Po srebrenom tvom obrazu...

Po srebrenom tvom obrazu il' je crni soluf pao,

Podaci o tekstu
Autor Derviš-paša Bajezidagić
Naslov Po srebrenom tvom obrazu...
Podnaslov
Iz
Izdavač {{{IZDAVAČ}}}
Izdanje
Vrijeme nastanka
Datum izdanja
Mjesto izdanja
Prevodilac Safvet-beg Bašagić
Originalni naslov
Originalni podnaslov
Originalno mjesto nastanka {{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}}
Izvor
Kratak opis
Članak na Wikipediji
Status obrade
Bez izvora
Ovome tekstu nedostaje originalni izvor. Ako vam je poznat izvor ovoga teksta, molim vas stavite podatke o izvoru na ovaj članak.

Slika
[[Datoteka:|180px]]


Il' je na list divlje ruže zumbul svoju sjenu dao?


Ili s tvojih jagodica na ustima odraz stoji,

Il' ti usne rujno vino rumenilom svojim boji?


Što mirisni amber sipa, je li mladež na tvom licu

Il' u žarkom ognju gledam jednu crnu trnjinicu?


Da ja mislim na ružicu - ah uzrok je tvoje lice,

Da ja mislim na pupoljak - ah uzrok su te usnice.


Da je moje lice žuto kao žuto zlato,

Uzrok mu je jedno luče od srebra skovato.


S tvojim selom ako ne bih rajsku bašču zam'jenio,

Na svijetu, vilo moja, čovjek ne bi čovjek bio.


Zar je čudo znak ludila ako Derviš sâm odaje

Kad ljudskije običaje kći vilinska ne poznaje?


Ko opčara, ja ne znadem moje oči pune sanka,

Da od plača ja ne mogu do bijela zaspat danka.


Ah, ti meni bez milosti ispovijedaš muke tuna

Zulumćaru, a na um ne pada ti dan računa.


Teško je uz prijateljski ukor

Još pretrpit psovku od dušmana;

Ko je im'o, zna kako je teško,

Kad na rani otvori se rana.


Pijmo! jer će društvo i veselje proći;

Krčmarice, ne stoj, nego vina toči!