Kur'an (Ćatić)
|
Nebeska knjigo, štono plamen vjere
U mom se srcu s tvojih riječi budi;
Po tvome vrtu misao mi bludi
I cvijeće pjesme ponajljepše bere.
Zemlja i more i svemirske sfere
O vječnoj tajni šapću ti kroz grudi:
Sreće i spasa dan cvijetni rudi,
Kud svjetlo tvojih istina se stere.
Pred veličanstvom tvojim evo sada
Griješni pjesnik u zanosu pada
I usnom mašte ljubi usta sveta,
Sa kojih med je tvojih riječi tek'o.
O, vječno slovo, Bog je tebe rek'o,
Da budeš luča vasionog svijeta.