Gle, snijeg pada

Gle, snijeg pada iz mutne visine
I stere zemljom svoje b'jelo platno,
A za oblačjem u moru od suza
Sunašce se je topilo zlatno

Ah! Mrka zima na olovnom krilu
Bez svijesti širom vasionom brodi;
I ledenim njenim opurena dahom
Priroda dršće ko šiblja na vodi.

Al' ja ne dršćem; u grudima mojim
Imade jošte topline i žara,
To tvoje oko, tvoje žarko oko
Još bajne pjesme u mom srcu stvara.

I ja vjerujem, da mi smrt ne može
Uništit mojih zlaćanijeh snova:
Čista se ljubav ugasiti neće
Ni pod koprenom vječitih snjegova!