Ona je pala, Babilonija!

Ona je pala, Babilonija!

• 21 1 Proglas o morskoj pustinji.

Poput vihora koji prelaze Negev^[150],

on dolazi iz pustinje, zemlje

strašne

• 2 - prikaza tegobna koja mi bijaše

otkrivena -

izdajica koji izdaje, uništavatelj

koji pustoši^[151]:

”Uspni se, Elame! Opsjedni,

Medejo!

Ja stavljam kraj na sve

tužbe! “

• 3 A sada, moja križa

samo su samo jeza,

bolovi su me zahvatili

kao oni bolovi

one koje rađa.

Ja sam suviše izmučen za

slušati,

suviše prestrašen za vidjeti.

• 4 Moj razum je zabludio, ja drhti

od užasa.

Večernja svježina koju bijah

zaželio pretvorila se za

mene u jedan užas.

• 5 Postavlja se sto, straža

bdije,

jede se, pije se,

ustajte, kapetani, nalojite štitove^[152].

svoje!

• 6 Jer ovako mi je govorio GOS-

POD:

”Idi, postavi osmatrača

da najavi ono što bude vidio.

• 7 Vidi li jedna kola upregnuta sa dva

konja,

jednog jahača na magarici, jednog

jahača na devi,

nek' dobro pazi,

nek' pažnju udvostruči!“

• 8 Onaj koji motri^[153]. je povikao:

” Na mojoj osmatračnici, gos-

podine, ja sam cijeli dan,

na mojoj osmatračnici, ja stojim

cijelu noć.

• 9 I evo što se događa:

jedan čovjek na jednim kolima upre-

gnutim su dva konja.

On uzima riječ i kaže:

Ona je pala, ona je pala,

Babilonija,

i svi kipovi njenih

bogova su na zemlji, porazbijani. “

• 10 Tebi koga je GOSPOD vršio

kao žito na svom gumnu^[154],

ja sam doznao to od GOSPODA,

sve-mogućeg, Allaha Izrailovog,

ja ti to javljam.