Razlika između verzija stranice "Safet (Nihad Krupić)/I"

“Poznajem tvoje oči, slutim ih poput svojih od prije dvadeset, trideset i ne sjećam se više koliko godina unazad, kada je sve je bilo ispred mene. Tada, se nisam obazirao na vrijeme, a ono je ipak teklo, zaticalo me i guralo od nauma da se vratim tamo odakle nigdje neću ići i gdje će mi se sve činiti blizu, znano i bez tajne, gdje ću zauvijek pronaći svoje srce i napokon imati svoj mir. Godine su išle neprimjetno, udaljavajući me neopaženo od moje želje sve dok se nisam umorio od te silne trke.

 

 

Okrenuh se nastranu, stavih ruku pod jastuk i zatvorih teške kapke. Osjetih da Beki staračkim koracima izlazi iz sobe.

[[Kategorija:Safet (Nihad Krupić)]]