Na Obhođi, prema Bakijama,
moba žanje age Fazlagića,
sto momaka, trista djevojaka
i četerest djece vodonoša.
Među njima Džehva Fazlagića.
Sama žanje, sama snoplje veže,
sama pjeva, sama pripijeva:
– Mošćanice, vodo plemenita,
usput ti je, selam ćeš mi dragom,
il nek dođe, il nek me se prođe.
Ak ne dođe, već ako se prođe,
nek ne kosi trave pokraj Save,
pokosiće moje kose plave,
nek ne pije Save vode hladne,
popiće mi moje oči vrane!
Izvor: Isaković, Alija (1990). Biserje: Antologija muslimanske književnosti (2. izdanje). Opatija: IRO "Otokar Keršovani".
