Nostalgija (Ćatić)
|
Daleko... daleko iza devet gora
Kraj jedan spava, pun sviju ljepota;
Daleko... daleko preko sinjeg mora
Počiva zemlja sreće i života.
U njoj se cvijeće svjetlobojno smije
I slavuj vječno u sevdahu ludi -
To cvijeće rosu moju čežnje pije;
Oj, da je s njim mi zakititi grudi!...
Večer. U svojoj izbi čujem sada,
Gdje me iz mraka zove tajni glas
Tamo daleko preko sinjeg mora.
Nostalgično Lunin drhturi talas,
Po njemu moja sjetna duša pada
I plovi... Plovi preko devet gora,
Do jednih safirnih vilinskijeh dvora.