Razlika između verzija stranice "Tužilac protiv Radislava Krstića"

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 666:
255.Zbog toga se žalba optužbe po toj osnovi odbija.
 
====4. Argument optužbe u vezi s predumišljajem kao otežavajućim faktorom====
256.
 
256.Pretresno vijeće je smatralo da učestvovanje Radislava Krstića tek u kasnijoj fazi isključuje mogućnost postojanja predumišljaja.[419] Optužba tvrdi da je Pretresno vijeće primjetno pogriješilo kad je zaključilo da predumišljaj nije otežavajući faktor u ovom predmetu.[420]
257.
 
257.S obzirom na činjenice na osnovu kojih je Pretresno vijeće donijelo svoju odluku, ono ni na koji način nije prekoračilo svoja diskreciona ovlašćenja kad je zaključilo da predumišljaj nije postojao, te da stoga ni nije mogao biti otežavajući faktor. Što se tiče konstatacije da je Krstić učestvovao u genocidu, predumišljaj nije utvrđen.[421] Isto u Krstićevom slučaju važi i za oportunističke zločine koji su počinjeni u Potočarima 12. i 13. jula 1995.
258.
258.Postojao je element predumišljaja u odluci da se prisilno premjesti civilno stanovništvo, ali Pretresno vijeće je imalo diskreciono ovlašćenje da taj faktor odbaci kao nebitan za odmjeravanje kazne.
259.Pretresno vijeće nije pogriješilo kad je zaključilo da predumišljaj nije otežavajući faktor u ovom predmetu.
 
====5. Argument odbrane u vezi s praksom odmjeravanja kazni u bivšoj Jugoslaviji====
Postojao je element predumišljaja u odluci da se prisilno premjesti civilno stanovništvo, ali Pretresno vijeće je imalo diskreciono ovlašćenje da taj faktor odbaci kao nebitan za odmjeravanje kazne.
259.
260.Odbrana tvrdi da je Pretresno vijeće pogriješilo kad je, donoseći odluku o kazni, uzelo u obzir zakon Bosne i Hercegovine iz 1998., a ne zakone bivše Jugoslavije.[422] Pristup Međunarodnog suda u pogledu uzimanja u obzir sudske prakse odmjeravanja kazni u bivšoj Jugoslaviji, u skladu s članom 24(1) Statuta i pravilom 101(B)(iii), najbolje je formulisan u odluci Pretresnog vijeća u predmetu Tužilac protiv Kunarca i drugih:
 
Iako Pretresno vijeće nije obavezno da primijeni praksu odmjeravanja kazne iz bivše Jugoslavije, u svakom slučaju je potrebno više od pukog nabrajanja relevantnih odredbi iz krivičnog zakona bivše Jugoslavije. U slučaju da postoje neke razlike, valja se potruditi da se kazne koje će se izreći objasne uz osvrt na praksu odmjeravanja kazne u bivšoj Jugoslaviji, posebno tamo gdje za neku posebnu praksu odmjeravanja kazne nema nikakvih smjernica u međunarodnom pravu. Zbog činjenice da često postoje veoma važne razlike između nacionalnih krivičnih gonjenja i krivičnog gonjenja na ovoj sudskoj instanci, Pretresno vijeće napominje da priroda, opseg i razmjer krivičnih djela za koja se sudi pred ovim Međunarodnim sudom ne dopuštaju automatsku primjenu prakse odmjeravanja kazni bivše Jugoslavije.[423]
Pretresno vijeće nije pogriješilo kad je zaključilo da predumišljaj nije otežavajući faktor u ovom predmetu.
 
261.Pretresno vijeće bilo je, dakle, dužno da uzme u obzir praksu odmjeravanja kazni u bivšoj Jugoslaviji; ono je to i učinilo u paragrafu 697 Prvostepene presude. Fusnote uz taj paragraf pokazuju da je Pretresno vijeće uzelo u obzir relevantne zakonske odredbe, kao što je dužno da učini, i da je te zakonske odredbe analiziralo s obzirom na svoje konstatacije. Pretresno vijeće je imalo pravo da uzme u obzir ne samo zakon koji je bio na snazi u bivšoj Jugoslaviji u vrijeme kad je Radislav Krstić počinio zločine, nego i to kako se taj zakon kasnije razvijao. Pretresno vijeće se uvjerilo da se praksa odmjeravanja kazni u bivšoj Jugoslaviji razvijala na način koji je u skladu s načelima u području odmjeravanja kazni koja je usvojio Međunarodni sud. Na primjer, zakon Bosne i Hercegovine ukinuo je smrtnu kaznu za krivična djela za koja je osuđen Krstić.[424] S obzirom na podudarnost tog ukidanja s ovlašćenjima vezanim za odmjeravanje kazni samog Međunarodnog suda, izloženim u članu 24, Pretresno vijeće nije počinilo primjetnu grešku kad se pozvalo na zakon Bosne i Hercegovine iz 1998. godine.
5. Argument odbrane u vezi s praksom odmjeravanja kazni u bivšoj Jugoslaviji
260.
262.Konačno, Međunarodni sud – mada je obavezan da uzme u obzir praksu odmjeravanja kazni u bivšoj Jugoslaviji – nije njome vezan.[425] Međunarodni sud ništa ne sprečava da izrekne strožu ili blažu kaznu od one koja bi bila izrečena u pravnom sistemu bivše Jugoslavije.[426]
263.Pretresno vijeće stoga ne nalazi primjetnu grešku u rezoniranju Pretresnog vijeća u vezi s tim. Žalba odbrane po toj osnovi se odbacuje.
 
====6. Argument odbrane da je nedovoljan značaj dat olakšavajućim okolnostima====
Odbrana tvrdi da je Pretresno vijeće pogriješilo kad je, donoseći odluku o kazni, uzelo u obzir zakon Bosne i Hercegovine iz 1998., a ne zakone bivše Jugoslavije.[422] Pristup Međunarodnog suda u pogledu uzimanja u obzir sudske prakse odmjeravanja kazni u bivšoj Jugoslaviji, u skladu s članom 24(1) Statuta i pravilom 101(B)(iii), najbolje je formulisan u odluci Pretresnog vijeća u predmetu Tužilac protiv Kunarca i drugih:
264.Odbrana iznosi argument da Pretresno vijeće nije pridalo dovoljno značaja navedenim olakšavajućim okolnostima.[427]
265.Pretresno vijeće je razmotrilo okolnosti koje je navela odbrana, ali je zaključilo da one ne predstavljaju olakšavajuće okolnosti.[428] Pretresno vijeće ima diskreciono ovlašćenje da odluči da li se neka okolnost treba smatrati olakšavajućom. Odbrana nije pokazala da je Pretresno vijeće pogriješilo u korištenju svojih diskrecionih ovlašćenja u vezi s tim pitanjem i zato se ova žalbena osnova odbacuje.
 
===C. Razmatranja Žalbenog vijeća===
Iako Pretresno vijeće nije obavezno da primijeni praksu odmjeravanja kazne iz bivše Jugoslavije, u svakom slučaju je potrebno više od pukog nabrajanja relevantnih odredbi iz krivičnog zakona bivše Jugoslavije. U slučaju da postoje neke razlike, valja se potruditi da se kazne koje će se izreći objasne uz osvrt na praksu odmjeravanja kazne u bivšoj Jugoslaviji, posebno tamo gdje za neku posebnu praksu odmjeravanja kazne nema nikakvih smjernica u međunarodnom pravu. Zbog činjenice da često postoje veoma važne razlike između nacionalnih krivičnih gonjenja i krivičnog gonjenja na ovoj sudskoj instanci, Pretresno vijeće napominje da priroda, opseg i razmjer krivičnih djela za koja se sudi pred ovim Međunarodnim sudom ne dopuštaju automatsku primjenu prakse odmjeravanja kazni bivše Jugoslavije.[423]
266.Žalbeno vijeće smatra da se kazna mora izmijeniti zbog činjenice da je ono odgovornost Radislava Krstića ocijenilo kao odgovornost pomagača i podržavaoca u genocidu i u ubistvima kao kršenju zakona i običaja ratovanja između 13. i 19. jula 1995., a ne kao odgovornost saizvršioca, kako ju je ocijenilo Pretresno vijeće. U skladu sa svojim ovlastima da to učini bez vraćanja predmeta na razmatranje Pretresnom vijeću,[429] Žalbeno vijeće će izmijeniti Krstićevu kaznu s obzirom na svoje zaključke, a u skladu sa odredbama Statuta i Pravilnika.
267.Kao što je pravilno iznijelo Pretresno vijeće,[430] opšta načela odmjeravanja kazne primjenjiva u ovom predmetu uključuju sljedeće: (i) težinu krivičnih djela koja se optuženom stavljaju na teret;[431] (ii) opštu praksu izricanja zatvorskih kazni na sudovima bivše Jugoslavije;[432] (iii) lične prilike osuđenika;[433] i (iv) eventualne otežavajuće ili olakšavajuće okolnosti.[434]
268.Što se tiče težine krivičnih djela koja se optuženom stavljaju na teret, Žalbeno vijeće je nedavno, u predmetu Vasiljević, prihvatilo da je pomaganje i podržavanje vid odgovornosti koji obično povlači blaže kazne nego kad se radi o odgovornosti saizvršioca.[435] To načelo prihvaćeno je i u praksi MKSR-a, kao i u mnogim nacionalnim pravnim sistemima.[436] Mada je zločin Radislava Krstića bez sumnje težak, konstatacija da on nije imao genocidnu namjeru značajno smanjuje njegovu odgovornost. Ista analiza primjenjiva je i na smanjenje Krstićeve odgovornosti za ubistva kao kršenja zakona i običaja ratovanja počinjena od 13. do 19. jula 1995. u Srebrenici. Dakle, preinaka Krstićeve osude u pomaganje i podržavanje zahtijeva znatno smanjenje njegove kazne.
269.Žalbeno vijeće je takođe zaključilo da je Pretresno vijeće pogriješilo kad je poništilo osude Radislava Krstića po tačkama 3 (istrebljivanje kao zločin protiv čovječnosti) i 6 (progon kao zločin protiv čovječnosti) kao nedopustivo kumulativne u odnosu na osudu za genocid. Žalbeno vijeće je, međutim, zaključilo da je Krstićeva odgovornost u odnosu na ta dva krivična djela bila odgovornost pomagača i podržavaoca, a ne odgovornost saizvršioca. Mada ti zaključci mogu promijeniti opštu sliku o kažnjivom ponašanju Radislava Krstića, optužba nije tražila povećanje kazne na osnovu tih osuda.[437] Žalbeno vijeće neće stoga uzeti u obzir Krstićevo učestvovanje u tim krivičnim djelima prilikom odmjeravanja kazne primjerene težini njegovih postupaka.
270.Što se tiče opšte prakse odmjeravanja kazni na sudovima bivše Jugoslavije, Žalbeno vijeće je već objasnilo da ta praksa ne obavezuje Međunarodni sud i da on može, ako je to u interesu pravde, izreći blažu ili strožu kaznu nego što bi izrekli sudovi bivše Jugoslavije. U gornjoj diskusiji o ovom faktoru, Žalbeno vijeće je razmotrilo praksu odmjeravanja kazni sudova bivše Jugoslavije primjenjivu u ovom predmetu i tu je praksu uzelo u obzir. Konkretno, kazna izrečena osobi koja je pomogla glavnom izvršiocu da počini zločin može se smanjiti na kaznu koja je manja od one izrečene glavnom počiniocu.[438]
271.Pretresno vijeće je razmotrilo lične prilike Radislava Krstića, uključujući otežavajuće i olakšavajuće okolnosti. Odbrana tvrdi da je Pretresno vijeće pogriješilo kad prilikom odmjeravanja kazne nije pridalo nimalo značaja Krstićevom lošem zdravstvenom stanju, njegovom dobrom karakteru, činjenici da nije kažnjavan,[439] te njegovoj saradnji s Međunarodnim sudom i doprinosu procesu pomirenja u bivšoj Jugoslaviji.[440] Žalbeno vijeće usvaja konstatacije Pretresnog vijeća u vezi s tim faktorima i zaključuje da oni ne predstavljaju olakšavajuće okolnosti u kontekstu ovog predmeta. Žalbeno vijeće takođe zaključuje da u ovom predmetu nema otežavajućih okolnosti.
272.Žalbeno vijeće, međutim, smatra da se još četiri faktora moraju uzeti obzir kao olakšavajuće okolnosti prilikom odmjeravanja kazne Krstiću, a to su: (i) način na koji je obezbijedio ljudstvo i sredstva Drinskog korpusa; (ii) činjenica da je tek nedavno bio preuzeo komandu nad korpusom i to tokom borbenih operacija; (iii) činjenica da je u Potočarima i u okolini mjesta bio prisutan najviše dva sata; i (iv) njegova pismena naredba da se s Muslimanima postupa humano.
273.Prvo, mada je Radislav Krstić dao znatan doprinos ostvarenju genocidnog plana i ubijanju bosanskih Muslimana iz Srebrenice, njegovo stvarno učestvovanje u omogućavanju korištenja ljudstva i sredstava Drinskog korpusa pod njegovom komandom bilo je ograničeno. Drugo, mada je Žalbeno vijeće konstatiralo da jeKrstić komandu nad Drinskim korpusom preuzeo 13. jula 1995., ono prihvata da je zbog činjenice da je na tom mjestu bio samo kratko vrijeme, te da je bio zauzet vođenjem borbenih operacija na području oko Žepe, njegov lični uticaj na opisane događaje bio dodatno ograničen. Treće, Krstić je popodne 12. jula 1995. u bazi u Potočarima i oko nje proveo najviše dva sata,[441] što Žalbeno vrijeme smatra dovoljno kratkim vremenom da opravda ublažavanje kazne.[442] Konačno, kako je već rečeno,[443] Radislav Krstić je učinio napor da obezbijedi sigurnost civilima bosanskim Muslimanima koji su prevoženi iz Potočara. On je izdao nalog da se civilima ne smije ništa desiti, garantirajući njihov bezbjedan prijevoz s područja Srebrenice, a jednaku brigu je pokazao i za civile bosanske Muslimane tokom operacije Žepa. Krstićev lični integritet ozbiljnog profesionalnog oficira koji u normalnim okolnostima ne bi imao nikakve veze s takvim planom, takođe je olakšavajući faktor.
274.Žalbeno vijeće primjećuje da je optužba zatražila određivanje minimalne kazne od 30 godina zatvora.[444] Kako je Žalbeno vijeće objasnilo u Presudi po žalbi na kaznu u predmetu Tadić, odluka o tome da li će se odrediti minimalna kazna stvar je diskrecionih ovlašćenja vijeća.[445] Određivanje minimalne kazne nalaže se rijetko. Budući da optužba nije navela nepobitne razloge za to, Žalbeno vijeće ne vjeruje da je u ovom predmetu primjereno odrediti minimalnu kaznu.
275.Žalbeno vijeće konstatira da je Radislav Krstić odgovoran za veoma teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Opšte je mišljenje da je naročito zločin genocida kršenje koje je posebno teško i za svaku osudu. S obzirom na okolnosti u ovom predmetu, kao i na karakter teških zločina čije počinjenje je Radislav Krstić pomagao i podržavao ili ih sam počinio, Žalbeno vijeće, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti, smatra da bi kazna koju je izreklo Pretresno vijeće trebala biti smanjena na 35 godina.
 
==VII. Dispozitiv==
261.
 
Pretresno vijeće bilo je, dakle, dužno da uzme u obzir praksu odmjeravanja kazni u bivšoj Jugoslaviji; ono je to i učinilo u paragrafu 697 Prvostepene presude. Fusnote uz taj paragraf pokazuju da je Pretresno vijeće uzelo u obzir relevantne zakonske odredbe, kao što je dužno da učini, i da je te zakonske odredbe analiziralo s obzirom na svoje konstatacije. Pretresno vijeće je imalo pravo da uzme u obzir ne samo zakon koji je bio na snazi u bivšoj Jugoslaviji u vrijeme kad je Radislav Krstić počinio zločine, nego i to kako se taj zakon kasnije razvijao. Pretresno vijeće se uvjerilo da se praksa odmjeravanja kazni u bivšoj Jugoslaviji razvijala na način koji je u skladu s načelima u području odmjeravanja kazni koja je usvojio Međunarodni sud. Na primjer, zakon Bosne i Hercegovine ukinuo je smrtnu kaznu za krivična djela za koja je osuđen Krstić.[424] S obzirom na podudarnost tog ukidanja s ovlašćenjima vezanim za odmjeravanje kazni samog Međunarodnog suda, izloženim u članu 24, Pretresno vijeće nije počinilo primjetnu grešku kad se pozvalo na zakon Bosne i Hercegovine iz 1998. godine.
262.
 
Konačno, Međunarodni sud – mada je obavezan da uzme u obzir praksu odmjeravanja kazni u bivšoj Jugoslaviji – nije njome vezan.[425] Međunarodni sud ništa ne sprečava da izrekne strožu ili blažu kaznu od one koja bi bila izrečena u pravnom sistemu bivše Jugoslavije.[426]
263.
 
Pretresno vijeće stoga ne nalazi primjetnu grešku u rezoniranju Pretresnog vijeća u vezi s tim. Žalba odbrane po toj osnovi se odbacuje.
 
6. Argument odbrane da je nedovoljan značaj dat olakšavajućim okolnostima
264.
 
Odbrana iznosi argument da Pretresno vijeće nije pridalo dovoljno značaja navedenim olakšavajućim okolnostima.[427]
265.
 
Pretresno vijeće je razmotrilo okolnosti koje je navela odbrana, ali je zaključilo da one ne predstavljaju olakšavajuće okolnosti.[428] Pretresno vijeće ima diskreciono ovlašćenje da odluči da li se neka okolnost treba smatrati olakšavajućom. Odbrana nije pokazala da je Pretresno vijeće pogriješilo u korištenju svojih diskrecionih ovlašćenja u vezi s tim pitanjem i zato se ova žalbena osnova odbacuje.
 
C. Razmatranja Žalbenog vijeća
266.
 
Žalbeno vijeće smatra da se kazna mora izmijeniti zbog činjenice da je ono odgovornost Radislava Krstića ocijenilo kao odgovornost pomagača i podržavaoca u genocidu i u ubistvima kao kršenju zakona i običaja ratovanja između 13. i 19. jula 1995., a ne kao odgovornost saizvršioca, kako ju je ocijenilo Pretresno vijeće. U skladu sa svojim ovlastima da to učini bez vraćanja predmeta na razmatranje Pretresnom vijeću,[429] Žalbeno vijeće će izmijeniti Krstićevu kaznu s obzirom na svoje zaključke, a u skladu sa odredbama Statuta i Pravilnika.
267.
 
Kao što je pravilno iznijelo Pretresno vijeće,[430] opšta načela odmjeravanja kazne primjenjiva u ovom predmetu uključuju sljedeće: (i) težinu krivičnih djela koja se optuženom stavljaju na teret;[431] (ii) opštu praksu izricanja zatvorskih kazni na sudovima bivše Jugoslavije;[432] (iii) lične prilike osuđenika;[433] i (iv) eventualne otežavajuće ili olakšavajuće okolnosti.[434]
268.
 
Što se tiče težine krivičnih djela koja se optuženom stavljaju na teret, Žalbeno vijeće je nedavno, u predmetu Vasiljević, prihvatilo da je pomaganje i podržavanje vid odgovornosti koji obično povlači blaže kazne nego kad se radi o odgovornosti saizvršioca.[435] To načelo prihvaćeno je i u praksi MKSR-a, kao i u mnogim nacionalnim pravnim sistemima.[436] Mada je zločin Radislava Krstića bez sumnje težak, konstatacija da on nije imao genocidnu namjeru značajno smanjuje njegovu odgovornost. Ista analiza primjenjiva je i na smanjenje Krstićeve odgovornosti za ubistva kao kršenja zakona i običaja ratovanja počinjena od 13. do 19. jula 1995. u Srebrenici. Dakle, preinaka Krstićeve osude u pomaganje i podržavanje zahtijeva znatno smanjenje njegove kazne.
269.
 
Žalbeno vijeće je takođe zaključilo da je Pretresno vijeće pogriješilo kad je poništilo osude Radislava Krstića po tačkama 3 (istrebljivanje kao zločin protiv čovječnosti) i 6 (progon kao zločin protiv čovječnosti) kao nedopustivo kumulativne u odnosu na osudu za genocid. Žalbeno vijeće je, međutim, zaključilo da je Krstićeva odgovornost u odnosu na ta dva krivična djela bila odgovornost pomagača i podržavaoca, a ne odgovornost saizvršioca. Mada ti zaključci mogu promijeniti opštu sliku o kažnjivom ponašanju Radislava Krstića, optužba nije tražila povećanje kazne na osnovu tih osuda.[437] Žalbeno vijeće neće stoga uzeti u obzir Krstićevo učestvovanje u tim krivičnim djelima prilikom odmjeravanja kazne primjerene težini njegovih postupaka.
270.
 
Što se tiče opšte prakse odmjeravanja kazni na sudovima bivše Jugoslavije, Žalbeno vijeće je već objasnilo da ta praksa ne obavezuje Međunarodni sud i da on može, ako je to u interesu pravde, izreći blažu ili strožu kaznu nego što bi izrekli sudovi bivše Jugoslavije. U gornjoj diskusiji o ovom faktoru, Žalbeno vijeće je razmotrilo praksu odmjeravanja kazni sudova bivše Jugoslavije primjenjivu u ovom predmetu i tu je praksu uzelo u obzir. Konkretno, kazna izrečena osobi koja je pomogla glavnom izvršiocu da počini zločin može se smanjiti na kaznu koja je manja od one izrečene glavnom počiniocu.[438]
271.
 
Pretresno vijeće je razmotrilo lične prilike Radislava Krstića, uključujući otežavajuće i olakšavajuće okolnosti. Odbrana tvrdi da je Pretresno vijeće pogriješilo kad prilikom odmjeravanja kazne nije pridalo nimalo značaja Krstićevom lošem zdravstvenom stanju, njegovom dobrom karakteru, činjenici da nije kažnjavan,[439] te njegovoj saradnji s Međunarodnim sudom i doprinosu procesu pomirenja u bivšoj Jugoslaviji.[440] Žalbeno vijeće usvaja konstatacije Pretresnog vijeća u vezi s tim faktorima i zaključuje da oni ne predstavljaju olakšavajuće okolnosti u kontekstu ovog predmeta. Žalbeno vijeće takođe zaključuje da u ovom predmetu nema otežavajućih okolnosti.
272.
 
Žalbeno vijeće, međutim, smatra da se još četiri faktora moraju uzeti obzir kao olakšavajuće okolnosti prilikom odmjeravanja kazne Krstiću, a to su: (i) način na koji je obezbijedio ljudstvo i sredstva Drinskog korpusa; (ii) činjenica da je tek nedavno bio preuzeo komandu nad korpusom i to tokom borbenih operacija; (iii) činjenica da je u Potočarima i u okolini mjesta bio prisutan najviše dva sata; i (iv) njegova pismena naredba da se s Muslimanima postupa humano.
273.
 
Prvo, mada je Radislav Krstić dao znatan doprinos ostvarenju genocidnog plana i ubijanju bosanskih Muslimana iz Srebrenice, njegovo stvarno učestvovanje u omogućavanju korištenja ljudstva i sredstava Drinskog korpusa pod njegovom komandom bilo je ograničeno. Drugo, mada je Žalbeno vijeće konstatiralo da jeKrstić komandu nad Drinskim korpusom preuzeo 13. jula 1995., ono prihvata da je zbog činjenice da je na tom mjestu bio samo kratko vrijeme, te da je bio zauzet vođenjem borbenih operacija na području oko Žepe, njegov lični uticaj na opisane događaje bio dodatno ograničen. Treće, Krstić je popodne 12. jula 1995. u bazi u Potočarima i oko nje proveo najviše dva sata,[441] što Žalbeno vrijeme smatra dovoljno kratkim vremenom da opravda ublažavanje kazne.[442] Konačno, kako je već rečeno,[443] Radislav Krstić je učinio napor da obezbijedi sigurnost civilima bosanskim Muslimanima koji su prevoženi iz Potočara. On je izdao nalog da se civilima ne smije ništa desiti, garantirajući njihov bezbjedan prijevoz s područja Srebrenice, a jednaku brigu je pokazao i za civile bosanske Muslimane tokom operacije Žepa. Krstićev lični integritet ozbiljnog profesionalnog oficira koji u normalnim okolnostima ne bi imao nikakve veze s takvim planom, takođe je olakšavajući faktor.
274.
 
Žalbeno vijeće primjećuje da je optužba zatražila određivanje minimalne kazne od 30 godina zatvora.[444] Kako je Žalbeno vijeće objasnilo u Presudi po žalbi na kaznu u predmetu Tadić, odluka o tome da li će se odrediti minimalna kazna stvar je diskrecionih ovlašćenja vijeća.[445] Određivanje minimalne kazne nalaže se rijetko. Budući da optužba nije navela nepobitne razloge za to, Žalbeno vijeće ne vjeruje da je u ovom predmetu primjereno odrediti minimalnu kaznu.
275.
 
Žalbeno vijeće konstatira da je Radislav Krstić odgovoran za veoma teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Opšte je mišljenje da je naročito zločin genocida kršenje koje je posebno teško i za svaku osudu. S obzirom na okolnosti u ovom predmetu, kao i na karakter teških zločina čije počinjenje je Radislav Krstić pomagao i podržavao ili ih sam počinio, Žalbeno vijeće, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti, smatra da bi kazna koju je izreklo Pretresno vijeće trebala biti smanjena na 35 godina.
 
VII. DISPOZITIV
 
Iz gorenavedenih razloga, ŽALBENO VIJEĆE