Hansa (Ćatić)
|
Njena je pjesma sjenata oaza,
Gdje međ' paomam sto izvora vrije,
Umornog putnika kad nanese staza
Da odmor nađe i da zulal pije.
I tad da baci mutne oči svoje
Pustinjom pješčanom dalekome kraju,
Gdje no života beduinskog boje
U svjema svojim nijansama sjaju...
Hansu je rodio čador i sahara
Kraj pustog druma hitrih dromedara -
A hranila je granata oaza.
Njena kasida oblačak je kiše,
Što blagoslovom i mirisom diše
Vrh divljeg Nedžda i pitomog Hidžaza.