Odvojih se od Sarajeva...

Odvojih se od Sarajeva, tuga me mori

Podaci o tekstu
Autor Muhamed Nerkesija
Naslov Odvojih se od Sarajeva...
Podnaslov
Iz
Izdavač {{{IZDAVAČ}}}
Izdanje
Vrijeme nastanka
Datum izdanja
Mjesto izdanja
Prevodilac Mehmed Handžić
Originalni naslov
Originalni podnaslov
Originalno mjesto nastanka {{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}}
Izvor
Kratak opis
Članak na Wikipediji
Status obrade
Bez izvora
Ovome tekstu nedostaje originalni izvor. Ako vam je poznat izvor ovoga teksta, molim vas stavite podatke o izvoru na ovaj članak.

Slika
[[Datoteka:|180px]]


Rastadoh se od prijatelja šehera, to mi ranu tvori


Čovjeku se čini u njemu može dugo živjeti,

Jer u Sarajevu na hiljade česmi - vode života - žubori.


Šeher Sarajevo kad oštre zime zazime

Sijedi starci i momci u halvete se okupe


Al' u proljeće kad behar probehara

Perivoj ružičnjak u džennet se pretvara


Do neba se uzdiže vika vinopija

Svijet obavija vriska bekrija


U to doba ljepotice u šetnju krenu

Društvo prijatelja svaku stranu Sarajeva čini okićenu


Bekrije sarajske, pićem u osami

U kultu bašče s društvom su zasjeli


U ćošku, zaljubljeni, iz očiju

Lijevaju suze, jecaji se čuju


Upoznao nisam te hurije, vidjeti ih treba

Ta svugdje su cijenjene ljepotice Sarajeva


Darujemo pobožnima džennetske djevice

A zar vam nisu dovoljne sarajevske ljepotice


Kako ih se zaboga mogu okaniti

Kad me iz busije crne oči počinju strijeljati


Nekad možeš plakati, a nekad se veseliti

Tužni Nerkesijo, tako je ako ćeš u Sarajevu biti


Ljepotice kao mjesec tužnom dušu razvedre

A dragane Sarajeva na plač te navode


Znani su, učeni, ne kažem

Ali i inače da vam ne slažem


Nije lijepo takvih se sjećati

I na sarajevske tvrdice se potsjećati


U društvu stožera pjesnika biti

Znači veliku sreću dokučiti


Srž i misao plemića Sarajeva

Uvod zbirke uglednika Ahmed Čelebija


Svojom darežljivošću časni šeher je oživio

Tako mi Boga duša Sarajeva je postao.