Ljubavi (Ćatić)
|
O, ljubavi, rajska kapljo bajna,
Čisto vrelo miline i čara,
O, ljubavi, tajanstvena slasti,
Vrela iskro besmrtnoga žara!
Dok još bijah bezazleno čedo,
U kol'jevci sanjajući sánke,
K'o kroz maglu gledao sam tebe,
A u slici moje mile majke.
Tihom pjesmom ljuljkala je mene,
Cjelovima draškala mi lice,
I na žarke stiskala me grudi,
Lijevajući suze radosnice.
Pod tvojijem uzvišenim dahom
Rasla su mi golušava krila, -
Hej, ljubavi, ti si prva meni
U životu hraniteljka bila!...
Kad sam bio nestašni dječarac,
Pun radosti i nevine šale,
Tvoja krila nosila su mene
Međ' dječicu - međ' drugove male.
Veselo smo smijali se tada,
A katkada i suzice lili;
Ali i plač i smijanje naše
To su samo tvoji zvuci bili!...
Ah, kad bijah vatreni momčuljak,
Što ga srce u ašikluk zove,
Po obzorju mladog mi života
Ti najljepše slikala si snove.
Prijestolje usred mojih grudi
Gradila si prvome sevdahu
I međ' jasne dizala me zv'jezde
Na svojemu toplome uzdahu.
Pa s tog visa sav sam svijet gled'o
Kao izvor sreće i miline;
Moja mladost - to tek odsjev b'jaše
Tvoga žara i tvoje topline...
Silni udes kad me čelik-rukom
Otrgnuo sa majčinih grudi,
Lutao sam po tuđemu svijetu,
Kao listak kad na vjetru bludi.
Viš' glave mi pucalo je nebo,
A pod nogom zemlja propadala;
Al' ti tad si kao anđ'o čuvar
Za svoje me krilo zaklanjala.
Ti i danas, o, ljubavi mila
Čisto vrelo miline i čara,
Ti i danas na srcu mi goriš
Kao iskra besmrtnoga žara.
Ti si sunce na obzorju mome
Ti si mehlem mojih rana ljuti'.
Tvojim cv'jećem, tvojim blagim sjajem
Svi su moji obasjani puti.