Razlika između verzija stranice "Tužilac protiv Radislava Krstića"
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Formatiranje |
|||
Red 405:
151.Odbrana nadalje tvrdi da se Radislava Krstića ne bi trebalo smatrati krivim u pogledu zločina počinjenih u Potočarima 12. i 13. jula 1995. jer je do 13. jula 1995. komandant Drinskog korpusa bio general Živanović.[263] Taj argument je irelevantan. Odgovornost Radislava Krstića za zločine počinjene u Potočarima proizlazi iz njegovog ličnog učestvovanja u udruženom zločinačkom poduhvatu da se prisilno premjeste civili. Ti oportunistički zločini bili su prirodna i predvidiva posljedica tog udruženog zločinačkog poduhvata. To što je Krstiću izrečena osuđujuća presuda za ta krivična djela nije povezano s njegovim položajem u štabu Drinskog korpusa u trenutku njihova počinjenja. Žalba RadislavaKrstića na osudu za oportunističke zločine koji su počinjeni u Potočarima, a koji su prirodna i predvidiva posljedica njegovog učestvovanja u udruženom zločinačkom poduhvatu prisilnog premještanja, odbacuje se.
===IV.
152.Odbrana je kao jednu od osnova svoje žalbe iznijela da je način na koji je optužba vršila objelodanjivanje povrijedio pravo Radislava Krstića na pravično suđenje u skladu sa članom 20 Statuta.[264] Žalbeno vijeće će razmotriti svaki od postupaka optužbe za koje odbrana tvrdi da su nanijeli štetu njenom predmetu, a to su: zadržavanje kopija dokaznih predmeta radi taktiziranja; prikrivanje jedne trake kako bi je kasnije podnijeli kao dokaz prilikom unakrsnog ispitivanja; razna kršenja pravila 68 (objelodanjivanje oslobađajućeg materijala); i upitna vjerodostojnost iskaza dva svjedoka.
Red 414:
154.Prije početka suđenja, a u skladu s pravilom 65 ter (E) (kako je tada bilo formulirano),[268] odbrana je zatražila kopije dokaznih predmeta na koje se optužba namjeravala pozvati na suđenju. Optužba je odbila da objelodani te dokazne predmete uz obrazloženje da nije obavezna da to učini bez zahtjeva za recipročno objelodanjivanje u skladu s pravilom 67(C).[269] To pitanje je potom izneseno na pretpretresnoj konferenciji, kada je odbrani odbijen pristup tim dokumentima.[270] Ti dokazni predmeti optužbe kasnije su postepeno objelodanjivani tokom suđenja.
156.Odbrana se žali da je pretpretresni sudija pogriješio kad je konstatirao da optužba nije bila obavezana pravilom 65 ter da objelodani kopije dokaznih predmeta odbrani prije početka suđenja, i da stoga Krstiću nije omogućeno pravedno suđenje.[273] Odbrana zbog toga traži ponovno suđenje.[274]
Da
157.Argument odbrane ima dva dijela. Prvi dio se poziva na rezonovanje izneseno u jednoj odluci u predmetu Krajišnik i Plavšić,[275] koja je donesena nakon iznošenja završnih riječi na suđenju u predmetu Krstić. U toj odluci je konstatirano da pravilo 65 ter (E) obavezuje optužbu da objelodani kopije dokaznih predmeta odbrani prije početka suđenja.[276]
158.U drugom dijelu svog argumenta odbrana se poziva na izmjenu pravila 65 ter (E), koju su sudije Međunarodnog suda usvojile 13. decembra 2001.[277] Tom izmjenom promijenjen je sadržaj pravila 65 ter (E) tako što se izričito propisuje da optužba mora odbrani dostaviti kopije dokaznih predmeta sa spiska dostavljenog u okviru postupka pretpretresnog objelodanjivanja.[278] Odbrana tvrdi da ta izmjena Pravilnika pokazuje da je pomenutu odluku u iz predmeta Krajišnik i Plavšić usvojio cijeli Sud.[279]
159.Za razliku od onoga što je odlučeno na pretpretresnoj konferenciji u predmetu Krstić, Pretresno vijeće u predmetu Krajišnik i Plavšić je zauzelo sljedeći stav:
Jedini način na koji se odbrana može na pravi način pripremiti za suđenje jest da unaprijed bude obaviještena o materijalu na koji se optužba namjerava osloniti, uključujući dokazne predmete. Time što ne objelodanjuje dokumente prije suđenja, optužba stavlja odbranu u položaj u kojem se neće biti u stanju na pravi način pripremiti, a ta činjenica vjerovatno vodi kršenju principa jednakosti strana.[280]
160.Dakle, to pretresno vijeće je smatralo da pravilo 65 ter (E)(iii) od optužbe zahtijeva da objelodani same dokazne predmete koji su navedeni na spisku, neovisno o eventualnom recipročnom pretpretresnom objelodanjivanju dokaznih predmeta odbrane prema pravilu 67. Pretresno vijeće u predmetu Krajišnik i Plavšić rezoniralo je da bi odbrana, budući da se u pravilu 65 ter (E)(iii) govori o mogućim prigovorima odbrane u vezi s autentičnošću dokaznih predmeta, morala imati pristup tim dokaznim predmetima kako bi ocijenila njihovu autentičnost.[281]
161.Izmjena tog pravila, koja je uslijedila, usvaja taj pristup. Sporno je to da li izmjena pravila 65 ter odražava konsensus u pogledu pravilnog tumačenja ranijeg pravila i da li je Pretresno vijeće u predmetu Krajišnik i Plavšić tačno opisalo to tumačenje.
162.Žalbeno vijeće odbija argument odbrane da izmjene pravila 65 ter (E) obavezuju Žalbeno vijeće da usvoji tumačenje koje predlaže odbrana. Uobičajeno je da se Pravilnik s vremena na vrijeme mijenja kada se u praksi pokaže potreba da se on pojasni ili izmijeni. Najviše što može pokazati izmjena tog pravila jeste to da je njegova prethodna formulacija bila nedovoljno jasna, ali to ne znači da ona pomaže u tumačenju tog pravila. Novo pravilo 65 ter (E) zahtijeva od optužbe da odbrani omogući pristup kopijama dokaznih predmeta optužbe prije početka suđenja. No, prije izmjene je stvarni doseg tog pravila bilo moguće različito tumačiti, što pokazuje i razlika između odluke na pretpretresnoj konferenciji u predmetu Krstić i one Pretresnog vijeća u predmetu Krajišnik i Plavšić.
163.Ranije pravilo 65 ter (E) nije izričito zahtijevalo da se objelodane sami dokazni predmeti, nego samo govori o sastavljanju "spiska" dokaznih predmeta, što upućuje na to da pravilo 65 ter (E) nije instrument kojim se može postići objelodanjivanje dokaznih predmeta. Izmjena tog pravila upućuje pak na to da su sudije Međunarodnog suda shvatile da bi takva praksa mogla i odbrani i optužbi stvoriti poteškoće u trenutku kada žele osporiti autentičnost dokaznih predmeta. Kada strane osporavaju dokazne predmete, može doći do kašnjenja tokom suđenja jer se odobravaju odgode kako bi se stranama omogućilo da ispitaju te dokazne predmete u trenutku kad se oni predlažu. Zato je razlog za izmjenu mogao biti efikasnije vođenje samog suđenja, a ne to što se zaključilo da je pravilo bilo nepravedno prema odbrani.
164.Osim toga, u ovom predmetu je optužba sklopila sporazum s odbranom – na prijedlog Pretresnog vijeća - kojim je dogovoren način objelodanjivanja određenih dokaza.[282] Dogovarajući takav način objelodanjivanja s odbranom, optužba je zapravo učinila više no što je obavezna prema Pravilniku u onoj mjeri u kojoj su obaveze u pretpretresnoj fazi uopšte definirane.[283] Na suđenju, odbrana nije imala primjedbi na taj sporazum[284] i nije iznijela prigovor na dogovoreni način objelodanjivanja.[285] U žalbenom postupku, optužba tvrdi da prihvatanje od strane odbrane ovog načina objelodanjivanja znači da odbrana ne može sada tvrditi da je taj način bio nepravedan.
165.Žalbeno vijeće se ne slaže da to što je odbrana u početku prihvatila određeni način objelodanjivanja može biti osnova da se odbrani u žalbenom postupku ne dozvoli argument da je on bio nepravedan. Međutim, da bi ta žalbena osnova bila prihvaćena, odbrana bi morala pokazati da joj je tumačenje relevantnog pravila od strane Pretresnog vijeća onemogućilo da kako treba ispita autentičnost dokaznih predmeta, i da je time oštećena. Odbrana to nije dokazala. Naprotiv, Pretresno vijeće je odobrilo odgode koje su odbrani dale priliku da ospori autentičnost raznih dokaznih predmeta koje je predlagala optužba.[286]
166.Žalbeno vijeće stoga odbacuje ovu žalbenu osnovu.
B. Prikrivanje postojanja trake i njeno naknadno podnošenje kao dokaznog predmeta prilikom unakrsnog ispitivanja
167.Optužba je tokom izvođenja dokaza odbrane u prvostepenom postupku predočila traku koja je puštena Radislavu Krstiću u okviru unakrsnog ispitivanja. Postojanje te trake nije objelodanjeno odbrani ni tokom izvođenja dokaza optužbe ni tokom glavnog iskaza optuženog,[287] mada je već neko vrijeme bila u posjedu optužbe. Odbrani je, međutim, sadržaj te trake bio poznat prije no što je ona predočena Pretresnom vijeću,[288] i tada nije imala prigovora na to da se ona upotrijebi.[289]
168.U ovom žalbenom postupku, odbrana tvrdi da bi trebalo naložiti novo suđenje, i to iz dva razloga: navodna nemogućnost da Pretresno vijeće nije uzelo u obzir sadržaj trake; i korištenje od strane optužbe takozvane “oštre” taktike na suđenju.[290]
1. Navodna nemogućnost da Pretresno vijeće nije uzelo u obzir sadržaj trake
169.Odbrana tvrdi da je Pretresnom vijeću, od trenutka kad je čulo traku, bilo nemoguće da zanemari njen sadržaj prilikom odlučivanja o krivici i kazni optuženog,[291] mada Pretresno vijeće jeste izuzelo taj dokaz.[292]
170.Žalbeno vijeće ne prihvata ovaj argument. Uloga sudija kao arbitara kako u pogledu činjenica tako i u pogledu prava temelj je funkcioniranja ovog suda. Od sudija se često traži da prilikom donošenja odluka zanemare određene dokaze, što je ne samo privilegij svojstven njihovoj ulozi sudija, nego i prihvaćen aspekt njihove sudijske funkcije prilikom ocjenjivanja prihvatljivosti dokaza na suđenju. [293]
171.Odbrana nije pokazala ni da joj je zbog korištenja trake nanesena šteta,[294] niti da je Pretresno vijeće sadržaj trake uzelo u obzir ili da je na njoj utemeljilo svoje zaključke.[295] Ne postoji osnova za argument odbrane da je preslušavanje trake uticalo na sudije, te stoga nema razloga za obnovu postupka.
2. "Oštra" taktika na suđenju
172.Odbrana smatra da je način na koji je traka uvedena predstavljao “oštru” taktiku na suđenju i da bi Žalbeno vijeće trebalo odobriti zahtjev odbrane za ponovo suđenje kako bi odvratilo Tužilaštvo od takvog neprofesionalnog ponašanja u budućnosti.[296] Optužba je svoj postupak branila iznoseći argument da ne postoji pravilo kojim se stranama izričito zabranjuje uvođenje dokaza na opisan način.[297]
173.Tvrdnja odbrane je ozbiljna, pa će je Žalbeno vijeće u skladu s tim i razmotriti. Odbrana tvrdi da je optužba namjerno odbila da objelodani traku kao dokazni predmet i da je, umjesto toga, odlučila da prikrije njeno postojanje kako bi je iskoristila u unakrsnom ispitivanju “kako obrana ne bi imala priliku da je objasni”.[298] Tačno je da je sadržaj trake na kraju izuzet odlukom Pretresnog vijeća.[299] U toj odluci Pretresno vijeće je razmotrilo praksu u vezi s prihvatanjem dokaza u postupku pobijanja.[300] Ta praksa sprječava da se u postupku pobijanja prihvataju dokazi koji se ne bi realno očekivali.
174.Odluka Pretresnog vijeća, kao i karakter tog dokaza te činjenica koliko dugo je bio u posjedu optužbe, idu u prilog argumentu odbrane. Čini se da ima dosta razloga da se dovede u pitanje primjerenost postupanja optužbe u pogledu objelodanjivanja tog dokaza. Za nedolično ponašanje advokata, predviđene su sankcije u pravilu 46 (Nedolično ponašanje branioca). S obzirom na to da je traka izuzeta kao dokaz na suđenju, Žalbeno vijeće zaključuje da je primjena tih pravila, a ne ponovno suđenje, primjeren pristup pitanju nedoličnog ponašanja optužbe u vezi sa prikrivenom trakom.
175.Stoga se zahtjev odbrane za ponovno suđenje zbog prikrivanja postojanja trake odbacuje, a Žalbeno vijeće će dalje u tekstu razmotriti koji je primjeren pristup rečenom postupku optužbe.
C. Razna kršenja pravila 68
176.Odbrana tvrdi da je optužba povrijedila svoje obaveze objelodanjivanja prema pravilu 68 time što je: propustila da objelodani više izjava svjedoka koje sadrže oslobađajući materijal; propustila da objelodani oslobađajući materijal među ostalim dokazima i nije navela da je taj materijal oslobađajući; nije odbrani omogućila da načini fotokopije tog materijala, nego joj je samo dopustila da materijale pregleda u prostorijama optužbe; propustila da dva objelodanjivanja obavi što je prije moguće.
1. Navodna povreda pravila 68 time što nisu objelodanjene izjave svjedoka koje sadrže oslobađajući materijal
177.Odbrana tvrdi da je više razgovora sa svjedocima, koje je optužba obavila prije no što je Pretresno vijeće donijelo presudu, sadržavalo oslobađajući materijal i da propust optužbe da u tom trenutku objelodani taj materijal predstavlja povredu pravila 68.[301] Optužba je prihvatila da šest od deset izjava koje je odbrana navela u svom Podnesku u vezi s pravilom 115 “ulazi u polje primjene pravila 68”,[302] ali tvrdi da ostale četiri izjave ne ulaze u polje primjene tog pravila i da, u svakom slučaju, odbrana nije uspjela pokazati da je iz propusta da se izjave objelodane nastala šteta.[303]
(a) Standardi za kvalificiranje dokaza kao materijala iz pravila 68
178.Tekst pravila pojašnjava sama praksa Međunarodnog suda u kojoj je uvriježeno da u polje primjene pravila 68 ulaze oni materijali koji ukazuju na nevinost ili ublažavaju krivicu optuženog, ili pak utiču na vjerodostojnost dokaza optužbe.[304] Na vjerodostojnost dokaza optužbe utiče onaj materijal koji dovodi u pitanje predmet koji optužba izlaže na suđenju; materijal koji se mora objelodaniti prema pravilu 68 ne ograničava se na materijal koji je u takvom obliku da bi mogao biti prihvaćen kao dokaz.[305] On obuhvaća sve informacije koje na bilo koji način ukazuju na nevinost ili ublažuju krivicu optuženog ili mogu uticati na vjerodostojnost dokaza optužbe, kao i materijal koji može optuženog upozoriti na postojanje takvog materijala.[306]
179.Optužba tvrdi da se svako tumačenje pravila 68 treba osloniti na praksu nacionalnih pravosudnih sistema sa sličnim režimima objelodanjivanja.[307] Ona se u velikoj mjeri oslanja na predmete iz Sjedinjenih Država tvrdeći da dokument, da bi ušao u polje primjene pravila 68, mora biti oslobađajući “prima facie.”[308] Žalbeno vijeće smatra da su smisao i svrha pravila 68 dovoljno jasni i ne prihvata da je jurisprudencija Sjedinjenih Država ili neki drugi pravosudni sistem relevantan za određivanje njegovog opsega.
180.Objelodanjivanje oslobađajućeg materijala ključno je za pravičnost postupka pred Međunarodnim sudom, a pravičnost je najvažniji faktor koji se mora imati na umu kad se utvrđuje da li je prekršeno relevantno pravilo. Žalbeno vijeće je svjesno da šire tumačenje obaveze objelodanjivanja dokaza može povećati teret za optužbu, i u smislu obimnosti materijala koji treba objelodaniti, i u smislu napora koji treba uložiti da bi se utvrdilo da li je materijal oslobađajući. Međutim, s obzirom na ključni značaj koji ima objelodanjivanje oslobađajućeg materijala, bilo bi suprotno interesima pravičnog suđenja da se polje primjene tog pravila ograniči na način koji predlaže optužba.
181.Žalbeno vijeće će sada, imajući to u vidu, pristupiti razmatranju argumenata na osnovu pravila 68 u vezi s oslobađajućim materijalom.
(b) Da li su četiri izjave svjedoka predstavljale oslobađajući materijal?
| |||