Razlika između verzija stranice "Iskaz grenobelskog biskupa o slučaju majke Eugenije"

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
New page: == Iskaz presvijetlog A. Caillota, grenobelskog biskupa, == ''o tijeku kanonske istrage o slučaju majke Eugenije.'' Deset je godina prošlo od kada sam kao grenobelski biskup započeo i...
 
No edit summary
Red 19:
Nisu me samo dojmile njezine vrline, već i način na koji je ostvarivala svoj autoritet. Zapanjujuća je i činjenica da jedna relativno neobrazovana redovnica može zasjesti na najviše mjesto kongregacije. Već je u ovome nešto izvanredno te sa stajališta istrage vođene od mojega generalnog vikara, monsinjora Guerrya, dan njezina izbora veoma je značajan. Odgovori koji su dani od kanonske skupštine, od nadglednika i delegata raznih misija, pokazali su da su oni izabrali majku Eugeniu za nadstojnicu – unatoč njezinoj mladosti i kanonskim preprekama koje bi inače učinile njezino imenovanje odbijeno – zbog njezine sposobnosti rasuđivanja, uravnotežene osobnosti, energije i nepokolebljivosti. Stvarnost će pokazati kako će ona daleko nadići očekivanja koja su bila položena u nju.
 
Naročito je bila primijećena njezina bistrost, živa i pronicljiva inteligencija. Rekao sam da je njezino obrazovanje bilo nedostatno, ali to je zbog vanjskih razloga preko kojih uopće nije imala kontrolu; duga bolest njezine majke primorala ju je da se već u veoma ranoj dobi brine za kuću te da često izostaje iz škole. Nakon toka, prije nego što je ušla u samostan provela je mukotrpne godine radeći u tvornici kao tkalja. Unatoč ovim početnim preprekama čije se posljedice vide u stilu i pravopisu, majka Eugenia održavala je mnoga predavanja u svojoj zajednici. Vrijedno je spomenuti da je sama sastavljala okružnicu za svoju kongregaciju i ugovore s općinskim vlastima ili administrativnim vijećima glede bolničkih ustanova povjerenih sestrama Naše Gospe od Apostola. Izradila je dugi direktorij.
 
Vidjela je svaku situaciju čisto i ispravno kao da je stvar savjesti. Njezine su upute bile jasne, precizne i veoma praktične. Znala je svaku od 1400 kćeri osobno, njihove stavove i vrline, tako da je znala odabrati one najbolje za razne zadatke. Znala je i za kongregacijske potrebe i resurse. Bila je upoznata s stanjem svake kuće i posjetila je sve svoje misije.
Red 38:
Kao prvo, posebni blagdan ponovno bi uspostavio red u duhovnosti mnogih kršćana, a onda bi ih vratio uputama Božanskog Spasitelja: «Sve što zaištete od Oca u moje ime…» i «Ovako molite, Oče naš…»
 
Liturgijsko slavlje u čast Boga Oca imalo bi za posljedicu to da bismo ponovno podigli svoje poglede prema Onome koga apostol Jakov naziva: «Ocem svijetla, od kojega dolazi svaki dar…». Ljudi bi se naučili razmatrati Božju dobrotu i NjegovoNjegovu očinsku providnostiprovidnost. Shvatili bi da je ta providnost istinski od Boga Presvetog Trojstva te zbog Njegove božanske naravi, zajedničke svim trima Osobama, da Bog svijet daruje neopisivim blagom Svojeg neiscrpivog milosrđa.
 
Na prvi pogled može se činiti da ne postoji neki značajan razlog da se časti Oca posebno. Nije li Otac poslao Sina u svijet? Ako je ispravno iskazati pobožnosti prema Sinu i Duhu Svetomu zbog njihove vanjske pojave, nije li onda ispravno častiti Boga Oca kao što se i radi na početku mise za darove koje nam je podario Njegov Sin.
Red 44:
Stvarni cilj ove posebne svetkovine postaje jasan: častiti Oca, zahvaljivati Mu, moliti Mu se jer nam je dao Svoga Sina; u jednoj riječi, kao što poruka govori, kao Autora našega otkupljenja; da mu zahvalimo, Njemu koji je toliko volio svijet da je dao Svoga jedinog Sina kako bi svi ljudi mogli biti otkupljeni kroz Mistično Tijelo Kristovo i zajedno s Njegovim Sinom postati Njegovom djecom.
 
Danas kada je svijet uzdrman sekularizmom, ateizmom i modernom filozofijom te više ne priznaje Boga, pravoga Boga, ne bi li ovaj blagdan obznanio mnogima živoga Oca, Oca milosrđa i dobrote kojega nam je Isus obznanioobjavio? Ne bi li povećao broj onih koji slave Oca «u duhu i istini» kojem se obraća Isus. Sada, kada je svijet počinje biti trgan na komade smrtonosnim ratovima, traži se čvrsto načelo kojim bi se ljudi ponovno ujedinili; ovaj bi blagdan donio sjajno svjetlo. Naučio bi ljude da svi imaju istoga Oca u nebesima; Onoga koji im je dao Isusa, a On ih donosi Njemu kao članove Njegovog Mističnog Tijela u jedinstvu istoga Duha Ljubavi! Kada su tolike duše zamorene i iscrpljene ratnim nevoljama, itekako su gladne za dubokim duhovnim životom.; Nene zove li ih takva svetkovina «iz unutrašnjosti» na slavlje Oca koji skrivaje Sebeu tajnosti, da ponude sinovsku i velikodušnu žrtvu Ocu, jedinom izvoru života Presvetoga Trojstva u njima? Ne bi li to očuvalo onaj nježan pokret natprirodnog života koji privlači duše duhovnom djetinjstvu – kroz pouzdanje – prema sinovljevom životu s Ocem, te prepuštanju božanskoj volji k duhu vjere?
 
S druge strane, problem dogme ostaje, odvojeno od pitanja posebne svetkovine i neovisno o onome što će Crkva odlučiti o ovome slučaju. Neki uvaženi teolozi smatraju da doktrina odnosa duše s Trojstvom mora biti dublje ispitana i da bi mogla biti izvor prosvjetljenja za duše o zajedništvu Oca sa Sinom, o kojem sveti Ivan govori te o zajedništvu Isusova života, Sina Očeva, posebno u Njegovoj sinovljevoj ljubavi za Oca.
Red 57:
djelomično.
 
Još jedna činjenica jednako je značajna: kada je sestra Eugenija obznanila da joj se Otac objavio, teolozi su odgovorili kako su ukazanja Oca nemoguća i da se nikada prije nisu dogodila u prošlosti. Sestra se suprotstavila ovakvim primjedbama jednostavno izjavljujući: «Otac mi je rekao da opišem ono što sam vidjela. On zahtjeva od Svojih sinova, teologa da istražuju.» Redovnica nije nikada izmijenila svoje svjedočanstvo na bilo koji način. Mjesecima se držala svojih izjava. SveTek dosu siječnjau siječnju 1934. kada su teolozi pronašli odgovor svojim primjedbama u spisima svetog Tome Akvinskog.
 
Odgovor koji je pružio veliki doktor Crkve o razlici između ukazanja i porukeobjave bio je prosvjetljujući. Otklonio je zapreku koja je sputavala cijelu istragu. Iskušana od strane mudrih teologa, neobrazovana, mala redovnica je dokazala da je u pravu. Kako ljudski gledano možemo objasniti u ovom slučaju redovničinu pronicljivost, mudrost i postojanost? Lažni vidjelac pokušao bi se prilagoditi objašnjenjima teologa. Međutim, redovnica je ustrajala na svome. Ovo su dodatni razlozi zašto nam se svjedočanstvo čini vjerodostojnim.
 
U svakom slučaju, držim vrijednim zabilježiti njezin uzdržljiv stav prema čudesnim gledištima slučaja. Dok lažni vidjelac ističu izvanredne događaje, a katkad samo njih vide, majka Eugenija, naprotiv, stavlja ih na drugo mjesto, kao dokaze i sredstva. Nema stanja zanosa, već postoji ravnoteža vrijednosti što ostavlja povoljan dojam.
Red 65:
Bit ću kratak o teološkoj istrazi. Velečasni otac Albert i August Valencin veoma su cijenjeni zbog svojega znanja iz filozofije i teologije te zbog dubokog poznavanja duhovnog života. Njihovo sudjelovanje bilo je zahtijevano i u drugim, sličnim istragama. Znali smo da djeluju s velikim oprezom, stoga smo ih i izabrali za ovaj posao.
 
Zahvalni smo im na predanoj i savjesnoj suradnji. Njihovo svjedočanstvo u korist sestre i natprirodnog objašnjenja činjenica svemu, još je više osobito, budući da su odgađali dugo vremena svoj sud i na početku bili su protivni i skeptični, a kasnije oklijevajući. Malo po malo, nakon što su iznijeli razne prigovore i nametnuli teške provjere redovnici, uvjerili su se.