Na teferič pošla nana

Na teferič pošla nana

Na teferič pošla nana
s unucima i snahama.
"Hajde, nano, bona, nano,
da igramo i pjevamo."
"Nit' me zov'te nit' umijem
nit' vam pjesme razumijem.

Nekada je i nana pjevala,
c'jela me je Herceg-Bosna znala.
Jagmiše se momci sa svih strana
na konjima do mog babe hana.

Vaktile se sijelilo
uz sazove i daire,
pjevale se pjesme stare,
a daire zveketale.
Tugo moja, moji dani,
čini mi se: sve bî lani.

Pa zar nije poslušati dika:
kršni momci, divna sevdalinka!
Svaka riječ u med se pretvara,
na spomenu duša se odmara.

Da još jednom vidim momke
kako dobre jašu ate,
suhom svilom pokrivene,
a kadifom nakićene,
da su vitki kao srne,
a vilene kao vile.

Da im guste grive zavihore,
pod nogama kopite da hore
da zavrište i konji i momci,
čini mi se: podmladila bih se!"