Ja uranih jutros rano prije sabaha

Ja uranih jutros rano,

prije sabaha.

kril’ma treptim da poletim,

letjet ne mogu.

Uzalud mi moja krila,

kad su žalosna,

zalud imam dragog,

kad je nevjera!

U mog dragog tvrda vjera –

grumen šećera;

a u mene još je tvrđa,

rosa do sunca!

I rosa će opanuti,

šećer stopiti,

sastaće se dva sevdaha,

šerbe popiti!