Hipatija (Ćatić)
|
S pendžera Uranijina hrama
Promatrala je nebo noći svake
Sa zvjezdicama - povučena, sama
Ašikujući. Skidala je trake
Dalekih sunca, da osvijetli tamu
Viš' rodne zemlje i viš' Svete r'jeke...
Al' kad je jednom radila u hramu,
Na papir mećuć čudne slovke neke,
U lance sape opskurna ju klika
I dovede u svete crkve mire...
Tu ispod blijedog Isusova lika
Djevičansko joj rastrgaše t'jelo
A Nazarencu mrštilo se čelo:
- Zar tako ovdje moju ljubav šire?!...