Pjesma nad pjesmama

1 1 Najljepša pjesma^[1] – Solomonova

Ona i on, dijalog zaljubljenih

( Ona )

2 Poljubi me usnama svojim!

Jer tvoja milovanja^[2] bolja su no

vino,

3 bolja od mirisa tvojih miomirisa.

Tvoja osoba je jedan miris pročišćeni.

Zbog tog su djevojke zaljubljene

u tebe.

4 Privuci me k sebi, potrčimo.

Kralj me uvodi u odaju svoju:

»Budimo sretni i radosni čarom

tvojim^[3].«

Slavimo tvoja milovanja više

nego vino.

To je s punim pravom što su one

zaljubljene u tebe.

5 Ja sam crna^[4], ali sam dražesna,

kćeri jeruzalemske,

kao što su šatori tamne dlake,

kao zavjese raskošne.

6 Ne pridajite pažnju ako sam

tamnoputa,

ako me je sunce opalilo.

Moja su me braća naličila:

stavila me nadzirati vinograde;

svoj vlastiti vinograd, ja nisam

sačuvala^[5] .

7 Ta objasni mi , ti kojeg ljubim,

gdje ti napasaš, gdje odmor imaš

u podne,

da se ne bih doimala pokraj stada

tvojih drugara onom što juri za momcima.

8 »Ako ti to ne znaš, ti , najljepša od

žena , iziđi na trag stoke

i napasaj svoje kozice blizu boravišta

(On)

9 Jednoj ždrjebici raskošne kočije,

ja te uspoređujem, družice moja.

10 Dražesni su tvoji obrazi među

uvojcima,

tvoj vrat u vijencima.

11 Uvojke od zlata smo ti načinili s umetcima od srebra.

(Ona)

12 Odavde gdje kralj je u svojoj branjevini,

moj nard širi miomiris svoj^[6] .

13 Moj je dragi za mene jedna vrećica mirhe:

među mojim dojkama on provodi noć^[7] .

14 Moj je dragi jedan grozd kane

u vinogradu Kozjeg izvora^[8].

(On)

15 Kako si ti lijepa, družice moja,

kako si lijepa!

Tvoje su oči golubice!

(Ona)

16 Kako ti si lijep, moj dragi;

koliko dražestan!

Kako je ozelenio naš ležaj!

17 Grede naše doma su borovi,

a naše oplate, smreke.

2 1 Ja sam jedan narcis iz Ravnice,

jedan ljiljan iz doline^[9] .

(On)

2 Kao ljiljan među kupinama,

takva je moja družica među

djevojkama.

(Ona)

3 Kao jabukovo stablo u sred drveća

šumskog, takav je moj moj mili

među mladićima.

U njegovoj sjeni, po svojoj želji,

ja sjedam;

i plod je njegov sladak nepcu mojem.

4 On me uvodi u kabare^[10],

ali njegov stijeg iznad mene je Ljubav.

5 Okrijepite me kolačima od grožđa;

poduprite me jabukama:

jer, ja sam bolesna od ljubavi.

6 Njegova ljevica je pod mojom

a njegova me desnica me steže!

(On)

7 Ja vas zaklinjem, kćeri jeruzalemske,

gazelama ili srnama poljskim:

Ne budite, ne budite Ljubavi^[11] moje

prije no što to ona ne poželi.

Evo ga, dolazi

(Ona)

8 Ja čujem, dragi moj!

Evo ga: on dolazi! Skačući

preko visova,

poskakujući preko brijegova,

9 moj dragi je kao gazela

ili srnino jelenče.

Evo ga: on se zaustavlja iza

našeg zida;

on pogleda kroz okno;

on vreba kroz rešetke.

10 Moj dragi pjeva i kaže meni:

»Ustaj, ti, družice moja,

lijepa moja, i otiđimo.

11 Jer evo zima prolazi;

kiša prestaje, ona odlazi.

12 Cvijeće se vidi po zemlji;

doba pjesme stiže;

i glas se grlice u kraju

našem čuje.

13 Smokvik dozrijeva svoj zeleni plod

i loze u pupoljcima već mirišu.

Ustaj, ti, družice moja,

lijepa moja, i pođi.

14 Moja golubice u udubini jedne stijene,

najskrovitijoj u hridini,

pokaži mi svoje lice,

daj da čujem tvoj glas;

jer, ugodan je tvoj glas,

i tvoje lice dražesno.«

15 »Pohvatajmo lisce,

male lisice

koje pustoše po vinogradu,

dok je još u pupoljcima vinograd

naš^[12]!«

16 Moj je dragi moj, i njegova sam ja,

koji pase među ljiljanima^[13],

17 odavde nek' dan otpočine

i nek' sjene pobjegnu,

vrati se! ti, budi kao,

dragi moj, gazela ili srnino jelenče,

na visovima odjelitim^[14].

Ona sanja kako ga traži i nalazi

(Ona)

3 1 Na mom krevetu, tijekom noći,

ja tražim onog koga ljubim.

Ja ga tražim, ali ga ne susrećem.

2 Moram se dići i obići grad;

na ulicama i trgovima,

tražiti onog koga ljubim.

Ja ga tražim, ali ga ne susrećem.

3 Oni me susreću, stražari koji

obilaze grad:

»Vidjeste li onog kojeg ljubim ja«

4 Tek što sam ih mimoišla

kad sretoh onog kojeg ljubim.

Ja ga hvatam i neću ga pustiti

dok ga ne uvedem k majci svojoj,

u odaju one koja me začela:

5 » Ja vas zaklinjem, kćeri

jeruzalemske,

gazelama ili poljskim srnama:

ne budite, ne budite Ljubavi^[15] moje.

prije no što sama ne ushtjedne.«

6 »Tko je taj koji se uspinje iz pustinje

kao da je u dimnom stupu

isparen iz mirhe i *tamjana^[16],

svim prahom iz uvoza«

7 Evo njegove nosiljke - one

Solomonove- okružene sa 60

junaka između junaka Izraelovih,

8 svi vični maču,

upućeni i bojeve,

svaki sa svojim mačem o svom

bedru za zakloniti se odnoćnog užasa.

9 Kralj Solomon sebi je načinio jednu

nosiljku:

od drveta iz Libana^[17]

10 on je dao načiniti njene upornjake ;

od srebra , njen potporanj;

od zlata, svoje sjedište;

od purpura^[18], njenu unutrašnjost,

zaljubljeno izrađen od kćeri

Jeruzalema.

11 Iziđite diviti se, kćeri *Siona,

kralju Solomonu,

s krunom kojom ga ovjenčava

njegova majku

na dan njegove svadbe:

u dan kad je biće njegovo radosno.

(On)

4 1 Kako si ti lijepa, drugo moja!

Kako si lijepa!

Tvoje su oči golubice pod velom

tvojim.

Tvoja kosa je kao stado koza

koje se sjuri niz planinu Galaad^[19].

2 Tvoji su zubi kao stado za striženje

koje se uspinje iz perionice:

svi imaju blizanca

nitko ih razlikovati ne može.

3 Kao jedna skerletna vrpca tvoje su

usnice,

i tvoje jezik^[20] ljubak je.

Kao kriška nara tvoja je

sljepoočnica

ispod vela tvoga.

4 Kao Kula Davidova tvoj je vrat,

građen za ratni plijen:

tisuću je štitova tu obješeno,

sve vrste oklopa od junaka^[21].

5 Tvoje su dvije dojke kao

jelenčeta dva,

blizanci jedne gazele;

koji minu između ljiljana.

6 Odavde nek' dan otpočine

i nek' sjene pobjegnu,

ja ću otići na brdo mirhom posuto

i na brijeg tamjanom obvijen^[22].

7 Ti si sva lijepa, družice moja!

Manjka, nikakvog ti nemaš!

8 Sa mnom, iz Libana, o zaručnice,

sa mnom, iz Libana ti ćeš doći;

spustit ćeš se s vrha Amana,

s vrha Senira i Hermona^[23],

iz skrovišta lavljih i planina gdje

9 Ti me izluđuješ, sestro moja, o

zaručnice,

ti me izluđuješ već i samo jednim od

samo jednim od tvojih đerdana.

10 Kako su tvoja milovanja lijepa,

sestro moja, o zaručnice!

Što su tvoja milovanja bolja

od vina,

i miris tvojih miomirisa

nego svi balzami!

11 Tvoje usne liju nektar,

o zaručnice;

med i mlijeko su pod tvojim

jezikom;

a miris tvoje odjeće

je kao dah Libana.

12 Ti si jedan vrt zakračunan,

sestro moja, o zaručnice;

jedan izvor^[24] zaključan,

jedan zdenac zapečačen!

13 Tvoji su izdanci raj

od narova,

s probranim plodovima;

kana s nardom^[25],

14 od narda i šafrana,

od cimetove kore i cimeta,

mirhe i aloje^[26],

sa svim najdivnijim mirisima.

(Ona)

15 Ja sam jedan vodoskok iz vrtova,

jedno vrelo žustrih voda,

kojima buja Liban!

16 Probudi se, Akvilone! Dođi, Otane^[27]!

Učini da zamiriši moj vrt,

i da njegovi mirisi poteku!

Da moj dragi dođu u vrt svoj

i jede plodove probrane!

(On)

5 1 Dođu u moj vrt, sestro moja, o zaručnice;

ja berem svoju mirhu s mirisom

ja jedem svoje saće s medom

ja pijem svoje vino s mlijekom

(Zbor)

» Jedite, druzi;

pijte, opijte se, mili^[28]!«

Ona mu otvara svoja vrata, ali prekasno

(Ona)

2 Ja spavah, ali ja se budim:

ja čujem svoga dragog koji kuca!

»Otvori mi, sestro moja, družice,

moja golubice, savršena;

jer, moja je glava puna rose;

moje kovrdže, kapi noćnih.«

3 » Ja sam skinula košulju svoju:

kako! zar je bijah i odjenula?

Ja sam oprala noge svoje: kako!

zar sam ih uprljala^[29]«

4 Moj dragi pruža ruku kroz otvor^[30];

a, moja se utroba pokreće.

5 Ja se dižem otovoriti svom dragom!

A, s mojih ruku teče mirha,

i moji prsti od tečne mirhe,

na jabučicama zasuna^[31].

6 Ja, ja otvaram dragom svom!

Ali, moj se dragi okrenuo,

on je prošao.

Izvan sebe ja izlazim njegovim

ja ga tražim ali ga ne nalazim;

ja ga zovem on mi ne odgovara.

7 Oni me susreću, stražari koji obilaze

gradom;

oni me udaraju, oni me ranjavaju;

oni skidaju s mene moj ogrtač^[32],

čuvari bedema.

8 Ja vas zaklinjem, kćeri Jeruzalema:

Susretnete li dragog mog,

objasnit ćete li mu

Da sam bolesna od ljubavi!

(Zbor)

9 Onaj kojeg ti miluješ, što ima više

no drugi

o najljepša od žena

Onaj kojeg ti ljubiš

što ima više nego

drugi jedan,

da nas ti tako zaklinješ

(Ona)

10 Moj je dragi svijetao i ružičast,

on je naočitiji no deset tisuća.

11 Njegova je glava od finoga zlata.

Njegove kovrdže su od od palme

grozdaste, crne kao gavran.

12 Njegove su oči kao golubice na

okolo voda,

pere se u mlijeku,

slijećući na rub školjke

vodoskoka.

13 Njegovi su obrazi kao cvijetnjak

mirisni

koji daje mirise^[33].

Njegove su usne ljiljani

s kojih mirha teče.

14 Njegove su ruke narukvice

od zlata orešene topazima.

Njegov je trbuh jedna pločica od

slonovače pokrivena safirima^[34],

15 njegove su noge stubovi od

alabastra osovljeni na soklove

od finoga zlata.

Njegovo je lice kao Liban:

to je biser, kao što su borovi.

16 Njegovo nepce je slast sama;

i svem njegovom biću stremi

želja.

Takav je moj dragi, takav je moj

drug,

kćeri jeruzalemske!

(Zbor)

6 1 Kamo je otišao dragi tvoj,

o najljepša od žena?

Kud se uputio tvoj mili,

da ga potražimo s tobom?

(Ona)

2 Moj dragi silazi u vrt svoj,

u cvijetnjake mirišljive,

za napasti u vrtu

i brati ljiljane^[35].

3 Ja sam mojeg dragog, i moj je dragi

moj,

on koji napasa među ljiljanima^[36].

Slika ljubljene

(On)

4 Ti si lijepa, družice,

kao Tirsa^[37],

dražesna kao Jeruzalem,

nevjerojatna kao te stvari znamenite.

5 Okreni od mene svoje oči,

jer me one začaravaju.

Tvoja kosa je kao stado koza

koje se sjuri iz Galaada^[38].

6 Tvoji su zubi kao stado ovaca

koje se uspinje s pranja:

sve imaju blizance,

nitko ih iščupati ne može.

7 Kao kriška nara

tvoja je sljepoočnica

ispod tvoga vela.

8 Šezdeset su kraljice,

a 80 gospodarice,

a djevojke su bezbrojne^[39].

9 Ona je jedinstvena, moja golubica,

moja savršena.

Ona je jedina za svoju majku,

sjajna^[40] za onu koja ju rodi.

Djevojke ju gledaju: one ju vide sretnom;

kraljice i gospodarice:

one pjevaju svoj hvalospjev:

10 »Tko je Ona koja sine kao Zora,

lijepa kao Luna,

sjajna poput Sunca,

divna kao te stvari znamenite«

11 U vrt orahov ja silazim

za diviti se mladicama iz klanca,

za vidjeti da li trs pupa,

da li narovi cvatu.

(Ona)

12 prije neg' shvatih, želja posjedne me

u kočiju kraj princa moga.

(Zbor)

7 1 »Vrati, vrati se, Sulamitko!

Vrati, vrati se, da te se mi

nagledamo!«

(On)

Kako biste vi promatrale Sulamitku

Kao u jednom kadrilu!

2 Kako su lijepe tvoje noge u sandalama,

kćeri plemenitaša.

Obrisi tvojih bokova su

kao kolutovi,

djelo ruku majstorskih.

3 Tvoj pupak^[41] je jedna kupa u polumjesecu:

nek' miješanja ne uzmanjka.

Tvoj je trbuh kao hrpa pšenice

obrubljena ljiljanima.

4 Tvoje dvije dojke su kao dva jelenčića,

blizanci jedne gazele.

5 Tvoj je vrat kao kula od slonovače.

Tvoje su oči kao jezera u Hešbonu,

uz Pučka vrata .

Tvoj nos je kao Kula Libanska^[42],

straža pred Damaskom.

6 Tvoja glava na tvom tijelu kao

a njene kovrdže su kao purpur:

jedan je kralj uvezan njenim

valovima^[43].

7 Kako si ti lijepa, i kako si dražesna,

ljubavi, kćeri prekrasna!

8 Tvoj je stas usporediv onom u palme;

a tvooje dojke, grozdovima.

9 Ja kažem: » Moram se popeti na

da uhvatim njene grane«:

Da tvoje dojke budu kao grozdovi jednog trsa,

a miris iz tvoje nosnice

kao jabuke,

10 a tvoje nepce kao vino čuveno

(Ona)

idući ravno dragom mom,

tekući u usne spavaču.

Sreća biti ljubljen

(Ona)

11 Ja sam svojeg dragog i zanos je

njegov mnome izazvan.

12 Dođi, dragi moj; iziđimo u polje;

provedimo noć u Selu;

13 zarana, u vinograde,

pođimo gledati da li trsje pupa,

da li se pupoljak otvara,

da li narovi cvatu.

Ondje ću ti svoja milovanja podariti.

14 Jabuke ljubavi šire svoj miris;

a u našim ponudama^[44] su sve vrste

plodova probranih:

novih, starih također, dragi moj, ja ih

čuvam za tebe.

8 1 Što ti nisi uistinu bratom mojim,

othranjen na prsima moje majke!

Ja bih te napolju susrela, ja bih te zagrlila:

a ljudi me međutim prezreli ne bi.

2 Ja bih te povela; uvela bih te k svojoj majci.

Ti bi me uputio;

ja bih te mirisnim vinom pojila,

mojim sokom od narova.

3 Njegova ljevica pod mojom glavom,

a desnica me njegova steže!

(On)

4 » Ja vas to zaklinjem, kćeri

ne budite , ne budite Ljubavi moje

prije no što sama to ushtjedne.«

Ljubav je jednako jaka kao i Smrt

(Zbor)

5 » Tko se to uspinje iz pustinje,

oslonjen o svog dragog«

(Ona)

- Pod jabukom ja te budim:

ondje gdje bijaše zatrudnjela, tebe

zanijela majka tvoja,

ondje gdje bi zatrudnjela ona koja te

6 stavi mene kao biljeg na srce svoje ,

kao pečat na svoju ruku.

Jer:

Jaka kao Smrt jest Ljubav;

neumoljiva kao Pakao jest Ljubomora;

njeni plamenovi su žestoki plamenovi:

udar groma svetog^[45].

7 Velike Vode^[46] ne bi mogle ugasiti Ljubav

i Rijeka ga potopila ne bi.

Kad bi netko dao sve imanje svoje

kuće u zamjenu za ljubav,

sigurno bi prezreli njega.

8 » Mi imamo jednu sestru. Ona je

malena:

ona nema dojke.

Što ćemo učiniti za našu sestru

u dan kad se bude govorilo o njoj^[47]

9 Da ona bijaše jedan bedem,

mi bismo na njemu sagradili jedno

krunište od srebra.

Da ona bijaše jednim vratima,

mi bismo ih zatvorili jednom daskom

borovom.«

10 - Ja zar sam bedem

i moje dojke uistinu kule?

Tad sam ja u njegovim očima

kao ona koja susreće mir^[48].

(On)

11 Solomon ima jedan vinograd u Baal-Hamonu^[49].

On daje vinograd nadzornicima.

Svaki ulaže za njegov plod

tisuću srebrenjaka.

12 Moj vinograd je na mom raspolaganju.

Tisuće su tvoje, Solomone, ali 200

onima koji mu nadgledaju plod^[50].

13 Ti koji si sjeo u sred vrtova,

drugovi su pažljivi glasu tvom;

daj mi čuti:

(Ona)

14 »Pojuri, dragi moj! I budi sličan ti

gazeli ili lanetu srninu,

na visovima mirisnim^[51].«

Podnožnice uz Pjesmu nad pjesmama

^[1]Najljepša pjesma: francuski ekvivalent jednog hebrejskog superlativa, čija forma je bila sačuvana u tradicionalnom naslovu Pjesma nad pjesmama (Cantique des Cantiques, tj. Pjesma pjesama).
^[2]Hebreji su mogli prelaziti iz 3.lica (on) u 2.(ti) kad se obraćaše kome.
^[3]kralj: ova apelacija čini se označava ovdje mladića osobno, kao u 1.12; 7.6. U 3.9, 11 isti izraz apliciran je Solomonu, ali to je možda opet jedan način označavanja mladog čovjeka iz poeme - čarom tvojim: mlada djevojka citira jednu riječ svojeg zaljubljenika.
^[4]tj. preplanule kože.
^[5]su me naličila: (obojila u crno, uštavila kožu, istukla ili nagrdila ) - moj vlastiti vinograd nisam sačuvala, tj. sebe nisam sačuvala.
^[6]kralj: vidjeti 1.4 i bilješku - njegova branjevina: kao vrt spomenut u 4.12-14; ovaj termin čini se korištenim u figurativnom smislu i aludira na djevojku samu - nard(smiljka): miomiris izdvojen iz jedne biljke podrijetlom iz sjeverne Indije.
^[7]Tada su žene imale običaj nositi namirisanu vrećicu (mirha) obješenu o vrat.
^[8]Kana je biljka snažnog mirisa koja raste u oazi Kozji izvor na zapadnoj obali Mrtvog mora.
^[9]Identificiranje cvijeća nije potpuno izvjesno (narcis,ljiljan); prema 5.13 ovaj drugi je vjerojatno crven - ravnica je ravnica Šaron, na rubu mediteranske obale.
^[10]U figurativnom smislu to je ovdje mjesto gdje se dvoje zaljubljenih opajaju svojom ljubavlju.
^[11]moje Ljubavi ili onu koju volim.
^[12]Kao u 1.4,8 djevojka ovdje nesumnjivo citira riječi koje je čula. To je možda majka, koja šalje svoje sinove u progon mladića(lisica), kojju optužuje da nanopsi štetu njihovom vinogradu ,tj. njenoj kćeri.
^[13]Koji napasa svoje stado u cvijetnom kraju ;vidjeti 1.7 ; 4.5 - ljiljani vidjeti 2;1 i bilješku.
^[14]Aluzija na dolazak jutra - vrati se ®ti: namjerno dvojan izraz: mlada djevojka odpušta mladića (vrati se, tj. odlazi) ali, dajući mu novi rendez-vous (vrati se u smislu dođi ponovo)-odjeliti visovi-nepoznata destinacija, možda simbolični iskaz.
^[15]Vidjeti 2.7 i bilješku.
^[16]R. 6-11 reproduciraju možda jednu svedbenu poemu kralja Solomona; mlada ju djevojka sad aplicira na svog ljubljenog- mirha: vidjeti 1.123 i bilješku.
^[17]nosiljku: nesiguran prijevod - od drveta iz Libana: tj. od cedra (vidjeti bilješku uz Iz 10.34).
^[18]Luksuzni premaz (zagasito crven): ujedno označava i tkaninu iste boje.
^[19]tvoj veo: na dan svadbe nevjesta dolazi pod velom - koze te regije su crne - planina Galaad je na jugu od Jordana.
^[20]Francuski termin je le babillard što znači ćeretalo i sl.
^[21]Ogrlica koju nosi mlada djevojka sastavljena je od zlatnika koji podsjećaju na štitove koji ukrašavaju Kulu Davidovu (Monument nigdje više spomenut).
^[22]Tj. uzvisine koje odišu ovim mirisima ; vidjeti 1.132 i bilješku).
^[23]Planine na sjeveru Palestine.
^[24]Neki hebrejski rukopisi umjesto izvor imaju opetovan prethodni stih.
^[25]Termin preveden s izdanci evocira asonancom riječ koja znači dota(miraz) (vidjeti 1Krlj 9.16), a termin preveden s izbor podsjeća na poklon kojeg zaručnik daje svom budućem puncu (Stva 24.53). Ali ovdje, naprotiv, sve je besplatno u daru kojeg ljubavnici čine jedno drugom - kana: vidjeti 1.14 i bilješku - nard: vidjeti 1.12 i bilješku.
^[26]cimetova kora, mirha, aloja (Ps 45.9), šafran, cimet: orijentalni vegetalni mirisi.
^[27]Akvilon, Otan: vjetrovi sa sjevera i juga;oni šire mirise iz "vrta "(vidjeti 1.12 i bilješku).
^[28]Kraj prvog redka se obraća dvoma ljubavnicima. On završava san kojeg je djevojka započela u 3.1.
^[29]R. 2 citira primjedbe koje djevojka čini svom ljubljenom.
^[30]otvor na vratima, da ih otvori.
^[31]Mirha: vidjeti 1.13 i bilješku - jabučice: ručke.
^[32]Misleći da se radi o djevojci ošeg ponašanja.
^[33]stvara: prema starim verzijama; hebrejski nejasan - mirisi ili aromati.
^[34]Topaz: dragulj boje jantara; aluzija na prstenje ili vjerojatnije nokte mladićeve - safiri: dragulji plave boje; aluzija na vene koje se naziru pod kožom.
^[35]vrt i ljiljani, kao u 2.12; 4.12-16 ovdje su simboli mlade djeviojke.
^[36]Vidjeti 2.1 i bilješku.
^[37]Tirsa (Uživanje) je bila prijestolnica Izraelovog kraljevstva prije Samarije (vidjeti 1Krlj 15.33; 16.8,23).
^[38]Vidjeti 4.1 i bilješku.
^[39]Evociranje Solomonovog harema radi usporedbe s izuzutnom ljepotom djevojke iz poeme.
^[40]Drugi prijevodi: čista, blistava ili najdraža.
^[41]R.10 citira hvalospjev koji kraljevske haremske žene upućuju mladoj djevojci.
^[42]Ili iz doline.
^[43]Hebrejski nejasan; prijevod pretpostavljen.
^[44]Sulamitka: Možda feminina od Solomon. Oba su imena načinjena na korijenu koji znači mir (vidjeti 8;10). Oni koji tako pozivaju mladu djevojku promatraju ju kao kraljicu, neodvojivu od njenog »kralja Solomona«(vidjeti bilješku uz 1.4) - kadril: ples.
^[45]Smisao ovako prevedenog hebrejskog termina neizvjestan je, možda je riječ o eufemizmu koji označava ženski spol.
^[46]Hešbon: grad u Transjordaniji gdje su arheolozi otkrili stare rezervoare vode - Kula Libanska: Možda poetsko ime brda Hermon.
^[47]Karmel: vidjeti Bilješku uz Iz 33.9 - purpur: ta boja (crvena ili ljubičasta) vrlo zagasita opisuje odsjaj kose - jedan kralj je ®vidjeti 1.4 i bilješku - ti valovi: slika za označiti duge zatalasane kose mlade djevojke.
^[48]Jabuke ljubavi ili mandragore: ovi plodovi bijahu držani za podsticaje plodnosti (Stv 30.14-16). - naše ponude ili naša vrata.
^[49]Pečat: (vidjeti bilješku uz Izl 28.11) mogao se nositi obješen o vratu. Zaručnica želi ujedno predstaviti ono što je njeno najosobnije svojem zaručniku i na neki način staviti svoj znak na njega (biljeg) - udar groma svetog ili plamen Gospodinov.
^[50]Ili sve vode Univerzuma.
^[51]Uloga braće bila je braniti svoju sestru (usp.1.6) i bdjeti na njenu svadbu (vidjeti Stv 24.50;34: 2S 13) - r. 8-9 evociraju retrospektivno njihovu namjeru koja se ticala mlade djevojke.