Gazeli (Ćatić)/VI
|
Sinoć bijah u tekiji, gdje je bilo rindsko v'jeće -
Tu se pilo rujno vino k'o tekuće lala-cv'jeće.
Šejh sijedi pričao nam o tajnome čuvstvu nekom,
Koje poput malvazije kroz njegova prsa teče.
Pričao nam o Svjetlosti, što daleko negdje gori,
A u plamu drhturi joj b'jeli dan i mrko veče...
I onda smo svi pijani uhvatili hitro kolo,
Zapjevali, zaigrali, k'o da sv'jet se s nama kreće.
Naj je svir'o svetu pjesmu o ljubavi i ekstazi
I zvuci mu melem bili, što s njim rindi grudi l'ječe.
I čašice od veselja po stolu su zaigrale,
A kraj stola krčmarica sva se sjala poput sv'jeće.
Oko nje su srca naša k'o leptiri lepršala,
Topeći se u valima neizmjerne rajske sreće...
Igralo se i pjevalo i opet se dalje pilo,
Sve dok danak na podu nas povaljane ne zateče.
O, moj Musa, al' je l'jepo u derviškom društvu biti,
Kad naj svira, kad se igra i kad rujne čaše zveče.