Konj zelenko rosnu travu pase

Konj zelenko rosnu travu pase,
za čas pase, za dva prisluškuje
gdje djevojka svoju majku moli:
– Ne daj mene, majko, za nedraga!
Volim s dragim po gori hoditi,
glog zobati, s lista vodu piti,
studen kamen pod glavu metati,
neg s nedragim po dvoru šetati,
šećer jesti, u svili spavati.

Izvor: Isaković, Alija (1990). Biserje: Antologija muslimanske književnosti (2. izdanje). Opatija: IRO "Otokar Keršovani".