Gnjev Gospodov protiv svog naroda

Gnjev Gospodov protiv svog naroda

• 7 Gospod je izbacio jednu riječ

protiv Jakuba,

ona pada na Izrail.

• 8 Sav će ju narod

upoznati,

Efraim^[65] i žitelj Sa-

marije

koji kaže u svojem ponosu i svojoj

oholosti:

• 9 ” Cigle su pale,

mi ćemo graditi klesanim

kamenom,

sikomore su oborene,

mi ćemo staviti cedrove

na to mjesto. “

• 10 GOSPOD je upravio protiv

njega^[66]

neprijatelje - Resina-

on je podigao njegove neprijatelje,

• 11 *Aram na istoku, Filistince

otraga

i oni su prožderali Izrail punim

raljama.

Ali sa svim tim, njegov gnjev

nije se okrenuo

i njegova je ruka još ispružena.

• 12 A narod se nije vratio

onome koji ga udaraše,

oni nisu tražili GOS-

PODA, svemogućeg.

• 13 Tad je GOSPOD odsjekao u

Izrailu glavu i rep,

palmu i trstiku^[67], u samo jednom

danu:

• 14 * starješine i dostojanstvenici, to

je

glava,

Pegamber koji poučava

laž,

to je rep.

• 15 Vođe tog naroda su ga

zavele,

a oni koje oni vodiše bili

su progutani.

• 16 To je ono zbog čega GOSPOD

neće biti sklon svojim mladim

ljudima,

on neće imati milosti za siročad

svoju i svoje udovice,

jer su oni svi nečisti i zlo-

djelnici,

a sva usta ponavljaju

govore besmislene.

Ali, sa svim tim, njegov gnjev

nije se okrenuo

i njegova je ruka još ispružena.

• 17 Jer, zlo prži

kao jedna vatra

koja proždire trnje i šiblje

i sažiže šipražje

šumsko,

dok se uzdižu

stubovi dima.

• 18 Prekomjernošću gnjeva GOS-

PODOVOG, svemogućeg,

zemlja je uzdrmana^[68],

a narod postaje kao

žrtva u plamenu:

niko svog brata ne pošteđuje.

• 19 Odsijeca se desno i još se

gladno,

ždere se lijevo i još

se nije nasitilo,

svako ždere svoje ruke

meso.

• 20 Manase ždere Efraima^[69] a Efraim

Manaseja,

oni se ujedinjuju protiv Jude.

Ali, sa svim tim, njegov gnjev

nije se okrenuo

i njegova ruka još je ispružena.

• 10 1 Nesreća onima koji propisuju

zle zakone

i, kad oni pišu, putem pisanja

prave bijedu:

• 2 oni ods-

tranjuju iz sudova obične

ljude,

lišavaju njihovih prava si-

romahe mojeg naroda,

prave udovice svojom žrtvom

i pljačkaju siročad.

• 3 što ćete vi raditi u dan

kažnjavanja,

kad iz daleka bude došla

oluja?

Kod koga ćete pribjeći za

naći spas?

Gdje ćete vi odložiti svoja bo-

gatstva?

• 4 Neće se moći no se poviti

među zatvorenicima

i pasti među žrtvama.

Ali, sa svim tim, njegov gnjev

nije se okrenuo

i njegova je ruka još ispružena.

Nesreća Asiriji i njenom kralju

• 5 Nesreća Asuru, batini

mojeg gnjeva;

ta toljaga u njegovoj ruci, to je

moj gnjev.

• 6 Ja ju šaljem protiv jednog naroda

nečistog,

ja ju požurujem protiv naroda

koji me zamara

za steći blago i

staviti ga u pljačku,

za zgaziti ga nogama

kao blato ulica.

• 7 Ali on^[70], on to ne čuje

tako,

njegovo *srce to ne sudi tako,

jer njegova misao je istrijebiti,

uništititi narode u

velikom broju.

• 8 On kaže, u stvari:

” Moji generali nisu li

isto toliko kraljevi?

• 9 Kalno nije li postao

kao Karkemiš,

ili Hamat kao Arpad, ili

Samarija kao Damask^[71]?

• 10 Ako li je moja ruka dosegla

kraljevstva lažnih bogova,

više

nego oni Jeruzalemovi i

Samarijini-,

• 11 neću li ja učiniti od Je-

ruzalema i njegovih slika

to što sam učinio od Samarije i

njenih lažnih bogova? “

• 12 Ali, kad GOSPOD bude ispunio svo svoje djelo

na planini *Sion i u Jeruzalemu,

” Ja ću posredovati ",

reče on, protiv oholih želja kralja Asirije

i protiv bljeska njegovog pogleda gordog,

• 13 jer si je on rekao:

Snagom moje ruke

ja sam djelovao

i svojom mudrošću, jer ja sam

pametan.

Ja sam ukinuo granice

narodima

i opljačkao njihove zalihe.

Kao jedan junak, ja sam po-

bio

one koji sjede na

prijestoljima.

• 14 Moja je ruka dosegla kao jedno

gnijezdo

bogatstva naroda.

Kao što se pobiru jaja

napuštena,

ja, ja sam zgrnuo svu zemlju

i nije bilo nikog za

lepetati krilom,

otvoriti kljun ili cvrkutati.

• 15 Da li se šiljak hvališe

na račun onoga koji se njime

služi pri klesanju^[72]?

Da li se pila veliča

na račun onoga ko ju

stavlja u pokret?

Kao da batina pokreće

onog koji njome vitla,

kao da toljaga uzdiže

onoga koji nije od drveta! “

• 16 To je ono zašto Gospod

ALLAH, svemogući,

poslaće protiv njegovih krupnih

ljudi slabost,

a ispod njegova sjaja

zapaliće se jedna žeravica

kako se zapali vatra.

• 17 Svjetlost Izrailova postaće

jedna vatra,

a njegov *Svetac^[73] jedan plamen

koi spaliće i progutati

njegovo šiblje i njegovo trnje u samo

jedan dan.

• 18 Sjaj njegove šume i

njegovog pruta,

on će ju iscrpiti, tijelo i dušu,

to će biti kao jedan bolesnik koji

vene.

• 19 Ostatak drveta njegove šume

biće tako malobrojan

da bi ga dijete popisalo.