Ja imam dilber-dragu
|
Ja imam dilber-dragu, divna je k'o pjesma laka
S Febovih zlatnih struna;
Njena je oka pogled etirna plava traka,
Koju prosipa luna.
Ja imam dilber-dragu... prijesto je njeno čelo,
Gdje genij ljepote sjedi,
Nad njim se pramenje kose k'o svilen baldahin splelo
I s njeg se balzam cijedi.
Ja imam dilber-dragu... tanke su obrve njene
Lukovi ljubavnog boga,
A guste trepavke str'jele, što stoput raniše mene
I u dno srdašca moga.
Ja imam dilber-dragu... lica joj cv'jetnjaku sliče,
Što tek ga mašta stvara;
Najljepši za me ljiljan u tom cv'jetnjaku niče
I dušu moju čâra.
Ja imam dilber-dragu... krilati osmijesi lete
S njenih usana malih,
Pa moja mašta ih lovi i od njih stihove plete,
Slične rumenoj lali.
Ja imam dilber-dragu... vrat joj od b'jele pjene
Tvorac ljepote tvori;
Njezin je čaroban glasak k'o akord s harfe snene,
Kad kroz noć ljubav zbori.
Ja imam dilber-dragu... njene su mramorne grudi
Svetište vječite Strasti,
Na njima umorni pjesnik naslonit glavu žudi,
Da sniva edenske slasti.
Ja imam dilber-dragu... njene su ručice b'jele
Lanci mi pamučni, meki,
A kad mi kosu glade, il' suše suzice vrele,
Čini se: lahor su neki.
Ja imam dilber-dragu... nježni prstići njeni
Mliječne su opojne česme
I kad se dotakne njima klavirskih tipaka sneni'
Tad s njih poteku pjesme.
Ja imam dilber-dragu... ona je carica moja
U carstvu ljubavi mile;
Ona je slika skladnih oblika, mirisa, boja;
Nju su mi gojile vile.
Ja imam dilber-dragu... i niko našeg braka
Prekinut neće moći,
Jer ja ju u duši nosim k'o odsjev etirna traka,
Što se sa lune toči.