Judita (Ćatić)
|
Mnogi je pjesnik u stihove svio
Vrline njenog djevičanskog srca,
Iz kojeg nekad žar zanosa kvrca,
U tmini kada Izrael je bio.
Jahveh je silni zborio joj s usta,
Jahveh je dušu prosvijetlio njenu -
I r'ječ joj iz sna Svetu Zemlju prenu.
Drhtnuše polja i sva brda pusta.
I kao zvijezda, što u Kanan vodi,
Ona je tako svoj narod povela
Žuđenoj meti: spasu i slobodi.
I haljina joj lepršala bijela
K'o stijeg na čelu pobožnije' četa -
Judita žena je velika i sveta.