Razlika između verzija stranice "Tužilac protiv Radislava Krstića"

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Red 40:
===A. Definicija dijela grupe===
 
6.Član 4 Statuta Međunarodnog suda, kao i Konvencija o genocidu,<ref name=E>Član II Konvencije o genocidu.</ref> obuhvata određena djela “počinjen[a] s namjerom da se u cijelosti ili djelimično uništi neka nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa kao takva.” U Optužnici u ovom predmetu se, u pogledu tačke genocida, navodi da je Radislav Krstić “[namjeravao] da uništi dio bosansko-muslimanskog naroda kao nacionalnu, etničku ili vjersku grupu.”[6]<ref name=F>Optužnica, par. 21.</ref> Ciljana grupa koju navodi Optužnica, i koju je prihvatilo Pretresno vijeće, su bosanski Muslimani.[7]<ref name=G>Vidi Prvostepenu presudu, par. 558 (“u optužnici u ovom predmetu ciljana grupa se definira kao bosanski Muslimani”). </ref> Pretresno vijeće je konstatiralo da su bosanski Muslimani jasno određena i zasebna nacionalna grupa i stoga su obuhvaćeni članom 4.[8]<ref name=H>Ibid., par. 559 - 560. </ref> Taj zaključak nije osporen u ovom žalbenom postupku.[9]<ref name=I>Vidi Žalbeni podnesak odbrane, par. 28, 38. </ref>
 
7.Kao što je jasno iz Optužnice, Krstić nije optužen da je namjeravao da uništi čitavu nacionalnu grupu bosanskih Muslimana, nego samo jedan njen dio. Prvo pitanje koje se pokreće žalbom u ovom postupku jeste da li je Pretresno vijeće, kada je konstatiralo da je Radislav Krstić imao genocidnu namjeru, relevantni dio nacionalne grupe bosanskih Muslimana definiralo na način koji odgovara zahtjevima člana 4 i Konvencije o genocidu.
8.Jasno je ustanovljeno da, kada se osuda za genocid zasniva na namjeri da se "djelimično" uništi zaštićena grupa, to mora biti znatan dio te grupe. Cilj Konvencije o genocidu jeste da spriječi namjerno uništenje čitavih ljudskih grupa, a ciljani dio mora biti dovoljno značajan da utječe na grupu u cjelini. Mada se Žalbeno vijeće još nije bavilo tim pitanjem, razmatrala su ga dva pretresna vijeća Međunarodnog suda. U predmetu Jelisić, u kojem je to pitanje prvi put razmatrano, Pretresno vijeće je konstatiralo da je, “[s] obzirom da je cilj Konvencije [o genocidu] bavljenje masovnim zločinima, široko […] prihvaćeno da namjera da se uništi mora biti usmjerena barem na bitan dio grupe.”[<ref name=J>Prvostepena presuda u predmetu Jelisić, par. 82 (gdje se citira Izvještaj Komisije za međunarodno pravo o radu 48. sjednice Komisije, 6. maj 1996. - 26. juli 1996., G.A.O.R., 51st session, Supp. No. 10] (A/51/10) (1996), str. 89; Nehemiah Robinson, The Genocide Convention: A Commentary (1960.) (1. izd. 1949.), str. 63; Genocide Convention, Report of the Committee on Foreign Relations, Senat SAD, 18. juli 1981.), str. 22). Žalbeno vijeće je djelimično poništilo Prvostepenu presudu u predmetu Jelisić po drugim osnovama. Vidi Drugostepenu presudu u predmetu Jelisić, par. 72. Definicija Pretresnog vijeća onoga što predstavlja adekvatan dio grupe zaštićen Konvencijom o genocidu nije osporena. </ref> Do istog zaključka došlo je i Pretresno vijeće u predmetu Sikirica: “Ovaj dio definicije zahtijeva dokaz namjere da se uništi [relativno] znatan broj u odnosu na ukupno stanovništvo grupe.”[11] Kao što su objasnila ova pretresna vijeća, uslov znatnosti istovremeno odražava određujuće obilježje genocida kao zločina masovnih razmjera i odgovara na zahtjev naveden u Konvenciji da uništenje ciljanog dijela mora utjecati na opstanak grupe u cjelini.[12]
9.To pitanje razmatrala su i pretresna vijeća MKSR-a, čiji statut sadrži identičnu definiciju krivičnog djela genocida.[13] Ona su došla do istog zaključka. Pretresno vijeće u predmetu Kayishema je, nakon što je proučilo izvore u kojima se tumači Konvencija o genocidu, zaključilo da izraz “‘djelimično’ zahtijeva namjeru da se uništi velik broj pojedinaca koji pripadaju toj grupi.”[14] Tu definiciju prihvatila su i dodatno razradila pretresna vijeća u predmetima Bagilishema i Semanza, koja su konstatovala da namjera da se uništi mora biti barem namjera da se uništi znatan dio grupe.[15]