadnika oružanih snaga pod svojom komandom za koje se vjerovalo da su počinili krivična djela na teritoriju srpske republike.
 
 
 
 
65) Stoga je, između 1. jula 1991. i 30. novembra 1995. godine, i formalno kroz svoje gorenavedene funkcije i na osnovu svoje de facto vlasti, Radovan KARADŽIĆ znao ili imao razloga da zna da snage bosanskih Srba pod rukovodstvom i kontrolom vođstva bosanskih Srba čine krivična djela za koja se tereti u ovoj optužnici ili da su ih počinile, a nije preduzeo neophodne i razumne mjere da takva djela spriječi ili da kazni njihove počinioce.
 
 
 
 
66) Osim toga, u periodu između 1. decembra 1995. i 19. jula 1996. godine, Radovan KARADŽIĆ je, i formalno kroz svoje gorenavedene funkcije i na osnovu svoje de facto vlasti, znao ili imao razloga da zna da su snage bosanskih Srba pod rukovodstvom i kontrolom vođstva bosanskih Srba počinile krivična djela za koja se tereti u ovoj optužnici, a nije preduzeo neophodne i razumne mjere da kazni njihove počinioce.
 
 
 
OPŠTE POSTAVKE
 
====OPŠTE POSTAVKE====
 
67) Sva djela i propusti za koje ova optužnica tereti u optužbama za genocid ili saučesništvo u genocidu počinjena su sa namjerom da se unište, u cijelosti ili djelimično, bosanski Muslimani i bosanski Hrvati, nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa, kao takva.
 
 
68) Sva djela i propusti za koje ova optužnica tereti u optužbama za zločine protiv čovječnosti bili su dio rasprostranjenog ili sistematskog napada uperenog protiv bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i/ili drugih nesrpskih civilnih populacija Bosne i Hercegovine.
Line 419 ⟶ 405:
70) Sva djela i propusti za koje ova optužnica tereti u optužbama za teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. (u daljem tekstu: "teške povrede") dogodili su se za vrijeme međunarodnog oružanog sukoba i djelimične okupacije Bosne i Hercegovine.
 
71) '''Radovan KARADŽIĆ''' se morao pridržavati zakona i običaja koji regulišu vođenje oružanih sukoba, uključujući Ženevske konvencije iz 1949. i njihove dodatne protokole.
 
72) '''Radovan KARADŽIĆ''' je individualno odgovoran za krivična djela za koja se tereti u ovoj optužnici, na osnovu člana 7(1) Statuta Međunarodnog suda. Individualna krivična odgovornost uključuje planiranje, podsticanje, naređivanje, činjenje ili pomaganje i podržavanje na neki drugi način planiranja, pripremanja ili izvršenja bilo kojeg od krivičnih djela navedenih u članovima 2 do 5 Statuta Međunarodnog suda.
 
73) '''Radovan KARADŽIĆ''' je, za vrijeme dok je bio na nadređenim položajima navedenim u prethodnim paragrafima, krivično odgovoran i za djela svojih potčinjenih na osnovu člana 7(3) Statuta Međunarodnog suda. Nadređeni je odgovoran za djela svog potčinjenog (svojih potčinjenih) ako je znao ili imao razloga da zna da će njegov(i) potčinjeni počiniti takva djela ili da ih je počinio, a nadređeni nije preduzeo neophodne i razumne mjere da spriječi takva djela ili da kazni njihove počinioce.
 
DODATNE ČINJENICE
 
====DODATNE ČINJENICE====
74) SDS je bio jedna od tri etnički orijentisane stranke koje su se pojavile u Bosni i Hercegovini 1990. godine u vrijeme kad su se pripremali višestranački izbori koji su trebali biti održani u novembru te godine. Od samog osnivanja Radovan KARADŽIĆ je bio predsjednik stranke SDS, a Biljana PLAVŠIĆ i Momčilo KRAJIŠNIK njeni vodeći članovi. Svaka od te tri stranke bila je povezana sa po jednom glavnom etničkom grupom u Bosni: SDS je bila najvažnija srpska nacionalna stranka, Stranka demokratske akcije (u daljem tekstu: "SDA") bila je glavna stranka bosanskih Muslimana, a Hrvatska demokratska zajednica (u daljem tekstu: "HDZ") bila je vodeća hrvatska nacionalna stranka. Rezultati izbora pokazali su dominaciju te tri glavne nacionalne stranke. Na republičkom nivou, SDA je osvojila najviše mjesta u Skupštini, a slijedili su je SDS i zatim HDZ. Ostatak mjesta podijelile su ostale stranke, među njima i bivša komunistička partija.
 
74) SDS je bio jedna od tri etnički orijentisane stranke koje su se pojavile u Bosni i Hercegovini 1990. godine u vrijeme kad su se pripremali višestranački izbori koji su trebali biti održani u novembru te godine. Od samog osnivanja '''Radovan KARADŽIĆ''' je bio predsjednik stranke SDS, a Biljana PLAVŠIĆ i Momčilo KRAJIŠNIK njeni vodeći članovi. Svaka od te tri stranke bila je povezana sa po jednom glavnom etničkom grupom u Bosni: SDS je bila najvažnija srpska nacionalna stranka, Stranka demokratske akcije (u daljem tekstu: "SDA") bila je glavna stranka bosanskih Muslimana, a Hrvatska demokratska zajednica (u daljem tekstu: "HDZ") bila je vodeća hrvatska nacionalna stranka. Rezultati izbora pokazali su dominaciju te tri glavne nacionalne stranke. Na republičkom nivou, SDA je osvojila najviše mjesta u Skupštini, a slijedili su je SDS i zatim HDZ. Ostatak mjesta podijelile su ostale stranke, među njima i bivša komunistička partija.
75) Centralna ideja političkog programa SDS-a, onako kako su ga formulisali vođe stranke, među ostalima Radovan KARADŽIĆ, Momčilo KRAJIŠNIK i Biljana PLAVŠIĆ, bilo je ujedinjenje svih Srba unutar Jugoslavije kao jedini način da se zaštite srpski nacionalni interesi. Ta ideja bila je povezana sa konceptom "Velike Srbije" koji je krajem osamdesetih godina počeo otvoreno kružiti Socijalističkom Federativnom Republikom Jugoslavijom (u daljem tekstu: "SFRJ"). SDS je izdvajanje Bosne i Hercegovine iz jugoslovenskog saveznog sistema smatrao prijetnjom interesima Srba koji žive u Bosni i Hercegovini.
 
75) Centralna ideja političkog programa SDS-a, onako kako su ga formulisali vođe stranke, među ostalima '''Radovan KARADŽIĆ''', Momčilo KRAJIŠNIK i Biljana PLAVŠIĆ, bilo je ujedinjenje svih Srba unutar Jugoslavije kao jedini način da se zaštite srpski nacionalni interesi. Ta ideja bila je povezana sa konceptom "Velike Srbije" koji je krajem osamdesetih godina počeo otvoreno kružiti Socijalističkom Federativnom Republikom Jugoslavijom (u daljem tekstu: "SFRJ"). SDS je izdvajanje Bosne i Hercegovine iz jugoslovenskog saveznog sistema smatrao prijetnjom interesima Srba koji žive u Bosni i Hercegovini.
 
76) Rezultati izbora održanih u novembru 1990. godine značili su da SDS, kako vrijeme bude odmicalo, neće imati dovoljno političke vlasti da Bosnu i Hercegovinu zadrži u Jugoslaviji demokratskim političkim procesima. U proljeće 1991. SDS je počeo organizovati neka područja Bosne i Hercegovine u formalne regionalne strukture, koristeći koncept "zajednica opština" koje su postojale u jugoslovenskom ustavnom uređenju iz 1974. godine.
 
 
77) Uporedo sa svojom organizacijskom strukturom koja je postojala na nivou republike, regije, opštine i mjesne zajednice, vođstvo SDS-a je 1991. razvilo zatvoreni i tajni interni sistem rukovođenja, komandovanja i komuniciranja. U tom sistemu glavna vlast pripadala je centralnim stranačkim organima SDS-a, a posebno predsjedniku i Glavnom odboru stranke, čime je vođstvo stranke obezbijedilo potpunu kontrolu.
 
 
 
78) Krajem juna 1991. počela je dezintegracija SFRJ u ratovima koji su izbili u Sloveniji i Hrvatskoj nakon što su te dvije republike 25. juna proglasile nezavisnost. JNA se povukla iz Slovenije nakon veoma kratkog vremena, omogućivši njeno otcjepljenje od SFRJ. Međutim, u Hrvatskoj su se borbe nastavile tokom cijelog ljeta i u jesen 1991. godine.
Line 459 ⟶ 443:
 
88) Bilo je predviđeno da krizni štabovi prestanu sa radom kada skupštine ponovo budu u mogućnosti da zasjedaju i rade. Tada nastavljaju sa radom redovni opštinski organi, uglavnom pod rukovodstvom istih vođa SDS-a. Ti opštinski organi su tada potvrđivali ili verifikovali poteze kriznih štabova.
 
 
89) Dana 9. januara 1992. skupština bosanskih Srba je proglasila "Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu". Proglašeno je da će teritorija te republike obuhvatati "teritorije srpskih autonomnih regija i oblasti i drugih srpskih etničkih cjelina u Bosni i Hercegovini, uključujući i područja u kojima je srpski narod ostao u manjini zbog genocida koji je nad njim izvršen u Drugom svjetskom ratu", i da će biti dio jugoslovenske savezne države.
 
90) Od kraja marta 1992. snage bosanskih Srba počele su preuzimati fizičku kontrolu nad etnički miješanim opštinama koje su proglašene dijelom srpske države, među ostalim i nad opštinama navedenim u paragrafu 9. Ti napadi i preuzimanje vlasti odigrali su se na slični koordinirani i isplanirani način. Napade, preuzimanje vlasti i događaje koji su uslijedili, planirali su, podsticali, naredili, počinili ili na drugi način pomogli i podržali krizni štabovi, ratna predsjedništva, ratna povjereništva i drugi organi SDS-a i organi vlasti koji su djelovali pod kontrolom i rukovodstvom vođstva SDS-a, uključujući '''Radovana KARADŽIĆA''', Momčila KRAJIŠNIKA i Biljanu PLAVŠIĆ.
 
91) Osim toga je 12. maja 1992. godine skupština bosanskih Srba izglasala formiranje VRS-a, čime su jedinice JNA koje su preostale u Bosni i Hercegovini i druge oružane snage koje su sarađivale sa njima u Bosni i Hercegovini efektivno pretvorene u komande nove vojske. Skupština bosanskih Srba imenovala je Ratka MLADIĆA za komandanta Glavnog štaba VRS-a. Ratko MLADIĆ je u tom svojstvu bio direktno podređen Predsjedništvu.
 
92) JNA se "zvanično" povukla iz Bosne i Hercegovine 19. maja 1992, ali su vojne operacije uperene protiv nesrpskog stanovništva nastavili sprovoditi VRS i policija bosanskih Srba. JNA, koja je tokom prestrukturiranja SFRJ u SRJ u aprilu 1992. preimenovana u Vojsku Jugoslavije (u daljem tekstu: "VJ"), nastavila je održavati tijesne veze sa VRS-om. Pružala je bitnu borbenu, finansijsku i logističku podršku vojnim naporima bosanskih Srba. Mnogi oficiri, komandanti, vojnici, logistički centri i veliki dio opreme i sredstava bivše JNA ostavljeni su za potrebe bosanskih Srba. Bivši oficiri JNA prekomandovani su sa svojih dužnosti u jedinicama JNA u nasljednike tih istih jedinica u VRS-u, i ve-ćina je nastavila komandovati tim jedinicama tokom cijelog sukoba u Bosni i Hercegovini. Plate oficira VRS-a i dalje je plaćao Beograd. Osim toga, povremeno su i nakon 19. maja 1992. elementi VJ-a imali i nepo-srednu ulogu u sukobu u Bosni i Hercegovini i pružali su ključnu borbenu podršku VRS-u.
 
90) Od kraja marta 1992. snage bosanskih Srba počele su preuzimati fizičku kontrolu nad etnički miješanim opštinama koje su proglašene dijelom srpske države, među ostalim i nad opštinama navedenim u paragrafu 9. Ti napadi i preuzimanje vlasti odigrali su se na slični koordinirani i isplanirani način. Napade, preuzimanje vlasti i događaje koji su uslijedili, planirali su, podsticali, naredili, počinili ili na drugi način pomogli i podržali krizni štabovi, ratna predsjedništva, ratna povjereništva i drugi organi SDS-a i organi vlasti koji su djelovali pod kontrolom i rukovodstvom vođstva SDS-a, uključujući Radovana KARADŽIĆA, Momčila KRAJIŠNIKA i Biljanu PLAVŠIĆ.
 
 
 
/potpis na originalu/<br>
Carla Del Ponte,<br>
tužilac<br>
 
/pečat/
91) Osim toga je 12. maja 1992. godine skupština bosanskih Srba izglasala formiranje VRS-a, čime su jedinice JNA koje su preostale u Bosni i Hercegovini i druge oružane snage koje su sarađivale sa njima u Bosni i Hercegovini efektivno pretvorene u komande nove vojske. Skupština bosanskih Srba imenovala je Ratka MLADIĆA za komandanta Glavnog štaba VRS-a. Ratko MLADIĆ je u tom svojstvu bio direktno podređen Predsjedništvu.
 
 
 
92) JNA se "zvanično" povukla iz Bosne i Hercegovine 19. maja 1992, ali su vojne operacije uperene protiv nesrpskog stanovništva nastavili sprovoditi VRS i policija bosanskih Srba. JNA, koja je tokom prestrukturiranja SFRJ u SRJ u aprilu 1992. preimenovana u Vojsku Jugoslavije (u daljem tekstu: "VJ"), nastavila je održavati tijesne veze sa VRS-om. Pružala je bitnu borbenu, finansijsku i logističku podršku vojnim naporima bosanskih Srba. Mnogi oficiri, komandanti, vojnici, logistički centri i veliki dio opreme i sredstava bivše JNA ostavljeni su za potrebe bosanskih Srba. Bivši oficiri JNA prekomandovani su sa svojih dužnosti u jedinicama JNA u nasljednike tih istih jedinica u VRS-u, i ve-ćina je nastavila komandovati tim jedinicama tokom cijelog sukoba u Bosni i Hercegovini. Plate oficira VRS-a i dalje je plaćao Beograd. Osim toga, povremeno su i nakon 19. maja 1992. elementi VJ-a imali i nepo-srednu ulogu u sukobu u Bosni i Hercegovini i pružali su ključnu borbenu podršku VRS-u.
 
 
 
/potpis na originalu/
Carla Del Ponte,
tužilac
 
/pečat/
Dana 28. aprila 2000.