Gnjev Gospodov protiv svog naroda

Gnjev Gospodov protiv svog naroda

uredi
  • 7 Gospod je izbacio jednu riječ
protiv Jakuba,
ona pada na Izrail.
  • 8 Sav će ju narod
upoznati,
Efraim[65] i žitelj Sa-
marije
koji kaže u svojem ponosu i svojoj
oholosti:
  • 9 ” Cigle su pale,
mi ćemo graditi klesanim
kamenom,
sikomore su oborene,
mi ćemo staviti cedrove
na to mjesto. “
  • 10 GOSPOD je upravio protiv
njega[66]
neprijatelje - Resina-
on je podigao njegove neprijatelje,
  • 11 *Aram na istoku, Filistince
otraga
i oni su prožderali Izrail punim
raljama.
Ali sa svim tim, njegov gnjev
nije se okrenuo
i njegova je ruka još ispružena.
  • 12 A narod se nije vratio
onome koji ga udaraše,
oni nisu tražili GOS-
PODA, svemogućeg.
  • 13 Tad je GOSPOD odsjekao u
Izrailu glavu i rep,
palmu i trstiku[67], u samo jednom
danu:
  • 14 * starješine i dostojanstvenici, to
je
glava,
Pegamber koji poučava
laž,
to je rep.
  • 15 Vođe tog naroda su ga
zavele,
a oni koje oni vodiše bili
su progutani.
  • 16 To je ono zbog čega GOSPOD
neće biti sklon svojim mladim
ljudima,
on neće imati milosti za siročad
svoju i svoje udovice,
jer su oni svi nečisti i zlo-
djelnici,
a sva usta ponavljaju
govore besmislene.
Ali, sa svim tim, njegov gnjev
nije se okrenuo
i njegova je ruka još ispružena.
  • 17 Jer, zlo prži
kao jedna vatra
koja proždire trnje i šiblje
i sažiže šipražje
šumsko,
dok se uzdižu
stubovi dima.
  • 18 Prekomjernošću gnjeva GOS-
PODOVOG, svemogućeg,
zemlja je uzdrmana[68],
a narod postaje kao
žrtva u plamenu:
niko svog brata ne pošteđuje.
  • 19 Odsijeca se desno i još se
gladno,
ždere se lijevo i još
se nije nasitilo,
svako ždere svoje ruke
meso.
  • 20 Manase ždere Efraima[69] a Efraim
Manaseja,
oni se ujedinjuju protiv Jude.
Ali, sa svim tim, njegov gnjev
nije se okrenuo
i njegova ruka još je ispružena.
  • 10 1 Nesreća onima koji propisuju
zle zakone
i, kad oni pišu, putem pisanja
prave bijedu:
  • 2 oni ods-
tranjuju iz sudova obične
ljude,
lišavaju njihovih prava si-
romahe mojeg naroda,
prave udovice svojom žrtvom
i pljačkaju siročad.
  • 3 što ćete vi raditi u dan
kažnjavanja,
kad iz daleka bude došla
oluja?
Kod koga ćete pribjeći za
naći spas?
Gdje ćete vi odložiti svoja bo-
gatstva?
  • 4 Neće se moći no se poviti
među zatvorenicima
i pasti među žrtvama.
Ali, sa svim tim, njegov gnjev
nije se okrenuo
i njegova je ruka još ispružena.
Nesreća Asiriji i njenom kralju
  • 5 Nesreća Asuru, batini
mojeg gnjeva;
ta toljaga u njegovoj ruci, to je
moj gnjev.
  • 6 Ja ju šaljem protiv jednog naroda
nečistog,
ja ju požurujem protiv naroda
koji me zamara
za steći blago i
staviti ga u pljačku,
za zgaziti ga nogama
kao blato ulica.
  • 7 Ali on[70], on to ne čuje
tako,
njegovo *srce to ne sudi tako,
jer njegova misao je istrijebiti,
uništititi narode u
velikom broju.
  • 8 On kaže, u stvari:
” Moji generali nisu li
isto toliko kraljevi?
  • 9 Kalno nije li postao
kao Karkemiš,
ili Hamat kao Arpad, ili
Samarija kao Damask[71]?
  • 10 Ako li je moja ruka dosegla
kraljevstva lažnih bogova,
više
nego oni Jeruzalemovi i
Samarijini-,
  • 11 neću li ja učiniti od Je-
ruzalema i njegovih slika
to što sam učinio od Samarije i
njenih lažnih bogova? “
  • 12 Ali, kad GOSPOD bude ispunio svo svoje djelo
na planini *Sion i u Jeruzalemu,
” Ja ću posredovati ",
reče on, protiv oholih želja kralja Asirije
i protiv bljeska njegovog pogleda gordog,
  • 13 jer si je on rekao:
Snagom moje ruke
ja sam djelovao
i svojom mudrošću, jer ja sam
pametan.
Ja sam ukinuo granice
narodima
i opljačkao njihove zalihe.
Kao jedan junak, ja sam po-
bio
one koji sjede na
prijestoljima.
  • 14 Moja je ruka dosegla kao jedno
gnijezdo
bogatstva naroda.
Kao što se pobiru jaja
napuštena,
ja, ja sam zgrnuo svu zemlju
i nije bilo nikog za
lepetati krilom,
otvoriti kljun ili cvrkutati.
  • 15 Da li se šiljak hvališe
na račun onoga koji se njime
služi pri klesanju[72]?
Da li se pila veliča
na račun onoga ko ju
stavlja u pokret?
Kao da batina pokreće
onog koji njome vitla,
kao da toljaga uzdiže
onoga koji nije od drveta! “
  • 16 To je ono zašto Gospod
ALLAH, svemogući,
poslaće protiv njegovih krupnih
ljudi slabost,
a ispod njegova sjaja
zapaliće se jedna žeravica
kako se zapali vatra.
  • 17 Svjetlost Izrailova postaće
jedna vatra,
a njegov *Svetac[73] jedan plamen
koi spaliće i progutati
njegovo šiblje i njegovo trnje u samo
jedan dan.
  • 18 Sjaj njegove šume i
njegovog pruta,
on će ju iscrpiti, tijelo i dušu,
to će biti kao jedan bolesnik koji
vene.
  • 19 Ostatak drveta njegove šume
biće tako malobrojan
da bi ga dijete popisalo.