Razlika između verzija stranice "Safet (Nihad Krupić)/II"

Godinama sam se trgao u nemogućnosti da do kraja pomirim svoje svjetove. Onaj skriveni me je vraćao nazad, korjenima, odupirao se vanjskom, ne prihvatao ga, spuštao do spoznaje da sam najbliže sebi kad mi u uho ulazi zvuk sevdalinke i poziva na molitvu, a u zatvorene oči dolazi slika moje kuće i majke dok sa zida skida postekiju i priprema se za namaz. Kako sam stario, sve više sam razmišljao o sebi. Srce mi je i dalje kucalo, ali izdaleka. Glava je bila na ramenima, sa strahom od ogledala, a jezik, jezik je bio osuda.

 

 

San mi se navlačio na oči. Zikrija je to osjetio, ustao stolice, čvrsto me zagrlio i oprostio se sa mnom.

[[Kategorija:Safet (Nihad Krupić)]]